UOČI HODA ZA ŽIVOT GOVORI PRAVNIK KARLO NOVOSEL Jači društveni angažman pojedinca donosi bolju zaštitu života

U svibnju i lipnju pod geslom »Život je zakon« hrvatski će građani hodati za život, obitelj i Hrvatsku u deset hrvatskih gradova. »Starim« ugrozama života, kao što su pandemija koronavirusa i ideologije koje pokušavaju redefinirati tradicionalno poimanje života i obitelji, ove se godine pribrojilo i bezumno ratno nasilje nad Ukrajinom, čime je Hod za život postao nikad aktualniji. Može li se u Hrvatskoj život bolje zaštititi pravnim sredstvima i mogu li se u hrvatskom zakonodavstvu primijeniti rješenja hrabrijih zemalja, kao što je Poljska, pitanja su koja su dala dovoljno povoda da se za razgovor zamoli zagrebačkoga odvjetnika i pravnog stručnjaka Karla Novosela, koji je angažiran u udruzi »U ime obitelji«. Stručnjak je za trgovačko pravo, korporativno pravo i pravo društava. Prošao je niz usavršavanja i održao predavanja pri uglednim međunarodnim institucijama, među kojima je i Svjetska banka.

Gotovo deset godina prošlo je od povijesnoga referenduma o braku na kojem su hrvatski građani rekli svoje »da« braku isključivo kao životnoj zajednici žene i muškarca.

No upitnim se zakonskim propisima i procedurama izraz volje naroda pokušao zaobići, od Istanbulske konvencije do približavanja istospolnih parova udomljavanju i usvajanju djece. »Svjedoci smo nasilja u nametanju gotovo apsolutnoga relativizma koji je zahvatio sve pore društva. Naš svakodnevni prostor, prostor pojedinca i međuprostor između pojedinaca – čak i ono imaginarno, od čovjeka zamišljeno, karikirano, kvazitranscendentalno – kontaminira se sveopćim pokretom svedopuštenoga i svezaštićenoga. Temeljne strukture društva, strukture stabilnosti, težnje k uravnoteženosti i poretku kakvim ga od svojega početka poznaje naša generacija čovječanstva, mijenjaju se i žure u nepoznatu smjeru, hirom za nekom novom spoznajom koja će zamijeniti onu spoznaju duboko u nas Riječju usađenu. Od takva pristupa životu i uređenju međuljudskih odnosa nije izuzeto ni pravo i pravni poredak naše suvremenosti čija je temeljna zadaća pretakanje konkretnoga u apstraktno za potrebe kasnijega, svakodnevno potrebnoga, rastakanja apstraktnoga u konkretno«, objašnjava sugovornik.

»Svatko od nas ima pravo boriti se za život ili život ne izabrati. Isto kako imamo ‘pravo’ učiniti bilo što što nas je volja«, pojašnjava Novosel, nadovezavši se na pitanje o sukobu dvaju prava – prava na život i prava na izbor. »No za nas vjernike to pravo i sva prava i dalje pretpostavljaju posljedice i odgovornost takvoga odabira. Život je ugrađeno, a ne konstruirano pravo. To pravo ne derivira se iz konkretnoga i nije njegov apstraktni avatar. Život jest. Davidov put od grijeha do spoznaje bio je dugačak, trnovit i promjena je došla tek dodirom milosti«, pojašnjava pravnik iz udruge »U ime obitelji«.

Naprasni pokušaj ukidanja mjere »roditelj odgojitelj« u Zagrebu, koji je sada mjerodavni sud odgodio, opravdano se može nazvati udarom na život izvedenim pod krinkom štednje, a zapravo s ciljem ostvarivanja upitnih »progresivnih« politika i vrjednota. Naime, otkako je najavljeno ukidanje mjere, do javnosti dopire sve više stručnih analiza koje upućuju na pozitivne demografske učinke spomenute mjere, suprotno od onoga što tvrdi aktualna zagrebačka gradska vlast. »U konkretnom predmetu ‘roditelj odgojitelj’ grubo su povrijeđena upravo stečena prava«, napominje sugovornik i dodaje: »Stečena su prava ustavna kategorija i to je jedina pravno bitna činjenica kod odlučivanja sudova u tom predmetu. Postoje dobri – razvojem i poviješću kontinentalnoga prava kojemu pripadamo – opravdani razlozi za takvu pravnu dogmu.

Njihovo rastvaranje nikako ne može promijeniti nesumnjivo i jasno postojanje ustavnoga instituta koji je povrijeđen postupanjem Grada Zagreba prema svojemu potomstvu.«

»Nažalost, a što ne bi trebalo shvaćati deterministički, nego poticajno, politika i vlast upravljaju umjesto da služe. Riječ je o generalnom modelu opstanka političkoga režima u Hrvatskoj u kojem se vlast i poluge vlasti grubo instrumentaliziraju za potrebe pojedinaca ili pojedinih uskih društvenih skupina. Mislim da se možemo složiti s konstatacijom da je na vlasti upravo da ostvari svoje političke ciljeve odnosno političke i ideološke ciljeve svoje paradigme, slagali se mi s njima ili ne«, dodaje Novosel.

U prilog zaštiti života ne idu ni politike međunarodnih institucija. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija prije nekoliko je tjedana pozvala na potpunu dekriminalizaciju pobačaja. U obrani nacionalnih zakonodavstava od »direktiva« nadnacionalnih organizacija, koje su nerijetko pod utjecajem raznih pobačajnih lobista i nevladinih udruga, pravnik Novosel ističe pojam suverenosti. »Međunarodne su institucije programirane za sveljudsko generičko djelovanje. Ono što kontinuirano zaboravljamo, kojim običajem kolektivne amnezije sličimo braći Židovima na svojem putu do obećane zemlje, jest pojam suvereniteta. Međunarodne institucije nemaju nikakvu vlast nad hrvatskim građanima ako im ti građani ne predaju takvu vlast«, objašnjava sugovornik.

»Svatko iz svoje pozicije djelovanja u društvu, pozorno uzevši u obzir sve okolnosti događaja i znakova vremena koji nas okružuju te nepogrješivo braneći temeljne dogme naše vjere i Dekalog, može i moralno mu je dopušteno poduzimati radnje i prenositi misli usmjerene na makar djelomično ublažavanje zatečenoga stanja odnosno regulative, a što, gledano samo za sebe, ne bi bilo moralno dopušteno«, dodaje Novosel. Nadalje, podsjeća sugovornik, trenutačni zakonodavni okvir u Republici Hrvatskoj dopušta liječnicima i medicinskim sestrama izražavanje priziva savjesti kada je riječ o izvršenju pobačaja, kao što je i svim građanima omogućeno pravo na sudjelovanje u javnoj raspravi vezanoj za zakonske prijedloge kojima se regulira pravo na život.