Popis je opet dugačak, tužan i tragičan. Prošle je godine ubijeno 23 misionara: 13 svećenika, jedan redovnik, jedna redovnica i osam laika. Prema podjeli na kontinente ovo je već osma godina zaredom da je najviše misionara ubijeno u Americi – njih 11 (osam svećenika, jedan redovnik i dva laika), potom slijedi Afrika u kojoj je ubijeno 10 pastoralnih djelatnika (četiri svećenika, jedna redovnica i pet laika). U Aziji su ubijena dvojica pastoralnih djelatnika: jedan svećenik i jedan laik. Od 2000. do 2016. godine, prema podatcima koje je prikupila agencija Fides, u svijetu je ubijeno 424 pastoralnih djelatnika, a među njima bilo je i pet biskupa.
Godišnji popis ubijenih misionara agencije Fides već duže ne donosi samo popis pastoralnih djelatnika koje bismo mogli u uskom smislu riječi nazvati »misionarima« – poslanima »ad gentes«, tj. u područja gdje je evangelizacija u začetcima ili tamo gdje nedostaje domaćih svećenika, nego nastoji zabilježiti i popisati sve pastoralne djelatnike čiji je život završio na nasilan način, pa i one za koje još nije potvrđeno jesu li ubijeni zbog mržnje prema vjeri (in odium fidei). Zbog toga se u popisu pojam »mučenik« rabi u širem etimološkom značenju koji i mi ističemo u nadnaslovu našega priloga, tj. »svjedok«, jer ne želimo ulaziti u ono što spada u dugotrajne i ozbiljne crkvene procese utvrđivanja i proglašenja blaženih i svetih, to jest je li netko doista mučenik koji zaslužuje i uzdizanje na čast oltara.
Mnogi pastoralni djelatnici ubijeni su tijekom pokušaja pljačke ili krađe, a ubojstva su ponekad izvršena na vrlo okrutan način, pri čemu se ističe da je do njih došlo na područjima na kojima ljudi žive u ekonomskom i kulturnom siromaštvu, tamo gdje su moralno degradirani, gdje su im životne okolnosti takve da gotovo nemaju normalne životne uvjete, gdje su nasilje i okrutnost svakodnevni, tamo gdje se takav način života pretvorio »u pravilo« te se gotovo nikada ne poštuje pravo na život i gdje se ne vodi računa o ljudskim pravima. Bez obzira ne te nepovoljne i neprijateljske okolnosti, »nema meridijana i paralela ovoga svijeta«, nema zakutka i periferije na kojima ne djeluju katolički svećenici i redovnici, redovnice i vjernici laici, dijeleći s običnim pukom, s najsiromašnijima i najpotrebitijima, sve nevolje i nedaće svakodnevnoga života, donoseći im posebnu vrjednotu svoga evanđeoskoga svjedočenja kao znak nade. Ubijeni su tek vrh ledenoga brijega jer je popis pastoralnih djelatnika i vjernika laika koji trpe, koje napadaju, premlaćuju, pljačkaju, protjeruju i prijete im daleko duži. Dugačak je i popis različitih katoličkih ustanova koje su u službi najslabijih, a svakodnevno su izložene napadima, vandalizmu i pljačkanju. Vlasti pri tome često i ne reagiraju. O nekima od njih nikada ne ćemo ništa ni saznati jer ne znamo ni njihova imena ni okolnosti u kojima su položili život svjedočeći svoju vjeru u Isusa Krista, navodi se u Fidesovu izvještaju. »Ubojice svećenika i redovnica rijetko se otkrije i osudi. Kao primjer navodimo osudu naručitelja ubojstva španjolskoga isusovca – misionara Vincentea Canasa koji je ubijen u Brazilu još 1987. U prvom procesu koji je vođen 2006. osumnjičeni su oslobođeni zbog nedostatka dokaza; u ponovljenom procesu koji je vođen 29. i 30. studenoga 2017. osuđen je samo naručitelj ubojstva jer su ubojice u međuvremenu preminuli.«
