Uz Ivanu Brlić-Mažuranić najistaknutija hrvatska književnica za djecu Jagoda Truhelka rođena je u Osijeku 5. veljače 1864. Završila je Učiteljsku školu u Zagrebu. Radila je u Osijeku, Zagrebu i Gospiću te kao ravnateljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci, a poslije i na sarajevskoj preparandiji. S Marijom Jambrišak osnivačica je i urednica »Domaćega ognjišta«, glasila Kluba učiteljica pri Hrvatskom pedagoškom zboru. S Camilom Lucernom među prvim je izvanrednim polaznicama studija filozofije na zagrebačkom Sveučilištu. Umrla je u Zagrebu 17. prosinca 1957.
Bila je suradnica zagrebačkoga »Vijenca« i sarajevske »Nade«, uglavnom pod pseudonimom A. M. Sandučić. Godine 1897. objavila je u »Nadi« psihološki roman »Plein air«. U povijesnom romanu »Vojača« (1899.), s temom hrvatskoga plemstva u 15. st. u Bosni, likom Vojače predstavila je prototip intelektualno superiorne »nove« žene, s naglašenom osjetljivošću i kontemplativnošću.
Njezin je stil realističan, protkan eruditivnom naracijom, uvijek s jasnom etičkom tendencijom, što se veže uz njezin izbor »uzgojnoga zvanja«, o kojem je posebice pisala u svojim odgojnim pismima »U carstvu duše« 1910., dajući savjete mladim učiteljicama.
Najpoznatiji dio njezina književnoga stvaralaštva niz je knjiga posvećenih djeci, u prvom redu trilogija »Zlatni danci«, »Gospine trešnje« i »Crni i bieli dani«, u kojoj se prepoznaju autobiografski elementi o odrastanju u Osijeku, te roman »Zlatko«. U njima »tematizira djetinjstvo utemeljeno na katoličkom svjetonazoru« (A. Pintarić).
Objavila je još roman »Tugomila«, pripovijetke »Naša djeca«, »Božja ovčica«, »Bogorodičine trešnje«, »Dusi domaćeg ognjišta« i »Aničina lutka«, igre za djecu, novele, pjesme, priče i članke u brojnim listovima. »Bila je pedagog na oštrici vremena, smatrajući da je u odgoju sućutnog i solidarnog srca ključ za sva dostignuća u životu« (Ž. Čorak). Te riječi tumače i njezinu etiku dužnosti prema radu, bližnjemu, domovini. »Što nam je dom manji i narod zanemareniji, to je svakog sina i svake kćeri veća dužnost da svojski i potpunom svijesti upire sve svoje sile da pridonesu dizanju i napretku roda i plemena svoga.«
Bilo bi dobrodošlo češće i danas takve riječi slušati. (L)
