U tjednu u kojem je francuski parlament ustavno zajamčio slobodu prekida trudnoće dogodio se neočekivan udarac antropološkoj revoluciji u Europi. U Irskoj su 8. ožujka održana dva ustavotvorna referenduma kojima je irska Vlada htjela izmijeniti postojeće ustavne odredbe o obitelji i državnoj skrbi za domaćice odnosno majke. Bila su predložena dva ustavna amandmana čije je usvajanje trebala potvrditi većina birača koji su izišli na referendume. Prvi od dva amandmana (službeno nazvan 39. amandman) odnosio se na definiciju obitelji u irskom Ustavu, u kojem je zajamčena posebna zaštita instituciji braka, za koju je navedeno da je temelj obitelji. Predloženim amandmanom to se htjelo promijeniti i definirati da se obitelj može temeljiti »bilo na braku ili na drugim oblicima trajnoga odnosa«.
Drugim predloženim amandmanom (službeno nazvan 40. amandman) htjela se ukinuti posebna državna skrb prema ženama koje su domaćice odnosno majke. Irski Ustav ističe da žena koja je domaćica »pruža državi potporu bez koje je nemoguće postići opće dobro«. U skladu s tim irska država ustavno se obvezala osigurati da majke ne će biti ekonomski prisiljene raditi na štetu svojih dužnosti u domaćinstvu. Predloženim amandmanom brisala se spomenuta obveza države prema majkama, a umjesto toga nudilo se nastojanje države da će poduprijeti skrb koju si međusobno pružaju članovi obitelji.
Predložene izmjene irskoga Ustava osim vladajućih stranaka poduprle su i najvažnije opozicijske stranke. Predloženim promjenama usprotivile su se samo dvije marginalne parlamentarne stranke koje zajedno imaju četiri zastupnika u donjem domu irskoga parlamenta koji ima 160 članova.
Ustavne promjene poduprla je i bivša irska predsjednica Mary McAleese koja je u dva mandata obnašala tu dužnost. Ustavne promjene imale su potporu brojnih udruženja, uključujući irsku studentsku organizaciju i irsku odvjetničku komoru.
Katolički biskupi u Irskoj krajem veljače izjasnili su se protiv predloženih ustavnih promjena ističući da bi njihovo prihvaćanje oslabilo želju za brakom i uklonilo majčinstvo iz Ustava. Prezbiterijanska Crkva u Irskoj izrazila je negativno mišljenje o ustavnim promjenama, smatrajući amandman kojim se ukida povezanost između braka i obitelji znakom promjene kulture u Irskoj. Predlagatelji i podupiratelji spomenutih ustavnih promjena upravo su i računali na kulturnu liberalizaciju koja se dogodila u irskom društvu u zadnja tri desetljeća. Irsko društvo većinski se udaljilo od kršćanske antropologije i okrenulo društvenim vrijednostima individualizma i osobnih sloboda, čemu su se prilagodile i irske stranke. Najbolji pokazatelj kulturne liberalizacije irskoga društva bili su ustavotvorni referendumi o pitanjima braka i ljudskoga života. Na referendumu 2015. godine 62 posto glasača poduprlo je istospolni brak, a na referendumu 2018. više od 66 posto glasača poduprlo je ozakonjenje prekida trudnoće. Na krilima antropološke revolucije irskoga društva u smjeru individualizma i osobnih sloboda očekivala se i premoćna pobjeda na referendumima koji su smišljeno održani na Međunarodni dan žena. No dogodila se neočekivana volja irskih građana.
Gotovo 68 posto glasača glasovalo je protiv 39. amandmana na irski Ustav. Protiv 40. amandmana glasovalo je gotovo 74 posto glasača. Na referendume je izišlo malo više od 44 posto irskih birača, što je i prema riječima irskoga premijera Lea Varadkara bio zavidan odaziv. Varadkar je priznao politički poraz na referendumima kojima je iz irskoga Ustava htio ukloniti »vrlo staromodan, vrlo seksistički jezik o ženama«. Varadkar je prije održavanja referenduma upozoravao da bi glasovanje protiv ustavnih promjena bilo »korak unatrag«. Takve ocjene u skladu su s progresivno-liberalnim gledanjem na odredbe iz irskoga Ustava iz 1937. Taj Ustav je star, kakvi bi ustavi i trebali biti, ali njegove odredbe koje su se željele mijenjati nisu ni seksističke ni nazadne, nego kršćanske.
Prema povjesničaru Samuelu Moynu, irski Ustav iz 1937. najraniji je oblik religijskoga konstitucionalizma kojim su se nakon Drugoga svjetskoga rata vodili demokršćanski političari prilikom izrade ustava u poslijeratnoj Europi. Takvi ustavi trebali su služiti kao čuvari moralnih i političkih vrijednosti proizišlih iz kršćanstva. Irski Ustav započinje pozivanjem na Presveto Trojstvo »od Kojega je sva vlast i na Kojega se, kao naš krajnji cilj, sva djelovanja i ljudi i država trebaju odnositi«. U proslovu irskoga Ustava ističe se i promicanje općega dobra »uz dužno poštovanje Mudrosti, Pravde i Milosrđa kako bi dostojanstvo i sloboda pojedinca bili osigurani«.
Kršćanski tvorci irskoga Ustava iz 1937. u poglavlju o obitelji zapisali su danas »sporne« vrijednosti o zaštiti institucije braka na kojoj se temelji obitelj te skrbi države za žene koje su domaćice jer bez njihove potpore državi ne bi bilo općega dobra. Taj obiteljski model ne samo što je počivao na nenadomjestivoj ulozi žena, nego je bio i vrijednost koju je prihvaćalo i sekularno društvo. No to se promijenilo nakon antropološke revolucije krajem šezdesetih te povezanih ekonomskih i društvenih promjena. U današnjem društvu kao dominantne nameću se vrijednosti uspješnoga samorazvoja i osobnoga izbora svakoga pojedinca. Obiteljski model temeljen na braku u kojem je žena domaćica, a muškarac hranitelj obitelji smatra se zaostalim, prevladanim i opresivnim prema ženama.
Irski referendumi pokazali su duboku ukorijenjenost sekulariziranih kršćanskih vrijednosti. Premoćno odbijanje ustavnih promjena nije proizišlo iz političkoga organiziranja irskih kršćana i konzervativaca, nego iz relevantnosti kršćanskih društvenih vrijednosti. Kršćanski pisci irskoga Ustava smatrali su da žene koje su domaćice imaju nenadomjestivu ulogu u ostvarivanju općega dobra i stoga im je država obvezna pružiti posebnu zaštitu. S druge strane progresivni liberali koji su htjeli mijenjati odredbe irskoga Ustava govorili su samo da će država nastojati poduprijeti one koji se skrbe za članove svoje obitelji. Između kršćanske obveze prema ženama, majkama i domaćicama i liberalne slobode da možda pomognu (a možda i ne) onima koji se brinu o drugima, irski su glasači premoćno izabrali ovo prvo.