»Nasilje protiv klera povećano je posljednjih godina, a ne vidimo konkretnoga djelovanja vladajućih da se ono zaustavi«, rekao je o. Omar Sotelo, ravnatelj Multimedijskoga katoličkoga centra Meksika, koji svake godine javno prikaže izvještaj o nasilju i ubojstvima svećenika i redovnika u toj latinoameričkoj državi. »Stanovništvo je trajno i svakodnevno izloženo kriminalu i to dobro znamo, ali je svećeništvo sada postalo posebno opasna služba. Tijekom proteklih devet godina Meksiko je zemlja u kojoj je ubijeno najviše svećenika.«
Slično svjedoči i mons. Marcel Utembi Tapa, nadbiskup Kisanganija i predsjednik Nacionalne biskupske konferencije Konga. »Prijavili smo napade protiv Crkve i posebno protiv pljačkanja Božjih službenika«, rekao je mons. Utembi Tapa na jednoj konferenciji za novinare u Bruxellesu, piše Fides prenoseći njegove riječi: »Svećenici nisu uključeni u politiku. Ako su neki pastoralni djelatnici i pozivali na djelovanje, to su činili s pravom u okviru građanskoga zauzimanja, poštivanja vrjednota kao što su pravda, mir i pomirenje, jer Crkva i ne radi ništa drugo nego propovijeda pravednost, mir, poštivanje dobrih vlasti, u okviru svoga socijalnoga nauka.«
Tijekom službe riječi u spomen »novih mučenika« 20. i 21. stoljeća papa Franjo u bazilici svetoga Bartolomeja na Tiberskom otoku (Isola Tiberina) u Rimu 22. travnja 2017. podsjetio je da nas »spomen na te herojske drevne i nedavne svjedoke potvrđuje u svijesti da je Crkva Crkva ako je Crkva mučenika«. »A mučenici su oni koji… su imali milost ispovijedati Isusa sve do kraja, sve do smrti. Oni trpe, oni daju život, a mi primamo blagoslov Božji zbog njihova svjedočanstva.« Sveti Otac podsjetio je da uzrok svakoga progona treba tražiti u mržnji, »u mržnji kneza ovoga svijeta prema onima koje je svojom smrću i svojim uskrsnućem spasio i otkupio Isus«, te istaknuo da »živo nasljeđe mučenika danas nama daruje mir i jedinstvo«. »Oni nas uče da se snagom ljubavi i blagošću može boriti protiv prepotencije, nasilja i rata te se strpljivošću može ostvariti mir.«
Valja dodati da se na popisu pastoralnih djelatnika ubijenih 2017. godine ipak ne nalazi, primjerice, biskup grada Bafija u Kamerunu mons. Jean-Marie Benoit Bala. Njegovo je tijelo pronađeno u rijeci Sanagi 2. lipnja. U automobilu je pronađena »čudna poruka (…) uz njegovu osobnu iskaznicu i ostale osobne predmete«, izvijestila je Kamerunska biskupska konferencija, ističući: »Mi biskupi Kameruna tvrdimo da mons. Jean-Marie Benoit nije počinio samoubojstvo; on je brutalno ubijen.« U priopćenju je dodano da već postoji »tužno sjećanje na više prelata, članova klera i redovnika koji su ubijeni u do danas nerazjašnjenim okolnostima«. Na kraju istrage službeni su izvori naveli da je »vjerojatni uzrok smrti biskupa utapanje«, to jest – riječ bi bila o samoubojstvu, a ne o ubojstvu, na što je predsjednik Biskupske konferencije ponovio stajalište svih biskupa: nije riječ o samoubojstvu, nego o brutalnom ubojstvu.
Jednako tako, na popisu nema ni venezuelskoga svećenika Josea Luisa Arismendija, 35-godišnjaka koji je umro na Veliku subotu, 15. travnja, zbog nedostatka lijekova. Taj je svećenik dva dana čekao na prikladne antibiotike kako bi se počeo liječiti od meningitisa, no bez obzira na veliko zauzimanje rodbine i prijatelja, pa i na intervenciju kardinala Baltazara Porrasa, lijekovi nisu došli na vrijeme. Premda ga nije ubio nitko konkretan, i taj svećenik može predstavljati tolike Venezuelce koji umiru zbog nedostatka hrane, pomoći i lijekova jer u toj zemlji traje teška politička i društvena kriza.
