Često novi broj rubrike »Mladi mladima« ima neki povod vezan uz događaje unutar Crkve i vjere ili razne »svjetske dane«. Tako želimo s vama razmišljati i s vama dijeliti važne sadržaje koji su dio našega života. A za ovaj broj nismo našli samo jedan, nego dva posebna povoda – Međunarodni dan života i Međunarodni dan borbe protiv raka. Život nikada nije bio ugroženiji nego u današnjem vremenu, pogotovo u Lijepoj Našoj gdje hrvatski narod, kažu demografi, slabi i izumire. Zato analiziramo sve ono što može ugroziti život osim pobačaja – od siromaštva i rata do brojnih drugih stvari. Pišemo i o pogledu na život kroz oči drugih te što sve točno znači čuvati život i kako nam Bog kroz Riječ nudi mogućnost zaštite, sreće i najboljega mogućega ovozemaljskoga života koji možemo postići. Pišemo i o raku – kakva je to vrsta bolesti, kako se liječi i što ju uzrokuje, a spominjemo i nova dostignuća upravo na području liječenja raka i našega Igora Štagljara, doktora znanosti koji je došao nadomak velikoga otkrića lijeka za rak pluća koji se počinje testirati. Dakako, pišemo i o medijski najeksponiranijim kampanjama za prevenciju raka, gdje su aktivne i koliko pomažu oboljelima, te nastojimo potaknuti svakoga da u svojoj obitelji i blizini podigne pogled, upozori, udijeli savjet i tako produži ovozemaljski život sebi i drugomu.
Iako se medicina i tehnologija razvijaju sve više i postaju moćnije – još ne mogu izliječiti tumor ili rak. Vrlo je važno primijetiti razliku između tih dvaju termina. Tumor je termin koji se rabi za sve »novotvorine«, odnosno tvorbe koje su nastale zbog umnažanja abnormalnih stanica. Rak je termin koji se rabi ako je »novotvorina« zloćudna. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji analize pokazuju da će se broj oboljelih od raka povećati sa sadašnjih 14 milijuna na 24 milijuna u 2035. godini. S tom brojkom povećava se i broj umrlih sa 8,2 milijuna na 13 milijuna godišnje. Također, prema podatcima istraživanja o raku u Velikoj Britaniji (Cancer Research UK) četiri najčešće vrste raka diljem svijeta su rak pluća, rak dojki, rak crijeva i rak prostate.
Registar za rak pri HZJZ-u pokazuje da je u Hrvatskoj od 2014. od zloćudnih bolesti oboljelo čak 21 434 stanovnika. Od toga 11 389 muškaraca i 10 045 žena. Prema podatcima o smrtnosti od zloćudnih je bolesti u Hrvatskoj u 2015. godini umrlo 14 012 ljudi (8030 muškaraca i 5982 žene). Prema pisanju portala N1 u muškaraca je najčešći uzrok smrti bio rak pluća, rak crijeva, rak prostate, rak želudca i rak gušterače. U žena je najčešći uzrok smrti bio rak dojke, rak debeloga crijeva, rak pluća, rak gušterače te rak želudca.
Savjeti za prevenciju su različiti i ima ih mnogo. Prije svega savjetuje se prestanak pušenja i izlaganja duhanskom dimu te ograničavanje unosa alkohola. Iznimno je važno što više se kretati i redovito ići na preglede. Za prehranu se preporučuje da bude utemeljena na voću i povrću te da je bogata vlaknima. Jedan od savjeta je i da se smanje obroci. Također, važno je regulirati unos omega-3 i omega-6 masnih kiselina zbog uporabe rafiniranih ulja. Kao najvažniji savjet ističe se izbjegavanje negativnih emocija i stresa. Tako ćemo – i u molitvi – smanjiti hrvatske tužne brojke oboljelih, trpećih, umirućih…
Brojni gorući problemi diljem svijeta dobivaju na važnosti tek kada dosegnu određenu razinu medijske eksponiranosti – brojni ratni sukobi, političke prijevare i međunarodne krize počele su se rješavati tek kada su došli na »svjetlo medijske pozornice«. No rak, drugi najveći »ubojica« na svijetu, i dalje godišnje odnosi oko 14 milijuna života, a o njemu se ipak rijetko piše. Ipak, barem ne izostaju kampanje u javnosti. Tako se češće provode kampanje za prevenciju raka grlića maternice koje su počele još 1998. godine, a u Hrvatskoj su se određene udruge počele uključivati već 2006. Rezultati tih kampanja upravo su ono što beskrajno veseli – sve se više žena odlučuje na dodatne pretrage i edukaciju kako smanjiti rizik od te vrsta oboljenja, no bitno je istaknuti da medijska eksponiranost takvih kampanja i projekata mora biti jača.
