Uskrs, najveći kršćanski blagdan, razlog je cjelokupnoga kršćanskoga života. Kaže sveti Pavao Kološanima: »Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!« Nagovještava smrt da bi nastupio život. I to život koji je skriven, koji je omogućen po događaju uskrsnuća Kristova.
Poslanica Kološanima upućena je vjernicima u gradu Kolosi. Imali su problema u svojoj zajednici: mislili su da je Isus jedan od božanstava, a židovska ih je vjera nastavljala zbunjivati pa nisu dovoljno razumjeli u čemu su posebni. Sveti im Pavao piše iz zatočeništva u Rimu, hrabri ih onim što je temelj vjere – Isus Krist koji je uskrsnuo. Isusovo uskrsnuće promjena je, čak i čuđenje, svakomu tko na život gleda samo ovozemaljski. Da je sveti Pavao rekao samo riječi: »Ta umrijeste«, ništa ne bi pogriješio, ali ne bi otvorio prostor za kršćansku nadu. Čovjek umire, to je neizbježno, ali život ostaje. Neshvatljiva je to novost. Teško se prepričava. Možda zato malo ljudi uopće i razumijeva u čemu je radost Uskrsa. Lakše je slaviti rođenja, jednostavnije se veseliti onomu što se vidi, nego se veseliti u trenutcima patnje i smrti. Tko bi pomislio da nakon svega slijedi život?
Sveti Pavao, koji je bio ispunjen vjerom u zatočeništvu, nije se zaustavio na smrti. Nastavio je: »Život je vaš skriven s Kristom u Bogu.« Riječi su to nade, one odzvanjaju svakomu koji se u trenutcima muke zaustavlja na dovršenju, svakomu koji ne gleda dalje od ovozemaljskoga, onomu koji na sprovodu plače jer ne gleda preko zemlje koja se na lijes nabacuje. Pavlovu rečenicu čovjek može pročitati. Pitanje je samo hoće li se zadržati na umiranju ili će se uputiti dalje. Može li se prihvatiti skriveni život? Hoće li radost nadvladati tugu? Svi se s tim bore. Nije ni sveti Pavao bio lišen te brige. Dok je bio nebrojeno puta mučen, sigurno je razmišljao o smrti, ali on se na njoj nije zadržao. Oduševljeno piše o skrivenom životu. Ni on ga u patnjama nije otkrio, ali zna da slijedi, zna da Isus Spasitelj ne će razočarati.
Skriveni život jest vrijeme ispunjeno nadom. Poput ljudi koji su nakon smrti najdražih napokon prihvatili da će ih vidjeti u nebu, poput ljudi koji su nastavili djelo dobrote koje su im povjerili najmiliji na samrtnoj postelji, poput ljudi koji su nakon sprovoda uspjeli obrisati suze i osnaženi krenuli naprijed, tako se gleda na život koji je skriven s Kristom. Taj život nije utopija, nego traži umijeće prihvaćanja, sposobnost čovjeka da prihvati očitovanje onoga što u nadi dolazi.
Dok tumači smisao umiranja prema Poslanici Kološanima, Ivan Zlatousti donosi stajališta o životu koji tek dolazi: »Ako ćemo biti očitovani, nemojmo tugovati dok ne uživamo nikakvu čast. Ako ovaj život nije život nego je skriven, onda bismo trebali ovaj život živjeti kao da smo mrtvi. ‘Tada ćeš se i ti s njime očitovati u slavi’, kaže Pismo. U slavi, ali ne samo onoj koja je očitovana. I biser je skriven sve dok je unutar školjke. Stoga, ako nas vrijeđaju, nemojmo tugovati jer ovaj život nije naš, mi smo stranci i došljaci. Umrli smo. Pa onda, tko je tako budalast da za truplo koje je mrtvo i sahranjeno kupuje sluge, gradi kuće ili priprema skupocjenu odjeću? Nitko.«
Da, teško je prihvatiti život koji je skriven. Nisu ni kršćani toga pošteđeni. Ima ih koji ovaj Uskrs ne znaju kako bi ga proslavili. Što bi uopće slavili! Zečeve? Proljeće? Dolazak toplijega vremena? Pijančevanje s prijateljima? Pripremanje roštilja? Sve to samo skriva već skriven život u Bogu. Otkrivaju ga obredi, Veliki tjedan, svi oni dani muke, dobro proživljena korizma, ustrajnost u izbjegavanju malenih kušnja, podučavanje vlastite djece što se smije činiti, izbjegavanje bahatosti, zauzdan jezik, opraštanje uvrjede, zahvalnost na učinjenim dobrima. Tko bude slijedio Kristov primjer, vidjet će što je skriven život, razumjet će i Uskrs.
Stoga ne treba Uskrs dodatno tumačiti. Ionako je skriven onima koji ne žele vidjeti dalje od prvoga dijela Pavlove rečenice: »Ta umrijeste.« Ako se vjernik na smrti zaustavi, nikada ne će u školjci pronaći biser jer se ne će potruditi otvoriti je. Pavlova je rečenica složena, ona traži ustrajnost, od vjernika očekuje da će i u onom što je skriveno pronaći život, da će u tome biti odvažan. I doživjeti vlastiti Uskrs.
Gospodine, želimo živjeti kršćanski skriveni život, zato nas učvrsti u
predanosti kako se ne bismo pokolebali na putu prema uskrsnuću koje se
otkriva u teškoćama proživljavanja zajedništva s Tvojim Sinom koji vlada
u vijeke vjekova. Amen.