Na ovom mjestu treba navesti i imena dvoje djelatnika Međunarodnoga Crvenoga križa (CICR). Lukudu Kennedy Laki Emmanuel ubijen je 8. rujna u Južnom Sudanu u zasjedi na konvoj koji je prevozio humanitarnu pomoć, a španjolska je fizioterapeutkinja Lorena Enebral Perez ubijena 11. rujna u centru za rehabilitaciju gdje je radila u Mazar-e-Sharifu. Fides ih navodi kao predstavnike onih koji se na svim kontinentima žrtvuju da bi olakšali patnje stanovništvu.
U Americi je ubijeno osam svećenika, jedan redovnik i dvoje vjernika laika. U Meksiku su ubijeni svećenik Joaquin Hernandez Sifuentes, koji je nestao 3. siječnja, a mrtav je pronađen samo nekoliko dana kasnije; don Felipe Carrillo Altamirano ubijen je 26. ožujka i prividno je žrtva napada zbog pljačke; don Luis Lopez Villa ubijen je 5. srpnja u napadu kriminalaca koji su provalili u župnu kuću; 3. kolovoza u bolnici je umro don Jose Miguel Machorro, koji je izboden nožem 15. svibnja na kraju mise koju je slavio sa svojim vjernicima. U Boliviji je ubijena poljska volonterka Helena Agnieszka Kmieć iz Misijskoga volonterskoga centra salvatorijanaca, i to 24. siječnja u pokušaju pljačke. U Venezueli mrtav je 10. travnja u zoru pronađen franjevački redovnik Diego Bedoya, ubijen tijekom pljačke. U Kolumbiji je don Diomer Eliver Chavarria Perez ubijen navečer 27. srpnja u župnom stanu; a 3. rujna u pokušaju pljačke ubijen je don Abelardo Antonio Munoz Sanchez. U Brazilu je don Pedro Gomes Bezerra pronađen mrtav u župnoj kući 24. kolovoza ujutro. U Argentini je 23. kolovoza ubijen vjernik laik Ricardo Luna, koji je bio zaštitar u župi. Na Haitiju 21. prosinca tijekom pljačke ubijen je don Joseph Simoly.
U Africi su tijekom 2017. godine ubijena četvorica svećenika, jedna redovnica i petero vjernika laika. U Južnom Sudanu u jednoj je kapeli zajedno s ostalih pet osoba 22. siječnja ubijen kateheta Lino iz mjesta Kajo-Keji. Na Madagaskaru su kradljivci ubili kapucina o. Luciena Njivu u noći na nedjelju 23. travnja u samostanu Ambendrana Antsohihy. U Burundiju je 11. svibnja ubijen don Adolphe Ntahondereye, i to samo dva tjedna nakon oslobađanja. Mogući uzrok smrti je stres, tj. poststresno razdoblje jer je dugo vremena bio otet. U Nigeriji don Cyriacus Onunkwo otet je i ubijen u pokrajini Imo 1. rujna; tri katehista laika – Joseph, John i Patrick – ubijeni su u napadu pripadnika gerile Boko Haram u Pulki. U Keniji 18. ožujka ubijen je George Omondi koji je kao čuvar crkve pokušao spriječiti više lopova koji su ju željeli opljačkati; o. Evans Juma Oduor pronađen je bez svijesti u nedjelju 22. listopada navečer, prevezen je u bolnicu, no tamo je preminuo; redovnica Ruvadiki Plaxedes Kamundiya silovana je i ubijena 22. listopada.
U Aziji je ubijen jedan svećenik i jedan vjernik laik. Na Filipinima 4. prosinca ubijen je don Marcelito Paez – četvorica zločinaca pripremili su mu zasjedu dok se vozio svojim automobilom; a 20. kolovoza – dok je odlazio na slavlje službe riječi – ubijen je vjernik laik, vjeroučitelj Domingo Edo.