Isto vrijedi i za prevenciju raka u muškaraca. Glavni su ubojice muškaraca rak pluća, probavnoga trakta, prostate i mjehura, a kampanja »Počeši s razlogom« jedna je od rijetkih koje se bave »muškom stranom priče«. Kao i kod svih drugih vrsta raka, kao što to ističu kampanje, iznimno je bitno redovito ići na preglede i obavljati samopreglede – jednom mjesečno odvojiti nekoliko minuta za vlastito zdravlje, a jednom godišnje jedno prijepodne ili poslijepodne za pregled kod liječnika. Također je važno istaknuti da bez obzira na sve kampanje iznimno velik broj žena i muškaraca umire od prekasno otkrivenih vrsta raka uzrokovanih čimbenicima na koje možemo utjecati – nezdrava prehrana, konzumacija alkohola i duhana, nedovoljna fizička aktivnost i debljina… Stoga zbog vlastitoga zdravlja i što sretnijega i duljega ovozemaljskoga života s našima najmilijima ustrajmo na pregledima, na poticanju drugih da pripaze na svoje zdravlje i u borbi za ozdravljenje.
Kad je u pitanju rak, stalno slušamo loše vijesti. Međutim, posljednjih godina iz Kanade stižu optimistične najave o pronalasku novoga lijeka za tu smrtonosnu bolest, a ljetos je najavljeno da bi se kliničko ispitivanje moglo provoditi i u Hrvatskoj. To otkriće nedavno je pojasnio i jedan od vodećih molekularnih biologa u svijetu dr. sc. Igor Štagljar, profesor s Odjela za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, koji ističe da je sa svojim timom došao nadomak izlječenju raka pluća.
Kako je rekao prilikom gostovanja na Hrvatskoj televiziji, njegov tim primijenio je novu tehnologiju koju su razvili prije 3-4 godine i s kojom sada mogu proučavati 500-tinjak različitih ljudskih bolesti. Ta tehnologija uskoro će se moći primjenjivati ne samo za pronalaženje lijeka protiv raka pluća, nego i za lijekove protiv karcinoma gušterače, prostate i karcinoma dojke. Suradnja s KBC-om Jordanovac već je počela. No mora se upozoriti na to da je put još dug, a u sve skupa mora se uložiti puno financijskih sredstava.
Isto tako, dr. Štagljar iskreno ističe da tumore ne ćemo nikada uspjeti pobijediti: »Tumori su bolest prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Možda ćemo ih jednoga dana razumjeti na molekularnoj razini, ali ne ćemo ih nikada pobijediti.« Problem s tumorima je to što oni evoluiraju – kada ih se tretira određenim lijekom, tumor se nakon nekoga vremena navikne i postane rezistentan na njega. Oko 9 % utjecaja kod karcinoma imaju geni, a ostalih 91 % dolazi iz okoline. I sami možemo spriječiti pojavu karcinoma vodeći zdrav život – pazeći na prehranu, ne izlažući se infekcijama virusa i bakterija i izbjegavajući pušenje jer upravo ono u izrazito visokom postotku uzrokuje rak pluća. Zbog toga bi svatko od nas trebao prihvatiti odgovornost za svoj život.
Ratovi, siromaštvo, prirodne nepogode i nesigurnost samo su neke od glavnih opasnosti za ljudski život. No Dan života svakako je prilika za upozorenje i na neke negativne društvene fenomene, ispred kojih se u dijelu popularne kulture stalno stavlja pozitivan predznak i koje se želi percipirati kao sastavni dio života »modernoga čovjeka«. Tako se mladomu čovjeku nameće prihvaćanje »bezazlenih« ovisnosti (o lakim drogama ili o pornografiji) i načina života u kojem se uživa bez odgovornosti i bez svijesti o posljedicama vlastitoga djelovanja. Posebno je opasno kada se takva stajališta i ponašanja, protivna životu, predstavljaju u ime slobode i kao njezina afirmacija, na što je još 2000. godine u svom pastirskom pismu upozoravao kardinal Josip Bozanić. Kardinal je u istom dokumentu naglasio kako peta zapovijed Dekaloga »Ne ubij« u svom pozitivnom izričaju zapravo glasi: poštuj, čuvaj i unaprjeđuj vlastiti i tuđi život. Teške ovisnosti – kao i one lake koje se nastoje uklopiti u korpus populariziranih pseudovrjednota – svojim posljedicama stoje u kontradikciji s poštivanjem života. Pseudovrjednote umrtvljuju zanimanje za više vrjednote i one u konačnici vode u stanje dezintegracije i kaosa – u neku vrstu »prirodnoga stanja«. U tom je stanju, prema Thomasu Hobbesu, ljudski život surov, opasan i kratak. A to je stanje protivno srži Isusova poslanja: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10, 10).
