Španjolski su znanstvenici prvi na svijetu pokazali da se kemikalije iz kozmetike za sunčanje talože na morskom dnu i nakupljaju u morskim travama (Marine Pollution Bulletin 2022, 176, 113417). Posebno je ugrožena morska cvjetnica posidonija (Posidonia oceanica) koja je endemska vrsta u Sredozemnom moru. Oko 30 posto morskoga dna u Sredozemnom moru do 50 metara dubine prekrivaju livade posidonije. Te su livade područja najveće biološke raznolikosti u Mediteranu. Tu živi više od tisuću životinjskih vrsta i petstotinjak vrsta alga. Livade posidonije glavni su proizvođači kisika u priobalnom području te se smatraju plućima mora.
Nona Agawin, glavna autorica studije, upozorava: »Ako se dokaže da kemija kozmetike za sunčanje utječe na fotosintezu i razvoj morskih trava, imat ćemo golem problem jer su livade posidonije vrlo važne za zdravu ekologiju Mediterana.« Sredozemno je more plitko, relativno malo i zatvoreno pa je stoga vrlo podložno nakupljanju kemikalija. U Jadranskom moru livade morske cvjetnice najbolje su razvijene u srednjem i južnom dijelu, a slabije u sjevernom i uz zapadnu obalu Istre, gdje se već povukla zbog kemijskoga onečišćenja mora.
Zbog ranijega otkrića da štetne kemikalije iz losiona, mlijeka, krema ili ulja za sunčanje mogu ugušiti i izbijeliti koralje, treba s oprezom i represivnim mjerama spriječiti da iste kemikalije ne »pokose« svu travu na dnu Sredozemnoga mora. Španjolski znanstvenici podsjećaju da su glavni onečišćivači mora kozmetikom za sunčanje ljudi na kružnim putovanjima i na plažama.
Oni koji masovno rabe preparate s različitim SPF faktorima ispuštaju u more koktel kemikalija: oksibenzon, avobenzon, benziliden, benzofenon, metilni paraben… To su kemijski filtri za ultraljubičastu svjetlost koji se, potopljeni u moru, eto, ponašaju kao izbjeljivači koralja i trovači morskih trava.
U Floridi i na Havajima uvedena je zabrana uporabe kozmetike za sunčanje koja sadrži navedene kemijske »blokatore za sunce«. Španjolski znanstvenici smatraju da istu mjeru treba provesti na plažama Sredozemnoga mora. Zbog velikoga pritiska turista i korisnika plaža (takozvani beachgoersi) svake godine u morima završi više od 14 tisuća tona kozmetike za sunčanje. Podatci za Hrvatsku nisu poznati, no poznato je da svake godine uvoz takve kozmetike iznosi više od 150 milijuna eura.
Upitna fotokemijska zaštita kozmetike za sunčanje pretvara se, dakle, u inhibiciju fotosinteze na livadama morske cvjetnice. Samo jedan četvorni metar morskoga dna pod posidonijom proizvodi 14 litara kisika svaki dan, a velika količina ugljičnoga dioksida otopljenoga u morima pohranjuje se upravo u morskim travama. Taj podvodni svijet travnatih šuma uništava se na različite načine: sidrenjem, mehaničkim oštećenjem ribarskim koćama, nasipavanjem obala, pa i marikulturom – umjetnim uzgojem morskih organizama.
Ipak, sunčanje na plaži posebno je apsurdan i nepotreban način trovanja mora. Zbog želje da promijene boju puti, obično iz bijele u crnu, ljudi se izlažu djelovanju sunčevih zraka. Budući da je zračenje ultraljubičastim UV-A i UV-B zrakama riskantno za zdravlje, protokol na plaži podrazumijeva natapanje kože zaštitnim kemijskim premazima. No znojenjem ili uranjanjem u morsku vodu fotoaktivne kemikalije se ispiru i završavaju na morskim livadama. Tako se oprez ili strah od melanoma pretvara u nevidljivi ekološki incident. Zahvaljujući španjolskim znanstvenicima, posljedice masovnoga turizma i opsesije (bijelaca) za tamnom kožom sada su postale mjerljive.