Tijelo svećenika Joaquina Hernandeza Sifuentesa iz biskupije Saltillo, Coahuila (Meksiko), koji je nestao 3. siječnja meksičke su vlasti pronašle nekoliko dana kasnije zajedno s još dva tijela. Biskup biskupije Saltillo mons. Jose Raul Vera Lopez, dominikanac, zahvalio je meksičkim vlastima i pozvao građane da budu svjesni činjenice da i svećenici mogu biti žrtve raznih oblika kriminala, kao i svi ostali članovi društva: »Živimo u razorenom okruženju, u društvu koje je podijeljeno, a svećenici ne žive ispod staklenoga zvona.«
Helena Agnieszka Kmieć, poljska volonterka koja je imala samo 26 godina, bila je članica Misionarskoga volonterskoga centra redovnika salvatorijanaca. Ubijena je ujutro 24. siječnja na području Pacata u bolivijskom gradu Cochabambi. Nekoliko dana ranije s još je jednom drugom poljskom volonterkom došla u školu »Edmundo Bojanowski« redovnica Služavki Majke Božje (Siervas de la Madre de Dios) koju vodi redovnička udruga »Lucyna Teresa Jdolowska« i gdje su trebale ostati djelovati šest mjeseci. Helenu su zapravo zaklala – izbola je nasmrt – dvojica kriminalaca, koja su uhićena. Pokušali su opljačkati prostorije u kojima su stanovale volonterke. Helena je bila volonterka od 2012. godine, a prema svjedočenju onih koji su je dobro poznavali od samoga se početka jako zauzimala u djelatnostima na nacionalnoj i regionalnoj razini te je uvijek bila spremna prihvatiti odgovornosti za misionarsko djelovanje, pri čemu se vrlo rado koristila i svojim glazbenim talentom. Kao volonterka djelovala je i u Rumunjskoj, Mađarskoj i Zambiji.
Kateheta iz župe sv. Srca u mjestu Kajo-Keji (Južni Sudan) koji se zove Lino (jedini podatak koji donosi Fides) ubijen je u nedjelju 22. siječnja u kapeli u Lomini zajedno s još pet osoba. Ubile su ih naoružane osobe, a stanje na tom području dramatično je zbog nesigurnosti i napada na okolna sela. Napade predvodi vojska Južnoga Sudana protiv stanovništva za koje smatra da je neprijateljski raspoloženo prema središnjoj vladi u Jubi.
George Omondi, 47-godišnji vjernik laik, ubijen je u noći sa 18. na 19. ožujka u pokušaju da zaustavi lopove koji su htjeli opljačkati župu Nyalenda koja se nalazi u slamu Kisuma u Keniji. Htjeli su provaliti i u stan tamošnjega svećenika, misionara družbe Mill Hill o. Georgea Kraakmana. Omondi je od 2008. bio zaštitar crkve, a provalnici su ga više puta ranili u glavu i vrat dok ih je pokušavao spriječiti da uđu u stan misionara. No bili su jači od njega. Podlegao je ranama u bolnici, tek što su ga uspjeli dopremiti u nju. Iza njega ostala je žena s petero djece. Policija je potom pojačala kontrole u tom području, što je mogla učiniti i ranije budući da je primijećeno povećanje nasilnih djela, osobito noću.
Don Felipe Carrillo Altamirano ubijen je u nedjelju 26. ožujka u El Nayaru, Prelatura Jesus Maria del Nayar, u pokrajini Nayarit u Meksiku. Prividno je pao kao žrtva napada tijekom pljačke. No priopćenje meksičkih biskupa ovako objašnjava tu tragičnu i tužnu vijest: »Isus Krist neka nam da snage u borbi za izgradnju pomirenoga i mirnoga, pravednoga i bratskoga svijeta. Smrt nije kraj poruke ljubavi koju nam je donio naš Spasitelj, nego punina života. Svojim svećeništvom otac Felipe utjelovio je ta jamstva koja nam daje vjera.« Područna Prelatura El Nayar nalazi se u meksičkoj saveznoj državi Nayarit i jedna je od 20 općina te pokrajine/države.
Redovnik franjevac Diego Bedoya iz reda Franjevačke braće bijeloga križa (Hermanos Franciscanos de la Cruz Blanca), upravitelj doma »Hogar« u La Victoriji u državi Aragui (Venezuela), pronađen je mrtav u zoru 10. travnja u svom uredu. Vjerojatno je ubijen tijekom pljačke jer mu je na vratu pronađena rana, a tijelo je pokazivalo znakove tučnjave. Fra Diego imao je 35 godina, podrijetlom je iz Kolumbije, a u Venezueli je djelovao 15 godina. Svoje je pastoralno djelovanje obavljao u spomenutom domu posvećenom brizi za starije i djecu s poteškoćama. Lopovi su ukrali osobno računalo i neke vrijedne stvari, ali i namirnice koje su bile namijenjene korisnicima doma.
