Godina koja je započela zacijelo će biti prožeta sinodskim hodom, u čijem je središtu sinodalnost. Službeni naslov Biskupske sinode koja zapravo već traje glasi »Za sinodalnu Crkvu. Zajedništvo – sudjelovanje – poslanje«. Tema nije apsolutna novina, ali se ipak u žižu crkvenoga života vratila u novije vrijeme, i to na potpuno nov način. Prvi se put, naime, hod slavljenja Biskupske sinode proteže na dulje vrijeme te uključuje više etapa koje bi trebale zahvatiti različite razine života Crkve. Prema velikim zasjedanjima moglo bi se govoriti o dvjema velikim fazama, kontinentalnoj i općoj. Za svaku od njih Generalno tajništvo biskupske sinode pripremit će posebne radne dokumente. No još se puno toga ima dogoditi prije sedam velikih regionalnih/kontinentalnih zasjedanja, koja su predviđena za ožujak 2023. godine – proces bi trebao završiti generalnim zasjedanjem Biskupske sinode u listopadu 2023. godine, koje se, izvana gledano, ne bi trebalo bitno razlikovati od dosadašnjih.
Slavljenje Biskupske sinode o sinodalnosti započelo je slavljem kojim je papa Franjo predsjedao u nedjelju 10. listopada prošle godine. Tjedan dana kasnije započela je, prva, biskupijska faza zasjedanja, koja sada traje. Štoviše, krajnji rok do kojega bi biskupske konferencije trebale prikupiti biskupijska izviješća, napraviti sažetke i te sažetke poslati Generalnomu tajništvu kako bi ono priredilo radni dokument za spomenutu kontinentalnu fazu krajem listopada pomaknut je za više od tri mjeseca, s travnja na 15. kolovoza.
Moguće je da iza odluke stoji određeno nesnalaženje pojedinih biskupija u ponekim dijelovima svijeta. Zacijelo su odgodi pridonijeli i otežani pandemijski uvjeti. No sasvim sigurno razlog odgode nije samo proceduralne naravi, nego treba ozbiljno uzeti sadržaj priopćenja kojim je Generalno tajništvo Biskupske sinode obznanilo odluku o produljenju roka za konzultacije. U priopćenju stoji: »Brojne poruke koje nam dolaze u ovim prvim tjednima sinodskoga procesa od biskupskih konferencija, od biskupija i eparhija uistinu su ohrabrujuća potvrda za to koliki se u Crkvi trude oko proslave prve faze sinodskoga procesa… koja se sastoji od konzultacija Božjega naroda. (…) U ovom smo razdoblju mnogo puta i sve više puta čuli, i s više strana, zahtjev da se produlji trajanje prve faze sinodskoga hoda kako bi se Božjemu narodu pružila veća prigoda da stekne autentično iskustvo slušanja i dijaloga.« Produljenje roka, kaže se u priopćenju, plod je svijesti »da je sinodalna Crkva Crkva koja sluša«, kao i svijesti »da je ta prva faza ključna za ovaj sinodski hod«.
Zašto je slušanje, odnosno konzultiranje, ključno za sinodu o sinodalnosti? I zašto bi se vjernik, kojemu god crkvenomu »staležu« pripadao, uključio u proces konzultacija? Odgovori se svakako nude i u dva dokumenta koja je Generalno tajništvo Biskupske sinode objavilo u rujnu prošle godine. Riječ je o Pripravnom dokumentu i o dokumentu koji nosi naslov »Vademecum«, a riječ je o službenom priručniku upravo za prvu fazu sinodskoga hoda u biskupijama i biskupskim konferencijama, fazu u kojoj je važno i polazno mjesto zauzima upravo slušanje. Oba su dokumenta svima i u cijelosti dostupna na hrvatskom jeziku, na službenoj stranici Hrvatske biskupske konferencije.
Činjenica jest da se u oba dokumenta naglašava potreba za uključivanjem što je moguće većega broja vjernika u sinodski proces, što se događa upravo na prvoj razini. Tako »Vademecum« na tragu »Pripravnoga dokumenta« kaže: »U tom svjetlu cilj biskupijske etape sinodskoga hoda jest savjetovati se s Božjim narodom kako bi se sinodski proces ostvario slušanjem svih krštenih. Sazivanjem ove Sinode papa Franjo poziva sve krštene da sudjeluju u ovom sinodskom procesu koji počinje na biskupijskoj razini. Biskupije su pozvane imati na umu da su svi kršteni glavni subjekti ovoga sinodskoga iskustva.
Poglavito se valja pobrinuti da se uključe osobe koje su u opasnosti da budu isključene: žene, osobe s invaliditetom, izbjeglice, migranti, stariji, oni koji žive u siromaštvu, katolici koji rijetko ili nikada ne prakticiraju svoju vjeru itd. Treba iznaći kreativna sredstva kako bi se uključili djeca i mladi.«
Štoviše, »dok su svi kršteni osobito pozvani sudjelovati u sinodskom hodu, nitko – bez obzira na vjersku pripadnost – ne bi smio biti isključen iz mogućnosti iznošenja vlastitih stajališta i iskustava u mjeri u kojoj želi pomoći Crkvi na njezinu sinodskom putu traženja onoga što je dobro i istinito«, kaže također »Vademecum«?
Koje je to svjetlo o kojem se govori u navedenom odlomku, a koje je ključ ove sinode, koja prvi put u povijesti poziva na ovako sveobuhvatno konzultiranje svih vjernika te omogućuje da se čuje i glas onih koji ne pripadaju Crkvi? Odgovor se krije u mnoštvu istupa pape Franje i, jasno, u spomenutim dokumentima: Crkva je narod koji je Bog sazvao, u njoj je po Duhu Svetom prisutan živi Krist, ona kao takva hodi u zajedništvu s Kristom i u uzajamnom zajedništvu krštenika u Kristu. Stoga sinodalnost (grčka riječ »sinoda« koja označava upravo »zajednički hod«) nije neka novotarija, nego način, stil bivanja Crkve u svijetu, do te mjere da »Uvodni dokument« sa sv. Ivanom Zlatoustim može reći: »Crkva i Sinoda su istoznačnice.« Ukratko, sinodski je hod traženje volje Božje, osluškivanje što Duh govori Crkvi danas, na način koji je u skladu s logikom utjelovljenja prema kojoj se božansko očituje u ljudskom. Stoga spomenuti dokumenti, kad govore o konzultacijama, radije govore o uzajamnom slušanju nego govorenju – premda je jasno da slušanje uvijek pretpostavlja da netko govori – te o razlučivanju.
U prvoj, biskupijskoj fazi, naglasak je stavljen na slušanje, i to uzajamno slušanje sviju u Crkvi, jer po krštenju svi, premda su im darovi i službe različiti, pripadaju istomu Tijelu Kristovu te imaju istoga Duha. Davanje pak glasa dobrohotnima izvan Crkve zasniva se na činjenici da Crkva prati čovječanstvo na njegovu hodu kao znak, sakrament Božje prisutnosti u povijesti i njegove vjernosti svijetu. Crkva bi u promjeni epohe koja je na djelu i na taj poziv željela što vjernije odgovoriti. Jasno je da Biskupska sinoda o sinodalnosti želi ići tragom velikih zasada Drugoga vatikanskoga koncila.
Ostaje nada da će se što veći broj vjernika i u Hrvatskoj odazvati pozivu te prihvatiti mogućnost da se tijekom sljedećih mjeseci uključe u sinodski proces na načine koje im njihove biskupije stave na raspolaganje.
