ja sam jedna sretna baka s četvero sretne unučadi. No sreća traje dok radimo nešto zajedno, a kad moji unuci i ja navalimo na svoje telefone – dolazi nam nesreća. Kad je mene baka čuvala u kući, imala je samo telefon, televizor i radio. I jedva da sam imala pristup ičemu od toga. Danas je sve drugačije. Kako se dogodilo da smo se tako otuđili? No moram priznati da mi u neku ruku i godi kad su mi unuci na mobitelima jer tada stignem puno toga odraditi. Pomažu i odmažu… Zbunjena sam. Nije li to sve opasno za njihov mozak? Vjerojatno je i za moj, ali ja sam stara i ne ću još dugo…
Razvoj tehnologije snažno je utjecao na način na koji društvo komunicira, osobito svojim ubrzanim razvojem u posljednjih nekoliko desetljeća. Od izuma telegrafa i telefona do pojave interneta, tehnologija je ljudima dala alate ne samo da ostanu u kontaktu jedni s drugima, nego i da izraze svoje osjećaje i mišljenja široj zajednici nego što bi inače bilo moguće.
Napredak je tehnologije »približio svijet«, čineći komunikaciju na velikim udaljenostima lakšom. Telegrami su brži od pisama; telefonski su pak pozivi brži od telegrama, kao i lakši i ugodniji jer ne zahtijevaju posrednika i omogućuju korisnicima bliži kontakt jednih s drugima. Mobilni su telefoni otišli korak dalje, omogućujući ljudima da budu u kontaktu bez obzira na njihovu lokaciju. Mrežna komunikacija svih vrsta dosad je najučinkovitija, a e-pošta je gotovo trenutačni oblik papirnatoga pisma; videopozivi omogućuju da se vidi osoba s kojom se razgovara, a ne samo da se čuje njezin glas.
Osim što je pojednostavnio i poboljšao osobnu komunikaciju, napredak tehnologije također ima korisne učinke na poslovanje. Komunikacija među kolegama gotovo je trenutačna bez obzira na to dijeli li ih nekoliko soba ili nekoliko zemalja; videokonferencije omogućuju tvrtkama da imaju radnike zaposlene po cijelom svijetu, ali da i dalje održavaju učinkovite sastanke i rasprave; društveni mediji i mreže oblikovane posebno za tu svrhu olakšavaju poslovno umrežavanje. I tvrtke se mogu proširiti izvan svoga lokalnoga tržišta i steći širu bazu kupaca jednostavnim održavanjem aktivne prisutnosti na mreži.
Tehnologija je poboljšala komunikaciju za osobe s invaliditetom i omogućila ju je tamo gdje prije nije bila. Takav je napredak osigurao i da osobe s invaliditetom budu više zastupljene u društvenoj sredini, u doticaju s brojnim društvenim sadržajima i slično.
Mogućnost da ljudi međusobno komuniciraju glavna je spona društva. Internet, virtualni svijet koji povezuje ljude svih društvenih slojeva, čini komunikaciju lakšom i bržom, a načine komunikacije raznolikijima.
Internet je posljednji u dugom nizu tehnoloških razvoja koji je omogućio da ljudi mogu ostati u kontaktu s prijateljima i obitelju bez obzira na vrijeme i lokaciju, omogućavajući njegovanje bliskosti i zajedništva u sve raširenijem, mobilnom svijetu. S druge strane, omogućio je stvaranje više prilika za susrete stranaca zbog zajedničkih interesa te za razvoj novih prijateljstava.
U manje od dva desetljeća razvoj tehnologije poput mobilnoga interneta, tekstualnih poruka i pametnih telefona uvelike je promijenio način na koji se ljudi međusobno povezuju. Bez obzira na to prihvaća li tko mnoštvo novih komunikacijskih uređaja na tržištu ili ne, ne može se zaobići činjenica da je tehnologija poboljšala komunikaciju.
U svijetu u kojem su ljudi sve više fizički izolirani od prijatelja i obitelji zbog financija, udaljenosti ili pretrpanoga rasporeda tehnologija olakšava održavanje kontakta. Umjesto da tko mora odvojiti vrijeme za pisanje i slanje pisma, jednostavnim pristupom na neku socijalnu mrežu može vrlo lako ostvariti kontakt.
Teško se danas može zamisliti život bez pametnih telefona koji su postali jedan od glavnih dijelova čovjekove svakidašnjice. Zahvaljujući brojnim aplikacijama i pogodnostima koje pružaju, pametni su uređaji postali neizbježan izvor brojnih zdravstvenih informacija sve većemu broju ljudi. Sve više istraživanja pokazuje da digitalna tehnologija ima velik potencijal smanjiti troškove, povećati pristup zdravstvenoj skrbi i poboljšati ishode, prevladati zemljopisnu udaljenost i nedostatke zdravstvenih radnika te pružiti svestraniji i personaliziraniji pristup zdravstvenoj skrbi. Iako je posjedovanje pametnih telefona, tableta i drugih mobilnih uređaja u velikom porastu, njihova upotreba zaostaje kod starije populacije koja je najvećim dijelom korisnik zdravstvene skrbi. Digitalno i tzv. mobilno zdravstvo ima širok raspon namjena, od skrbi za kronično bolesne osobe pa do složenih analiza zdravlja stanovništva. Kako je zdravstvena skrb sve više usmjerena na pacijenta kao aktivnoga sudionika, digitalno zdravstvo postaje važan partner u transformaciji zdravstvene skrbi, čime se i komunikacijske paradigme prilagođavaju novim načinima pružanja usluga u zdravstvu.