Madagaskarski kapucin, 46-godišnji o. Lucien Njiva ubijen je u noći između subote 22. i nedjelje 23. travnja u samostanu Ambendrana Antsohihy na Madagaskaru. Oko jedan sat poslije ponoći neki su banditi provalili u samostan te su ranili 26-godišnjega đakona Jeremyja. Kada je čuo njegove krikove, o. Lucien priskočio mu je u pomoć, ali su lopovi u njega pucali iz kalašnjikova. Lopovi su željeli zauzeti kolibu samostana kako bi ukrali metalne dijelove i prodali ih na crnom tržištu. Kapucini su već ranije uspjeli spriječiti krađu te su lopove u tom pokušaju natjerali u bijeg. Napad na samostan Ambendrana Antsohihy samo je jedan u nizu nasilnih i pljačkaških nasrtaja na samostane i katoličke crkve.
Don Adolphe Ntahondereye, župni vikar župe sv. Franje Ksaverskoga u Gatumbi na istoku Burundija i na granici s Demokratskom Republikom Kongo, umro je 11. svibnja, dva tjedna nakon oslobađanja, i to zbog stresa koji mu se akumulirao tijekom zatočeništva. Don Ntahondereye otet je 9. travnja zajedno s druge dvije osobe u zasjedi koju su im postavile naoružane osobe na cesti. Troje ih je oslobođeno nakon 17 dana zatočeništva.
Biskupijski svećenik Luis Lopez Villa, koji je imao 71 godinu, ubijen je u provali u župu svetoga Isidora Labradora u meksičkoj općini Los Reyes. Ubili su ga provalnici koji su uspjeli ući u kuću. Biskup biskupije Netzahualcoyotl mons. Hector Luis Morales Sanchez javnost je obavijestio da je o. Lopez Villa brutalno ubijen u svojoj sobi u noći na srijedu 5. srpnja. Prema policijskom izvješću svećeniku su lopovi samoljepljivom vrpcom zavezali ruke i noge na kojima su bile duboke rane, a rane su pronađene i na vratu i s lijeve strane prsiju jer je očito da su svezanoga svećenika kradljivci – zaklali nožem.
Svećenik Diomer Eliver Chavarria Perez ubijen je upravo na svoj 31. rođendan 27. srpnja navečer u župi Raudal blizu sela Puerto Valdivia, u departmanu Antioquia u Kolumbiji. Mons. Jorge Alberto Ossa Soto, biskup biskupije Santa Rosa de Osos, u kojoj je don Chavarria Perez bio inkardiniran, obavijestio je javnost o tom tragičnom događaju, ubojice pozvao na obraćenje i ponovno istaknuo da se Crkva zauzima protiv svakoga oblika nasilja, posebno onoga usmjerenoga protiv tuđega života i dostojanstva osoba. Biskup je zahvalio Bogu na daru svećeništva don Diomera, »toga sina i brata« koji je bio potpuno posvećen evangelizaciji i koji je »žrtvovan u ostvarivanju svoga poslanja«.
Don Jose Miguel Machorro, 55-godišnji Meksikanac, umro je 3. kolovoza. Bio je žrtva napada 15. svibnja, kada je na njega nožem gotovo na kraju mise nasrnuo neki čovjek u katedrali Mexico Cityja. Napadač koji je imao 30-ak godina nasrnuo je na don Josea Miguela na oltaru i uspio mu zadati najmanje tri uboda. Vjernici su odmah pozvali hitnu pomoć, a drugi su zaustavili napadača i zadržali ga do dolaska policije. Među ostalim informacijama ističe se da je moguće da je napadač psihički bolestan pa nije bio »sposoban razlikovati stvarnost od mašte«. Nakon napada stanje se don Josea Miguela sve više kompliciralo sve dok liječnici nisu utvrdili moždanu smrt.
