Udomljena su djeca sreća i za one koji su udomljeni i za udomitelje, navodi Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjega doma u Nazorovoj u Zagrebu. Postojeći obiteljski zakon, kako kaže ravnateljica, na dobar način regulira posvajanje i zaštitu djece te ga ne treba mijenjati na način na koji se to neslužbeno najavljuje. Za Novi list je rekla: »Od petstotinjak djece s preduvjetima za posvajanje, većina ih nema sigurnu perspektivu i jasnu budućnost. Još od 2012. godine, s najavom novog Obiteljskog zakona, traje ta nestabilnost, unatrag dvije godine novi zakon se zaista i izrađuje, a sve to najviše ide na štetu djece. Imamo u domu, primjerice, dvije djevojke koje će uskoro napuniti 18 godina, a tek su sa 15 postale posvojive. Prošle su nekoliko udomiteljskih obitelji, bile su u istima i zlostavljane, razvile su obrasce ponašanja koji nisu baš prihvatljivi, i za njih posvojitelji sigurno neće biti nađeni. Sustav ih je zakinuo za mogućnost da odrastaju u posvojiteljskoj obitelji, jer nije na vrijeme pokrenuo postupke oduzimanja roditeljske skrbi biološkim roditeljima, koji od rođenja ne funkcioniraju.«
Autorica teksta Bojana Mrvoš Pavić navodi da u Nazorovoj boravi sedamdesetak mališana do sedam godina, u skupinama ih je petero do osmero po jednoj medicinskoj sestri ili odgojiteljici u smjeni i bez obzira na to koliko one bile stručne i voljele svoj posao i djecu, djeci domska skrb ne može nadomjestiti ljubav i toplinu obitelji. Prenijela je ravnateljičine riječi: »Dugotrajan boravak u instituciji štetan je za dijete, koje mora imati samo svoj dom i uzvraćenu ljubav, sredinu u kojoj će razvijati osjećaj privrženosti prema roditeljima. Institucija može, i mora biti samo prijelazno rješenje, posebno za djecu koja su visoko traumatizirana i imaju nekih poteškoća.« Posebno je govorila o doprinosu volontera te je pozvala nove da se uključe u pomaganje djeci. Unatrag tri godine Dom za djecu u Nazorovoj na svojoj mrežnoj stranici objavljuje pozive potencijalnim udomiteljima za teže udomljivu djecu koja se nalaze kod njih.
Navodeći podatak da je čak 160 000 radno aktivnih stanovnika izgubila Hrvatska od ulaska u Europsku uniju te s upozorenjem da gradovi i sela ostaju bez liječnika, učitelja, a u konačnici bez mještana, svraćajući pogled s državnih na lokalne vlasti, Suzana Lepan Štefančić u Večernjem listu istaknula je općinu Magadenovac nadomak Osijeka koja je mladima ponudila 30 000 kuna za kupnju nekretnina. Prenijela je i riječi načelnika općine koji je potvrdio da se na tom području nalazi veći broj napuštenih kuća i da su jeftine. Tako se za manje od 40 tisuća kuna može kupiti 100 kvadrata kuće s povelikom okućnicom, pa ispada da je jeftinije građevinsko zemljište nego poljoprivredno.
U tekstu se doslovno navodi sljedeći primjer: »Dječji smijeh odzvanja u kućici Danijele i Josipa Šegovića u Šljivoševcima, u Općini Magadenovac. Imaju sedmero djece, poljoprivrednici su, mljekari. U stajama im je 20 krava, od toga 13 muznih. Nije im lako. – Dozidao sam lani dio kuće, a dok se najmlađi sin Marko nije rodio, sva su djeca spavala u jednoj sobi. Svi se, od općine do države, pozivaju na pronatalitetnu politiku. Gdje smo u toj priči mi sa sedmero djece? S tom politikom nismo ništa dobili. Da ne kažemo da moje treće i četvrto dijete vrijede 500 kuna više, a peto, šesto, ne vrijede u našoj državi ništa. Ne moraš biti magistar znanosti da shvatiš da odumiremo sto na sat – govori Josip. No sve dok budu imali za kruh, iz Šljivoševaca, poručuje, ne idu.«
Da mnogi uočavaju hitnost rješavanja problema potvrđuju Opatija, općina Pitomača, Slavonski Brod i Vodnjan, a na njihove primjere pozornost je svratio Večernji list. Opatija je povisila naknade za prvorođeno dijete sa 4000 na čak 10 000 kuna. Drugo daruje sa 15 000, a treće sa 20 000 kuna. Za svako sljedeće dijete taj se iznos povećava za 5000 kuna. Besplatni su i udžbenici za srednjoškolce. Općina Pitomača ima 1055 stanovnika, a bez posla je njih 627. Kako bi privukli investitore, nude im zemljište za pola kune po kvadratu i 30 kilovata struje besplatno od općine. Slavonski Brod mladim obiteljima nudi zemljište u zakup na 99 godina, a mjesečno bi plaćali 100 kuna. Uvjet je da u roku od tri godine izgrade kuću, a nakon deset godina, ako to žele, zemljište mogu otkupiti. Interes je velik, pa se i očekuje građevinski bum. Vodnjan je osmislio projekt »Vodyoung« kojim mladim obiteljima koje kao mjesto života odaberu Vodnjan nude otkup nekretnina u staroj gradskoj jezgri na poček od dvije godine, uz priznanje trećine ulaganja. Nude i osnivanje prava građenja na gradskim česticama na rok od pedeset godina, uz godišnju naknadu od kune po »kvadratu«.
