Najveći kršćanski blagdan, onaj bez kojega nema ni kršćanstva, jest Uskrs. Bog koji se na tek nekoliko dana prije Uskrsa činio sasvim poražen sada veličanstveno progovara. Ispunjava tako riječi psalma: »Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.«
Isus Krist za kršćanina jest sve, cjelokupno življenje, konačni smisao postojanja, Bog koji je pobijedio najveći ljudski strah, onaj od smrti. I tko takvoga Boga onda ne bi častio? Tko bi se usudio proturječiti Bogu koji je uspio poraziti najljućega neprijatelja ljudskoga života, samu smrt? Maloprije, nekoliko dana prije Uskrsa, rijetki su mislili da će poraz donijeti pobjedu. Bog je visio na križu. Odbačen. Zaboravljen. Sve dobro što je učinio odjednom se poništilo smrću. I onoga trenutka kada su navalili kamen na Kristov grob, brojni su poput toga kamena sa svojega srca odbacili i posljednje nade da je Krist došao na svijet kao Spasitelj. Kamen koji su dokotrljali ljudi, a vojnici čuvali, predstavljao je zaista mnogo toga: Kristova neizvršena obećanja, neuslišane molbe, poražene radosti, nebrojene trenutke uzaludne žrtve, a čak i tisuće koraka njegovih učenika koji su hodali okolicama Galileje. Ništa čudno da je trebalo čuvati taj kamen. Skrili su iza toga velikoga kamena ne samo tijelo Isusovo, nego sve ono što im živi Bog nije ostvario. Kamen je označio poraz, kamen se više nije smio pomaknuti, a Bog je trebao ostati zaboravljen kao što se zaboravljaju sadašnji novinski članci. Bog je morao postati rubrika vijesti koja se nakon nekoliko dana odbacuje na reciklažu, postaje samo stari beznačajni papir.
Ali ne! Što ako bi se kamen otkotrljao, što ako bi se Krist vratio? Pa trebalo je organizirati i čitavu četu vojnika da bi čuvali jedan običan sivi kamen! Kojega li straha od Božje poruke! Trećega dana, kada su mislili da je euforija prošla, kada su već i vojnici oko kamena pozaspali jer su se ohladili na stresove koje bi im kamen mogao uzrokovati, dogodilo se čudo… Bog je pokazao silnu promjenu, ispunio je riječi psalma: »Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.«
Sve što su iza kamena ljudi htjeli skriti, a htjeli su među ostalim i samoga Boga zauvijek jednom poklopiti, odjednom im je zaglavilo. Kamen se otkotrljao usred uskrsnuća. Bog je živ, smrt ga nije dokrajčila. Kamen kojim su ga pritisnuli sada je postao zaglavni kamen, onaj koji nosi čitave konstrukcije! A što je zaglavni kamen? To je kamen koji drži lukove svodova, onaj koji nosi čitavu konstrukciju, pokazuje da sila teže ne može srušiti lukove prijateljstva, mostove mira, svodove sklada! Umjetnici ukrašavaju zaglavni kamen na slavolucima, kao i na nadvratnicima. Ispod svoda se može proći ako je kamenje zaglavljeno završnim kamenom.
Kaže Ivan Zlatousti što bi nam Krist poručio kao kamen zaglavni: »Za vas, ljudi, ja sam otac, i brat, i mladoženja, i dom, i dojilja, i odjeća, i korijen, i zaglavni kamen. Što god želite, to sam ja za vas. Ne želim da budete ni u kakvoj potrebi. Služit ću vam jer nisam došao da mi služe, nego da služim. Ja sam i prijatelj, i član, i glava, i brat, i sestra, i majka. Ja sam sve za tebe. Za tebe sam bio siromah, za tebe sam bio lutalica, za tebe sam bio na križu i u grobu. Ti si mi sve. Što još više želiš?«
Kršćani imaju svoj zaglavni kamen. Olakšavajuće je spoznati da je Bog pobijedio svakoga neprijatelja. Sada je na kršćanima samo to stanje održavati. Uskrs jest pobjeda, Uskrs donosi radost u ljudski život. Bog je pobijedio svaku strepnju, tuga nije zadnja točka u životu. Takva zaglavna spoznaja može biti kršćanska utjeha za sva vremena. Kakvi bi strahovi mogli obuzeti vjernika kada je Bog sve to prošao i pobijedio? Što bi se u svijetu trebalo dogoditi da Bog to ne će okrenuti na dobro? Uskrs jest upravo takva činjenica.
Kada se sve možda naočigled ruši, zaglavni kamen, onaj koji drži svodove života vječnoga, ostaje. Život se ne će srušiti, smrt ne će donijeti crne karmine jer Bog je sve pobijedio. Stoga je vjerniku radovati se u dane Uskrsa, u ovih pedeset dana vrijeme je da se uskrsni žar ojača, vrijeme je za buđenje iz tuge, vrijeme je za procvat koji vodi u život vječni.
Gospodine, odbačeni kamen postao je zaglavni kamen jer su Sina pokušali ušutkati gorkom smrću na križu. Pokaži nam zato kako da zaglavimo nadu u životu, kako da spriječimo nestajanje dobrote, radosti, oduševljenja i tako ostanemo zauvijek na strani Isusa Krista koji vlada u vijeke vjekova. Amen.