Kateheta Domingo Edo ubijen je 20. kolovoza dok je putovao na slavlje službe riječi u selu Bong Mal. Bio je djelatnik u Centru socijalne akcije biskupije Marbel na otoku Mindanau na Filipinima. S njim je bio i mali ministrant, koji je ranjen u napadu. Do napada je došlo na području rudnika Tampakan. Vjeroučitelj Domingo bio je poznat kao zaštitnik prava na zemlju domorodačkoga stanovništva kojima je prijetilo proširenje rudnika. Proteklih je godina na tom području ubijeno više aktivista za ljudska prava, a počinitelji do danas nisu kažnjeni.
Svećenik Pedro Gomes Bezerra (49 godina) pronađen je mrtav u župnoj kući u Borboremi, u saveznoj brazilskoj državi Paraibo, ujutro 24. kolovoza, te se stoga pretpostavlja da je ubijen ili prethodne večeri ili po noći. Tijelo svećenika bilo je umotano u plahtu i probodeno nožem najmanje 29 puta. Tragovi provale u župnu kuću nisu pronađeni, iz kuće ništa nije ukradeno, a njegov je auto pronađen na seoskom području 15-ak kilometara od mjesta zločina. Priopćenje biskupije Guarabira navodi da je don Pedro djelovao već dvije godine na pastoralnom području Naše Gospe od Karmela (Nossa Senhora do Carmo) u Borboremi. Od 1999. do 2007. službovao je u Belemu, gdje je osnovao dom za prihvat starijih »Dobri Pastir« te je bio poznat po snažnom svjedočenju vjere i izrazitom socijalnom radu.
Vjernik laik Ricardo Luna imao je 29 godina, a ubijen je 23. kolovoza u župi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u kojoj je bio zaštitar i tamošnjega kolegija i centra koji su s njom spojeni. Župa se nalazi u četvrti Villa Soldati u glavnom gradu Argentine Buenos Airesu. Ricardu su kriminalci ispalili jedan hitac u glavu, od čega je preminuo na mjestu. Prema nekim indicijama, kriminalci bi mogli biti pripadnici tamošnje bande adolescenata koji su mu prijetili smrću ranije jer ih je više puta spriječio u pokušaju krađe. Ubili su ga, a nisu ukrali ništa. Ricardo, koji je taj posao obavljao četiri godine, bio je vrlo drag čovjek kojega su svi voljeli i poštivali. Bio je oženjen i imao je troje djece. Nakon ubojstva stanovnici toga područja organizirali su javni prosvjed tražeći pravdu za njega i sigurnost za sve stanovnike četvrti.
Nigerijski svećenik don Cyriacus Onunkwo otet je i ubijen u državi Imo na jugu Nigerije. Kasno poslije podne 1. rujna automobil don Onunkwa zaustavljen je blizu izlaza Banana Junction u mjestu Amaifekeu. Svećenika koji je bio na putu u svoje rodno selo Osinu na pogreb otcu otela je banda naoružanih muškaraca. Njegovo je mrtvo tijelo pronađeno 2. rujna blizu sela Omume, bez rana od vatrenoga ili hladnoga oružja. Sljedećih je dana policija uhitila šestoricu članova tamošnje bande koji su se posvetili pljačkama na cesti. Zločinci su priznali da su oteli don Onunkwa kako bi od njegove obitelji i Crkve iznudili novac. Svećenik je umro od gušenja jer su mu usta i nos začepili celofanom.
U pokušaju krađe 3. listopada u četvrti San Antonio u Rionegru, na glavnoj cesti koja vodi u La Ceju (Kolumbija), ubijen je 41-godišnji svećenik Abelardo Antonio Munoz Sanchez. Dva su ga zločinca presrela dok je izlazio iz taksija na putu do rođaka, zaprijetili mu da im preda torbu jer su mislili da u njoj ima novca. Kada je odbio, ubili su ga s više metaka. Policija je uspjela uhititi zločince. Don Abelardo Antonio bio je svećenik biskupije Girardota deset godina, a četiri je mjeseca pastoralno djelovao u župi Cisneros u departmanu Antioquia.