Zbog sve većega nedostatka radnih mjesta u Hrvatskoj, a i s obzirom na to da je rast plaća u Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Poljskoj dvostruko i trostruko veći nego u Hrvatskoj, treba se zapitati, kako piše Vedran Marjanović u Slobodnoj Dalmaciji, hoće li hrvatski radnici u pečalbu možda u Rumunjsku. Zanimljiva je njegova analiza: »Nema tome davno kako su se na obnovi ratom stradalih područja Hrvatske zapošljavali Rumunji, često i fakultetski obrazovani, kojima nije bilo ispod časti uzeti lopatu i vrtiti ‘mišalicu’ jer su plaće u nas bile osjetno veće nego u Rumunjskoj. No, prema najnovijim podacima Eurostata o troškovima radne snage u Europskoj uniji, trendovi su se okrenuli pa bi uskoro naši građani, u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima, mogli pogledavati i prema Rumunjskoj, nakon što su već polako, osim u Njemačku i Austriju, počeli odlaziti i u Slovačku i Češku. Prema tim podacima, naime, u posljednjem tromjesečju prošle godine troškovi plaća za rumunjske poslodavce porasli su 14,3 posto, najviše u Europskoj uniji, dok je isti pokazatelj za Hrvatsku pet posto. No, to su samo industrijske plaće, a kad se uzmu podaci za cijelu ekonomiju Hrvatske i Rumunjske, kao i plaće u ‘netržišnom’ sektoru poput javne uprave, Rumunji nas u rastu plaća ‘šišaju’ i po nekoliko puta. Istina, neto zarade još uvijek su u nas veće nego u Rumunjskoj – oko 800 eura u Hrvatskoj, naspram 565 u Rumunjskoj. No, trendovi za hrvatske radnike su više nego zabrinjavajući kada rast vlastitih plaća uspoređuju s kolegama iz srednje i dijela istočne Europe koji je u EU-u. Osim Rumunjske, prema spomenutom izvješću Eurostata, i Bugarska s rastom plaća od 12,2 posto, Mađarska (8,6 posto), Poljska (devet posto) i Slovenija (šest posto) imaju veći rast industrijskih plaća od Hrvatske. Čak je i Grčka imala veći rast plaća nego mi…«
»Svaki peti Hrvat lani je koristio neku vrstu droge, najčešće kanabis.« O tome piše Goranka Jureško u Jutarnjem listu, napominjući da je po uporabi raznih vrsta droga Hrvatska u prvih deset zemalja Europske unije. »Naime, čak 20,4 posto građana u dobi od 15 do 64 godine koristi neku vrstu droge, pokazalo je novo izvješće Europskoga centra za praćenje uporabe i ovisnosti o drogama (EMCDDA) za prošlu godinu, a na vrhu ljestvice je Češka sa 32 posto korisnika te Francuska sa 28 posto. U Hrvatskoj su građani najčešće koristili kanabis, i to njih 12,8 posto. Među mladima u dobi od 15 do 34 godine osim kanabisa vrlo je popularan ecstasy po čijoj je uporabi Hrvatska u samom vrhu zemalja EU-a s više od 10 posto korisnika u mlađoj populaciji. Izvješće pokazuje da je u cijeloj Europskoj uniji najpopularnija droga i dalje kanabis i da ga koristi čak 23,5 milijuna ljudi ili 7 posto ukupnoga stanovništva, među kojima je 17,1 posto mlađih od 34 godine. U porastu je iz godine u godinu i uporaba kokaina koji je lani probalo 3,5 milijuna Europljana ili 1 posto ukupnog stanovništva, od čega je čak 2,3 milijuna mlađih od 34 godine. Na vrhu zemalja po korištenju kokaina su Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska, a Hrvatska je u gornjem dijelu ljestvice sa 0,8 posto konzumenata u populaciji. Među mladim Europljanima vrlo je popularan ecstasy, a stručnjake zabrinjava što se među tom populacijom brzo šire i nove psihoaktivne tvari. Prema izvješću, prosječno je na 100 mladih u dobi od 15 do 16 godina njih troje probalo neku psihoaktivnu tvar. Istraživanja su pokazala da se svakoga tjedna na tržištu droga pusti jedna nova tvar premda je lani taj trend nešto smanjen u odnosu na ranije godine. Kao razlog navode se stroži zakoni za distribuciju lijekova koji sadrže psihoaktivne tvari te činjenica da većina novih droga dolazi iz Kine gdje je također uvedena stroža kontrola. Moguće je da je upravo to utjecalo na smanjenje broja novih psihoaktivnih tvari na europskom tržištu. Unatoč činjenici da je droga i dalje problem, poglavito među mladima u zemljama EU-a, oni ipak češće posežu za cigaretama (23 posto) i alkoholom (37 posto), dok je kanabis ostao na 7 posto. U Hrvatskoj među 16-godišnjacima ima čak 33 posto pušača, a alkohol nije stran za njih 22 posto.«
