U nedostatku boljega razgovora sa svojim bližnjima čovjek se može zadržati samo na negativnostima. Tada progovara današnja riječ iz Pavlove poslanice Galaćanima: »Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.« Međusobno čašćenje prikazom loših osobina može dovesti do nezaustavljive lavine potpunoga uništenja.
Kakve se sve riječi govore tijekom objeda? Ako je hrana ukusna, zubi često budu brži od pameti. Odjednom nestanu razgovori za stolom, noževi se nervoznije urezuju u hranu ne bi li se brže napunila usta novim slasnim komadom. Umjesto riječi stolom odjekuje zvuk vilica koje probijaju hranu i zabadaju se u bijeli tanjur. Kakvu je samo sliku sveti Pavao upotrijebio kod međuljudskih odnosa: objed i osobine. Pa ako se tijekom objeda može ustanoviti kakav je tko čovjek, nije li sveti Pavao dobro postupio kada je iste riječi upotrijebio i za komunikaciju? Ljudi jedni druge grizu. I ne samo da grizu, nego i glođu. I kod jedne i kod druge radnje upotrebljavaju se zubi. Isti zubi koji sitne hranu, koji stružu ukusne ostatke posljednjih komadića hrane, koji pomažu da se okus konačno rastopi u ustima, upotrijebljeni su za nešto potpuno drugo.
Ljudske se riječi poput zuba zabadaju u živote, izvlače ono najgore na površinu, do kosti otvaraju potisnute strahove ne bi li kako od osobe ogolile i posljednje utješne trenutke. Lagano grickanje u kojem pojedinac može nastradati na radnom mjestu. Ako je sposoban i dobro mu sve ide, a istodobno ima zadovoljan život u svojoj obitelji, odjednom od radnih kolega postaje komadan – glođu njegove teške trenutke, navaljuju mu prekovremene neplaćene sate, prijete mu otkazom. Sve se čini samo da se uništi zadovoljstvo. I postavljaju pitanje: »Zašto bi on bio zadovoljan? Zašto bi ona osjećala ispunjenost u svojem srcu? Neka pati!«
Kako to da čovjek prečesto želi u drugom samo razotkriti teškoće? Je li moguće da je tako teško radovati se tuđim uspjesima? Glodanje po skrivenim manama kao da je potiha senzacija. Sveti Pavao dočarao je kako je čovjek i ondašnjega vremena bio spreman snažno ujesti. »Nema ništa novo pod suncem«, rekao bi Propovjednik. Ali kada je već tako, kada se ljudi međusobno ujedaju ne bi li zatomili tuđu sreću, barem neka se ne proždru. Neka u svemu tome ne bude onoga pohlepnoga jela, onoga gutanja bez žvakanja, trenutaka u kojima se ne samo drugoga glođe, nego i potpuno pregazi, dokrajči zlim tračevima da više ne može ustati. Ako do toga ne dođe, naći će se barem tračak nade u oproštenje koje je otvorio Spasitelj svojim opraštanjem vlastitim krvnicima.
Ivanu Zlatoustomu također je stalo da se čovjek nauči zaustaviti u okrutnim odnosima prema svojemu bližnjemu. Isti redak ovako tumači: »Pazite da ne uništite jedni druge! Riječi koje apostol koristi izričito su značajne. Netko bi mogao ugristi iz strasti, ali proždiranje upućuje na zlobu. Ugristi znači zadovoljiti osjećaj bijesa, ali proždiranje je dokaz divljačke žestine. Pazite da ne potrošite jedni druge. Svađa i razdori su propast i uništenje, kako onih koji ih priznaju tako i onih koji ih čine, i gore su od moljaca.«
Kršćani mogu biti znak nade zaustavljanja u međusobnom glodanju. Spasitelj nije uzvratio istom mjerom, nego je dopustio da bude raskomadan i upravo takav je pobijedio. Nije li euharistija blagovanje Onoga koji se do kraja predaje? Ljudske riječi Isusa nisu uništile. Učinile su ga žalosnim, ponekad i usamljenim, ali sve je to bio put do pobjede. Moglo bi se upravo u ovo uobičajeno vrijeme zaustaviti kada se poželi drugoga ujedati. Na jedan siktaj provokacije ostati smiren. Duboko udahnuti. Pomisliti na svetoga Pavla: »Pazite da se ne proždrete.« Umjesto ugriza uništenja ponuditi poljubac ohrabrenja.
U današnje krizno vrijeme, kada je većina na iglama očekujući napad tuđega nezadovoljstva, jedan poticaj koji ne će otkrivati mane mogao bi biti početak ljudskosti. Neuzvraćeni ugriz koji je postao pohvala, koji je bližnjega umjesto trača bodrio da ustraje u novom danu. Tada bi bilo manje računalnoga hladnoga druženja, a više susreta licem u lice u kojima će zubi služiti zajedničkomu uživanju u hrani i toplu razgovoru koji unosi vedrinu u novi dan.
Gospodine, udalji od nas želju za osvetom, ukloni svaku napast da jedni druge ponižavamo riječima, a unesi u naš život pobjedu ohrabrujućih riječi, usmjerenih na vječnost u kojoj je naš Spasitelj koji kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
