Znanstvene i medijske rasprave o štetnosti palmina ulja započele su prošlogodišnjom objavom službenoga stajališta Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Dvadesetak suradnika te krovne europske institucije za zaštitu hrane napisalo je studiju o rizicima uporabe palmina ulja u prehrambenim proizvodima (EFSA Journal 2016, 14, 4426). Znanstvenici su pokazali da se termičkom obradom (zagrijavanjem na temperaturama oko 200 °C) palmino ulje razgrađuje na estere kloriranih propandiola i glicidola. To su tvari koje su od ranije poznate kao genotoksične i kancerogene kemikalije.
Prema tome, ne radi se o tome da je palmino ulje kao takvo štetno, nego tehnološkom obradom toga ulja dolazi do neželjenih nusreakcija, pri čemu nastaju otrovne tvari. Problem je tim veći što su znanstvenici procijenili da je izloženost ljudi koji redovito konzumiraju hranu s dodanim palminim uljem mnogo veća od dopuštenoga dnevnoga unosa (oko 50 mikrograma). To se posebice odnosi na djecu i mlade koji češće jedu prehrambene proizvode s palminim uljem (čokoladni namazi, grickalice, keksi, dječja hrana…). Helle Katrine Knutsen, članica ekspertne skupine EFSA-e, upozorava: »Izloženost glicidolu iz palmina ulja u male djece, koja se hrane isključivo komercijalnim formulama, desetak je puta veća od izloženosti ostale populacije.«
Nažalost, proizvođači uglavnom ne rabe deklaracije na kojima se navodi sadrži li proizvod palmino ulje. Ono se često skriva pod nazivom »biljno ulje«. Nakon upozorenja iz EFSA-e neke su poznate prehrambene tvrtke, poput talijanske kompanije »Barilla«, odlučile dragovoljno povući palmino ulje iz svojih proizvoda i zamijeniti ga smjesom suncokretova i maslinova ulja. S druge pak strane predstavnici prehrambene tvrtke »Ferrero« smatraju EFSA-ino stajalište o rizicima palmina ulja neutemeljenim i najavljuju nastavak proizvodnje svojih proizvoda (»Nutella«, »Kinder Surprise« i dr.) s dodatkom palmina ulja.
Osim nepovoljnih toksikoloških svojstava palmino je ulje dodatno opterećeno negativnim sociološkim i ekološkim profilom. Više od 85 posto svjetske proizvodnje palmina ulja odvija se u samo dvije zemlje – Indoneziji i Maleziji. Dok su u mediteranskom području palme ukrasno drveće, u tim se azijskim zemljama palme uzgajaju na nepreglednim plantažama. U posljednjih tridesetak godina proizvodnja palmina ulja se udeseterostručila. Kako bi omogućile masovnu proizvodnju, vlade dviju zemalja dopuštaju (pretjeranu) sječu tropskih prašuma. Proizvodnja palmina ulja temelji se na paleži i uništavanju važnih ekosustava, zbog čega su ugrožene mnoge biljne i životinjske vrste, narušena je bioraznolikost prirode i kvaliteta života ljudi na tim otocima.
Palmino ulje nema imidž ni oznaku »poštene robe« (»fair trade«) jer poznato je da se masovna proizvodnja na tim plantažama temelji na vrlo niskim nadnicama za radnike, na prisilnom radu, na iskorištavanju dječjega rada i drugim oblicima kršenja ljudskih prava. Mnogi upozoravaju da je proizvodnja palmina ulja na plantažama Indonezije i Malezije ekološki i sociološki neodrživa. Cijena proizvodnje jeftinoga palmina ulja su deforestacija i pljačka siromašnih ljudi. Slična se eko-socijalna katastrofa odvija u Amazoniji gdje se krči prašuma kako bi se osigurao prostor za uzgoj genetički modificirane soje. O tom problemu govori i papa Franjo u enciklici »Laudato si’« u kojoj se koristi slikovitim povikom brazilskoga teologa Leonarda Boffa: »Vapaj zemlje, vapaj siromašnih« (»Grido della terra, grido dei poveri«).
Usprkos lošemu ekološkomu, sociološkomu i toksikološkomu statusu palmina ulja, taj je oblik biljnoga ulja najzastupljeniji na svijetu. Iako se predstavljaju kao društveno odgovorne, kompanije poput »Cargill Inc.«, »Nestlé SA« i »Procter & Gamble Co.« pretjerano crpe palmino ulje Dalekoga istoka i distribuiraju ga po svim kontinentima. Svake se godine samo u Njemačkoj potroši više od milijun tona palmina ulja. Osim prehrambenih proizvoda, palmino se ulje rabi i u proizvodnji deterdženata, kozmetike i biogoriva.
U cijenu palmina ulja moraju se uračunaju troškovi eliminacije štetnih nusproizvoda, ekološki porez i poštena plaća radnicima. Tada će kompanije na Zapadu smanjiti eksploataciju palminih plantaža i »otkriti« lokalne vrste biljnih ulja, poput repičina, suncokretova ili maslinova.
