Među osobama najzaslužnijim za razvoj hrvatskoga katoličkoga tiska početkom 20. st. franjevac je kapucin o. Bernardin Nikola Škrivanić. Rođen je 7. ožujka 1855. u Omišu. Gimnaziju i bogoslovne nauke pohađao je u glagoljaškom sjemeništu u Priku kod Omiša, a za svećenika je zaređen 1877. Župnikovao je u Poljicima, Makarskoj, Omišu i Kaštel-Sućurcu. Godine 1889. zatražio je primitak u kapucinski red. Uz to je vezana priča da se kao strastven pušač Gospi u zahvalu za dar redovništva odrekao pušenja omiljela mu hercegovačkoga duhana što »dim izvija na kolače, a miriše kao duša«.
Od 1901. do 1918. bio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije. Razboljevši se od tuberkuloze, otišao je 1902. na hodočašće u Lurd i ozdravio od tada gotovo neizlječive bolesti. To je još pojačalo njegovu pobožnost Bogorodici pa je 1908. pokrenuo list »Gospa Lurdska« te milodarima vjernika gradio njoj posvećenu crkvu.
Od 1905. tiskao je molitvenike, prijevode nabožnoga štiva, brošure protualkoholičarskoga pokreta, knjige o lurdskim ukazanjima i tjednik »Il Quarnero«. Godine 1910. osnovao je »Kuću dobre štampe« i Tiskarski umjetnički zavod »Miriam«, otisnuvši do 1921. 172 djela: pučke knjige, molitvenike, hagiografije, knjige poezije i proze, a neko vrijeme časopis »Hrvatsku stražu«, mjesečnik »Luč«, list »(Hrvatska) Obitelj«, a od 1912. do 1914. dnevnik »Riječke novine«, oporbene Supilovu liberalnomu »Novomu listu«. Podupirao je akcije u Hrvatskom katoličkom pokretu i surađivao sa slovenskim katoličkim intelektualcima, uz ostalo na projektu katoličke enciklopedije. S biskupom Mahnićem 1915. okupio je u Rijeci više političara i javnih radnika, sastavivši »Spomenicu« Benediktu XV. s molbom da se zauzme u rješavanju hrvatskoga pitanja: opstane li Monarhija, za državnu sastavnicu Hrvata i Slovenaca u njoj; ako ne, za slobodno odlučivanje o svojoj sudbini, te ju je zajedno s fra Jozom Miloševićem odnio u Rim. Zbog talijanske okupacije morao je potkraj 1922. napustiti Rijeku. Umro je u Splitu 25. rujna 1932.
Veoma je zaslužan za duhovnu obnovu Rijeke, posebice širenjem pobožnosti prema Gospi Lurdskoj. Bio je branič hrvatskoga karaktera Rijeke, a pokretanjem više glasila te nakladništva i tiskare učinio je Rijeku između 1906. i 1914. središtem kulturnoga i znanstvenoga rada hrvatskih katolika. (L)
