– A zašto za Uskrs nema jaslica, kao za Božić, kad je to isto tako veliki blagdan? – na velikom obiteljskom uskrsnom ručku pitanje, bez vjeroučeničkog srama, postavlja moj maleni sin, a već prvopričesnik.
– Joj, Jurice mileni, pa kako bi bilo jaslica – nježna je punica u roli bake – kad se za Uskrs Isus nije rodio, nego uskrsnuo!
– Rekao je nama pater da se »rodio za novi život«! Vječni! – potkovan je i moj nasljednik kreditnih rata.
– Ali nema tu jaslica – nastavlja bakica – već je samo prazan grob…
– Svejedno! Pa zar se ne bi moglo onda uz prazan grob opet lijepo složiti ovčice, janjčiće, zečeke…
– Ma još i to, zečevi!?! – uključuje se, krešendom, i djedica.
– Pa što fali zečevima? – jave se djeca uglas.
– Ma kakvi zečevi, to je obična protestantska i trgovačka izmišljotina! Sve te životinje, svi ti pilići, kokice i zečevi, nekad na kartonskim čestitkama, a sad po tim silnim reklamama i oglasima, sve od šunke do jaja… – zahukta se djed. – Sve to nema veze s Uskrsom! Sve je to za skretanje pozornosti s Isusa, Spasitelja! Kao da slavimo proljeće, a ne Uskrsnuće!
– A zašto onda i u crkvi ima janje? – i mali Jurica sve vidi i zna, baš kao i njegov djed, stari Jura. – Tamo, na onom oltaru sa strane stoji!
– Hajd, dobro, janje je simbol Krista i njegove žrtve… – mrmljajući popušta djed. – Ako je s onom zastavom s križem, onda može proći…
– Ma i piceki mogu… – eto opet raznježene bakice. – Pa oni izlaze iz jajčeka, kao Isus iz groba! Neočekivano miču ljusku, kak’ se je i kamen s groba maknul! Pa i oni su lijepa slika Uskrsa…
– Ali zečevi – zauzima punac crtu bojišnice s koje nema odstupanja – njima stvarno tu nije mjesto jer su slika samo strašljivaca! I još onih požudnih, onih koji bi se samo… razmnožavali, na brzaka! Pa nisu zečevi slučajno došli na »Playboy«!
– Play… što? – ne zna ni moj Jurica baš sve. – Pa tata ponekad igra belu na »playtoyu«, a tamo nikad nisam vidio nikakve zečeve!… A meni, meni su čokoladni zečevi, mmmm… najbolji su mi! Bolji su mi i od čokoladnih Nikolica, jer on ima samo jednu biskupsku kapu, a zečeki imaju dva uha! A čokolada je najbolja tamo na vrhovima, gdje je najdeblja!
– Eto, bako i djede, – obrati se majci i ocu i moj šuro, znani »Sin Oluje« – bolje vam je poslušati maloga! Jer rekli su nam demografi stoput da su »u ljudskom potencijalu najvrjednija djeca«. A glede demografske slike, i s obzirom da je iza nas godina najvećeg prirodnog pada otkad postoji Hrvatska, možda bi ipak trebalo dati prednost zečevima u odnosu na piliće, koje i tak’ spašava država, čuvajući »Agrokorova« jajca. Fakat, trebalo bi više važnosti dati zečevima, naravno ovim drugima, »od brzog razmnožavanja«…
– One prve ionako čuvaju za pokuse u sigurnom »saborskom kavezu«! – ne odoljeh.