Prije nego što uopće nastane, novi život može biti ugrožen. Pod time mislimo na sve ono što sprječava stvaranje novoga života, poput siromaštva, nesigurnosti, egzistencijalne ugroženosti, ali i na sve one postupke koji gase već nastali život, odnosno pobačaj.
Brojni bračni parovi danas teško preživljavaju, jedva spajaju kraj s krajem, što ih sprječava da imaju više djece, ili da uopće imaju djecu. Nesigurnost proizišla iz loše financijske situacije često se nađe na putu zasnivanja ili proširivanja obitelji, što je i razumljivo. Svaki roditelj želi sve najbolje za svoje dijete, a to je teško ostvariti ako se nema dovoljno financijskih sredstava da se djetetu može omogućiti relativno normalno i stabilno djetinjstvo, da dijete ima sve što mu je potrebno. No nemojmo zanemariti ni društveni pritisak kojemu su izložene obitelji, pa je i smisla za žrtvu sve manje. Kao što znamo, život je sve skuplji i skuplji, standardi rastu, zahtjevi se povećavaju. Imati dijete, kaže se, »nije jeftino«, pa se često političari odluče povećavati novčane potpore za svako novo rođeno dijete, ne bi li tako potaknuli rast nataliteta u svom kraju. Iako je to dobar poticaj svima koji žele imati djecu, to ipak nije dugoročno rješenje. Jer, život i obitelj treba – prije svega – voljeti.
Osim siromaštva, u nekim dijelovima svijeta velik problem stvaraju ratovi i nemiri. Život u tako nesigurnim uvjetima ne pruža mogućnosti za rađanje i odgoj djece jer je cijela egzistencija na klimavim nogama. Neizvjesna budućnost i strah loše utječu na ljude koji žele imati djecu jer ne žele da i njihova djeca žive u takvim strašnim uvjetima.
Ako pak do nastanka novoga života dođe, ponekad se taj život brzo ugasi. Naime, velik je problem i pobačaj, o kojem se sve više u javnosti priča. Svake godine dogodi se velik broj pobačaja, što namjernih, što spontanih. Sve to utječe na budućnost obitelji i zajednice općenito. Svaki izgubljeni, odbačeni život, pa i život koji nije ni nastao zbog nekoga od navedenih razloga, vodi do sve veće ugroženosti obitelji koja je najljepša i najsvetija zajednica ljudi. Zato ponavljamo: život i obitelj treba, prije svega, voljeti!
Svatko od nas dobio je najveću priliku samim dolaskom na svijet. Prava životna prilika jest upravo naš život. U osnovnoj školi imamo priliku postati najbolji učenik u razredu, školi, županiji, pa čak i državi. U srednjoj imamo veće prilike okušati svoje znanje na višoj, međunarodnoj razini, a s odlaskom na fakultet imamo priliku biti još bolji u onom u čemu smatramo da smo najbolji. U vjerskom životu također imamo priliku postati bolji u našoj vjeri, ali postoji mogućnost kao i u svakom području našega života – da završimo na krivom putu.
Bog je svakomu od nas pružio priliku da odluči što želi sa svojim životom. Na kojem ćemo se području potruditi više, na kojem manje. Dao nam je i talente kako bismo mogli usmjeriti svoj životni put, ali postoji jedno područje u kojem ne trebaš ni trunku talenta, nego samo želju za napretkom. To je naša besmrtnost. Da, liječnici (još, tko zna) nisu otkrili način kako naše tijelo učiniti »besmrtnim«, no naša duša već je besmrtna od samoga postanka svijeta. Bog je preko Mojsija objavio svoje riječi: »Evo, danas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću… Život, dakle, biraj!« (Pnz 30, 15. 19). Baš to, izbor. Naš je izbor hoćemo li učiti za ispit i proći ili ne učiti i pasti. Možda nam se osmjehne sreća pa nepošteno i nemoralno uspijemo prepisati ili nekako navući ocjenu, ali kod Boga to ne prolazi. Novozavjetna rečenica: »Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta« (Otk 3, 16) – jasno nam govori kako pred Božjim očima ili jesmo ili nismo, sami biramo svoj put, a hoće li to biti raj ili pakao ovisi o nama jer »sami kujemo svoju sreću«. Ipak, Bog zna prepoznati i jesmo li pokušali, jesmo li dali velik dio sebe premda nismo uspjeli do kraja, pa kao »ispravak ispita« moramo proći kroz – čistilište.
No uvijek valja pripaziti da ne odlučimo pogrješno, jer tko zna hoćemo li stići ispraviti svoje pogrješke. Na svim životnim područjima znali smo rok do kojega možemo ispraviti naša nedjela, ali nitko od nas ne zna ni dana ni časa kad će Gospodin izustiti naše ime, pa nam vrijedi ovaj poziv: »Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega« (Lk 21, 36).
Pripremili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak
