Institut za život sa sjedištem u Dublinu na svojim stranicama ističe poticajni primjer Amerikanke Andree Luckinbill, koja je odrastala, ne skriva to, u nesređenoj obitelji u kojoj je otac bio emocionalni zlostavljač. Živeći s polubraćom kao jedino žensko dijete te ispunjena bijesom gledajući ponašanje oca prema majci, kao tinejdžerica odala se porocima i promiskuitetnomu načinu života tražeći utjehu i osjećaj prihvaćanja. Ubrzo je ostala trudna, otac i prijatelji govorili su joj da joj je život gotov ako zadrži dijete i da treba pobaciti. Odlučila je zadržati dijete shvativši da je trudnoća drži podalje od poročna života i da je taj mali život spasio njezin. Sa 16 godina rodila je Emu Rose. »Samohrana sam majka tinejdžerica i to je najteži život, ali je vrijedno toga. Ljubav ovoga ljudskoga života započela je onoga dana kad sam je zadržala, kad sam znala da je ona vrijedna da joj se pruži šansa. Zadržala sam kćer i rodila ju. Ljudi me drukčije gledaju, ali to nije važno. Izabrala sam život i ljubav djeteta«, rekla je Andrea.
