Početkom rujna 1854. godine John Snow, engleski liječnik, uklonio je dršku s javnoga bunara i spasio živote mnogih stanovnika Londona. U to je vrijeme gradom harala kolera, ali nitko nije znao što je uzročnik te bolesti. Ugledni engleski liječnici i toksikolozi toga vremena smatrali su da se kolera prenosi zrakom pa je uvedena teorija mijazme ili lošega zraka. Širenje zaraze dobilo je tako službeni epidemiološki status iako znanstvenih dokaza nije bilo.
John Snow je, naprotiv, smatrao da se kolera širi onečišćenom vodom. Pažljivim evidentiranjem slučajeva, pregledom smrtovnica i mapiranjem pojave bolesti u gradu došao je do zaključka da se uzročnik kolere krije u vodi. Njegove sumnje o povezanosti septičkih jama, fekalija, vode i kolere službena je znanost ismijavala ili ignorirala. Iako obje sukobljene strane nisu imale konačni pravorijek znanosti, John Snow je etiketiran kao znanstveni heretik (teoretičar zavjere?), čije mišljenje nije imalo učinak na javnozdravstvenu politiku.
Među rijetkima koji su imali razumijevanje za njegove sumnje bili su vijećnici župe sv. Jakova. U Širokoj ulici (danas Broadwick Street) u blizini te župe John Snow je locirao sumnjivi bunar iz kojega je stanovništvo pilo vodu. Vijećnici su prihvatili njegova upozorenja i savjet da se ukloni drška s bunara. Iako nisu bili potpuno uvjereni u teoriju o povezanosti vode i kolere, shvatili da je cijena uklanjanja drške mnogo manja od opasnosti mogućega širenja zaraze.
Oni su na taj način u praksi proveli načelo opreznosti, danas modernu ekološku formulu koja nalaže da su preliminarni podatci i indikacije o riziku dovoljne da se zabrani proizvod ili tehnologija koja potencijalno ugrožava zdravlje ljudi ili okoliša. Njima nije bio potreban konačan znanstveni dokaz o štetnosti zagađene vode, nego su sumnju liječnika Snowa prihvatili kao razuman prigovor. Sukob različitih znanstvenih teorija redovita je pojava koja prethodi pozivanju na načelo opreznosti. Najčešće se radi o sukobu između znanstvene manjine, koja preispituje uvriježene dogme, i dominantne znanosti, koja brani svoje teorije zbog ideoloških ili financijskih interesa.
Danas se slučaj Johna Snowa navodi kao uspješan primjer implementacije načela opreznosti, ali i kao početak prave epidemiološke znanosti. On je na temelju zdravorazumske sumnje i pažljive analize zaključio da je javni bunar u Širokoj ulici izvor zaraze. Iako bez konačnoga znanstvenoga dokaza o štetnosti bunarske vode, zatražio je zatvaranje toga bunara, odnosno uklanjanje drške na crpki. Konačni znanstveni dokaz nije mogao imati jer je pravi uzročnik kolere otkriven tek 25 godina nakon njegove smrti. Robert Koch, njemački liječnik, uspio je 1883. godine izolirati bakteriju Vibrio cholerae, uzročnika kolere, te tako dokazati ispravnost pretpostavke Johna Snowa da je kolera bolest kontaminirane vode.
I danas, tijekom pandemije koronavirusa, znanstvenici vode ratove, konačni dokazi poput pijeska bježe kroz prste, službene se teorije nameću kao konačna istina, uvode se javnozdravstvene mjere, pa se ukidaju, prodaju se maske i testovi, uvodi se medijska cenzura, kontrola kretanja, treća doza… Kao i u vrijeme Johna Snowa, nije poznato podrijetlo koronavirusne bolesti: tržnica ili laboratorij? S dvogodišnjim odmakom od pojave nepoznatoga nultoga pacijenta još nije jasno je li viroza štetnija od panike.
