Ignaz Semmelweis rođen je 1818. godine u Budimpešti u njemačkoj katoličkoj obitelji. Radio je kao liječnik u prvoj porodničkoj klinici u Beču. Vodeći zapisnike o porođajima, uočio je da smrtnost rodilja iznosi više od 10 posto. U pojedinim mjesecima svaka je treća rodilja umrla nakon poroda! U drugoj porodničkoj klinici u Beču, naprotiv, smrtnost rodilja bila je mnogo manja (oko 2 posto). Budući da je prva klinika, koju su vodili liječnici, imala znatno veću smrtnost od druge klinike, koju su vodile babice, Semmelweis je odlučio objasniti te velike razlike.
Otkrio je da je babinja groznica ili puerperalna sepsa u rodilja povezana s načinom rada liječnika i njihovih studenata. Oni su, u prvoj porodničkoj klinici, vrlo često nakon obavljenih obdukcija ili anatomskih sekcija ulazili u odjele za porod. Tako su, nesvjesno, onečišćeni patogenima iz leševa širili zarazu po bolnici. U drugoj porodničkoj klinici medicinske su sestre boravile isključivo s trudnim ženama i rodiljama te je zaraza bila rijetka.
U to vrijeme nisu bili poznati mikrobi kao uzročnici zaraznih bolesti pa je Semmelweis uzročnike babinje groznice smatrao česticama kadavera (Cadavertheilen). Zbog toga je uveo obvezno pranje ruku kloriranom vodom prije ulaska u odjele za porod. U samo tri mjeseca smrtnost je rodilja uspješno smanjena na 1 posto, a babinja groznica više nikada nije bila masovna pojava u prvoj porodničkoj klinici. Semmelweis je tako postao važan dio medicinske povijesti, a nakon smrti nazvan je »spasiteljem majki«.
Usprkos mjerljivu uspjehu i važnu otkriću, tadašnji medicinski autoriteti nisu odobravali Semmelweisova tumačenja. Štoviše, mnogi su smatrali pretjeranim (i uvrjedljivim) njegov protokol pranja ruku jer takav higijenski recept pretpostavlja prljave ruke liječnika. Najvažniji prigovor službene medicine bio je u tome što Semmelweisove čestice kadavera nisu u skladu s općeprihvaćenom teorijom humoralne patologije. Bečka medicina, zakopana u staroj paradigmi, nije bila spremna prihvatiti Semmelweisove rezultate ni zaključke. Zbog toga se on sukobio s liječničkom elitom. Prozvao ih je »ubojicama rodilja« i odbijao objaviti radove u službenim medicinskim časopisima.
Budući da je Semmelweis bio mlad liječnik, bio je laka meta za – osvetu. Onemogućeno mu je daljnje napredovanje u struci, optužen je za sudjelovanje u studentskim prosvjedima te je bio prisiljen napustiti kliniku. Stoga se preselio u Peštu, zaposlio se u bolnici svetoga Roka, gdje je, u kratku vremenu, na odjelu za porodništvo smanjio smrtnost rodilja od puerperalne sepse na samo 0,8 posto. Iako je potvrdio svoju hipotezu o »prljavim rukama« liječnika, peštanska medicinska elita nije prihvatila Semmelweisovo stručno mišljenje. Uvrijeđen zbog odbijanja i ignoriranja, objavio je »Otvoreno pismo svim profesorima iz porodništva«, ušao u nove sukobe, doživio živčani slom i završio u psihijatrijskoj bolnici, gdje je ubrzo, nakon premlaćivanja, umro.
Slučaj liječnika Semmelweisa poučan je primjer kako etablirani medicinski krugovi mogu eliminirati znanstvene prigovore koji nisu u skladu sa službenim istinama. Njegovo je otkriće neugodno jer prikazuje bolnicu kao mjesto moguće zaraze. Bolesti koje uzrokuju zdravstvene institucije postat će kasnije prepoznate kao intrinzični poremećaj medicinskoga sustava ili jatrogeneza. I danas je zaraza otpornim bakterijama (MRSA) česta pojava u bolnicama, a u vrijeme pandemije COVID-19 sve su glasniji prigovori da su upravo bolnice rezervoari virusa, prostori neželjenih zaraza i smrtnih slučajeva, koji su se mogli izbjeći.
Pregledom zapisnika koji je vodio Semmelweis otkrivena je još jedna zanimljivost: žene koje su rađale u vlastitom domu nisu obolijevale od puerperalne sepse. To neodoljivo podsjeća na savjet skupine svjetskih epidemiologa upućen ljudima (»Barringtonska deklaracija«) tijekom ove pandemije: kad se razbolite, ostanite kod kuće. Semmelweis je bio u pravu, ali u krivo vrijeme. Danas su njegovi protivnici nepoznati, a njegovo je ime proslavljeno: ulice po njemačkim gradovima, klinika za ženske bolesti u Beču i medicinski fakultet u Budimpešti nose upravo njegovo ime.