S. Ruvadiki Plaxedes Kamundiya, 49-godišnja katolička redovnica, brutalno je ubijena u nedjelju 22. listopada u Mutoku, u pokrajini Istočni Mashonaland u Zimbabveu. Policija je uhitila mladića od 20 godina koji je priznao zločin. Prema policijskom izvješću mladić ima psihičkih poteškoća. S. Ruvadiki bila je učiteljica u Hartmann House koji je dio koledža sv. Jurja (St. George College) u Harareu. U Mutoko je došla 22. listopada na organizirani školski izlet. Prije povratka u Harare htjela se sabrati i pomoliti u svetištu John Brandburn, gdje je napadnuta, silovana i ubijena. Bačeno u vodu, tijelo joj je pronađeno sljedećega dana na brani Mutemwe. Prema informacijama tamošnje biskupske konferencije s. Ruvadiki bila je članica redovničke zajednice nadbiskupije Harare, koju je napustila, ali je i dalje živjela prema redovničkim zavjetima i evanđeoskim savjetima.
Don Evans Juma Oduor, kenijski svećenik, pronađen je bez svijesti u nedjelju 22. listopada blizu plantaže šećerne trske u blizini trgovačkoga centra Chiga Market Centre u Muhoroniju. Ono što je ostalo od njegova zapaljenoga automobila pronađeno je na 5 kilometara udaljenosti. U bolnici u koju su ga odveli pronađene su mu rane na glavi, te je umro samo nekoliko sati nakon toga, 23. listopada, ne došavši k svijesti. Lokalni tisak objavio je da je dva tjedna ranije o. Evans uputio javni poziv vladi da prekine s ubijanjem pripadnika etnije Luo, kojoj pripada Raila Odinga, glavni oponent predsjednika Uhurua Kenyatte, za vrijeme predsjedničkih izbora 8. kolovoza. Te je izbore Vrhovni sud Kenije poništio, upravo na zahtjev samoga Odinge.
Don Marcelito Paez nazvan Tito, stari svećenik biskupije San Jose, ubijen je u gradu Jaenu na Filipinima u središnjem dijelu otoka Luzona. Četiri muškarca na dva motocikla pripremila su mu zasjedu oko 20 sati navečer 4. prosinca, dok se 72-godišnji svećenik nalazio u vozilu. Odvezen je u bolnicu, gdje je umro oko dva sata kasnije od zadobivenih rana. Riječ je zapravo o pravoj »egzekuciji«, koju je biskup Mallari oštro osudio i zatražio od vlasti da provedu pravu istragu i zadovolje pravdu. Don Paez bio je biskupijski svećenik koji je u biskupiji djelovao više od 30 godina, a u mirovinu je otišao 2015. godine. No nije prestao pastoralno djelovati. U svom služenju vjernicima i Crkvi bio je poznat zbog svoga aktivnoga djelovanja u obrani socijalne pravednosti, posebno pak pitanja ljudskih prava koja su se ticala siromaha. I u mirovini je ostao koordinator »Ruralnih misionara Filipina« u Luzonu, međukongregacijske i međubiskupijske organizacije u kojoj su članovi redovnici, svećenici i laici, muškarci i žene, kako bi se osigurala kršćanska aktivna prisutnost na seoskim područjima. Na dan kada je ubijen don Paez je pridonio olakšanju oslobađanja političkoga zatvorenika Rommela Tucaya.
Trojica kateheta – Joseph Naga, John Manye i pripravnik Patrick – ubijeni su u eksploziji 11. prosinca u izbjegličkom logoru Minawao u Pulki, na sjeveroistoku Nigerije, u kojem se nalaze nigerijski izbjeglice vraćeni iz Kameruna. Neki članovi Boko Harama – islamskih fundamentalista – probili su se u izbjeglički logor te su izvršili samoubojstvo eksplozivom u pojasu, a u toj su eksploziji s više osoba poginula i tri katehista te zajednice.
Don Joseph Simoly, 54-godišnji Haićanin, napadnut je 21. prosinca 2017. nedaleko od svoga stana na ulici Freres u općini Petion-Ville. Na njega su nasrnula trojica muškaraca na motociklu jer su primijetila da je upravo izišao iz banke. Zločinci su u njega ispalili više metaka i ukrali mu novčanik. Odveden je u bolnicu Haitian Community Hospital (HCH), ali je ubrzo izdahnuo zbog prostrijelnih rana.