Kako moderna tehnologija raste i napreduje velikim koracima, tako raste i njezin učinak na život i društvo u cijelosti. Utjecaj tehnoloških poboljšanja na komunikaciju vrlo je opsežan i uglavnom pozitivan, pomažući ljudima da budu u kontaktu jedni s drugima učinkovitije i djelotvornije. Međutim, treba samo pogledati brojne tinejdžere »zalijepljene« za svoje mobitele da bi se uvidjelo da postoji i mnogo nedostataka u komunikaciji uzrokovanih tehnologijom, poput gubitka umijeća razgovora.
Tekstualne poruke i e-pošta omogućuju komunikaciju kratkim, pažljivo uređenim rečenicama kojima nedostaje neposrednost i potpuno uklanjaju kontekstualne informacije koje pružaju ton glasa i govor tijela. Kao rezultat toga ljudi koji se većinom koriste modernom tehnologijom kao sredstvom komunikacije imaju teškoće uključiti se u normalan razgovor jer otežanije razumijevaju neverbalne znakove, što je rezultat nedostatka prakse i iskustva interakcije licem u lice. Komunikacija koja ne uključuje razgovor licem u lice »olakšava« nepristojnost i agresivnost u nastupu. Uvrjedljive ili prijeteće poruke anonimnih komentatora nisu rijetkost, a čak i nedostatak anonimnosti ne ublažava problem jer su svađe na socijalnim mrežama relativno česte. Tehnologija jednostavno sprječava da se vidi reakcija druge osobe, osobe kojoj je upućena agresivna i uvrjedljiva poruka, što otežava suosjećanje s njom.
Iako tehnologija omogućava da osoba bude uvijek dostupna ako tko to želi, bez obzira na to gdje se nalazi ili što radi, što može biti korisno, s druge strane može dovesti do začaranoga kruga stresa i tjeskobe u kojem se ljudi osjećaju pod pritiskom da odmah provjere i odgovore na sve dolazne poruke, e-poštu ili telefonske pozive bez obzira na to je li to prikladno, iz straha da će ih se smatrati nepristojnima ili nepažljivima. Zauzvrat, to potencijalno može uzrokovati narušavanje istih odnosa koje osoba pokušava održati.
Zbog sve veće uključenosti pametnih telefona u čovjekov život i njihova utjecaja na psihološku dobrobit na površinu je isplivala relativno nova pojava koja se povezuje s pametnim uređajima pod nazivom nomofobija. Riječ je o vrsti ovisnosti o pametnim telefonima u čijoj se osnovi nalazi osjećaj tjeskobe i uznemirenosti, odnosno anksioznosti u situacijama kada osoba nije u mogućnosti pristupiti pametnomu uređaju i pogodnostima koje pruža.
Osobe mlađe životne dobi u najvećoj su mjeri izložene utjecaju novih tehnologija i često nisu u potpunosti svjesne kakve se negativne posljedice mogu javiti kao rezultat prekomjerne upotrebe tih tehnologija. Nomofobija se može promatrati kao specifična, odnosno situacijska fobija koja je rezultat situacija poput nedostupnosti pametnoga telefona, gubitka povezanosti ili pristupa informacijama, ali se može promatrati i u terminima ovisnosti, poput ovisnosti o internetu ili ovisnosti o pametnim telefonima. Nomofobija se dovodi u vezu i s ovisnošću o društvenim mrežama, a osobe s intenzivnim razinama nomofobije doživljavaju pametni uređaj kao izvor utjehe i osjećaja oslobađanja (kao što su ostala sredstva ovisnosti). Ona može biti uzrok niza psiholoških simptoma, što uključuje patološki strah osobe da ne će biti u mogućnosti povezati se s novim tehnologijama. Simptomi koji upozoravaju na prisutnu nomofobiju svakako su učestala upotreba pametnoga telefona i nužno izražen osjećaj anksioznosti kada mu ne mogu pristupiti. Uz to, spavanje s pametnim telefonom te izbjegavanje okolnosti u kojima se telefon ne može upotrebljavati mogli bi se smatrati simptomom nomofobije. Naposljetku izražene razine nomofobije povezane su s nizom psiholoških konstrukata poput promjena u emocionalnom funkcioniranju odnosno sklonosti depresiji i anksioznosti, niskomu samopoštovanju, kao i usamljenosti.
Sasvim je jasno da su pametni telefoni svakim danom sve popularniji zbog niza pogodnosti koje pružaju. Prema zadnjim podatcima u svijetu je trenutačno 6,37 milijardi korisnika pametnih telefona, a taj će se broj povećavati s godinama. U skladu s tim logično je pretpostaviti da će i prevalencija nomofobije rasti s godinama.
Pojedina istraživanja pokazuju pozitivnu povezanost problematične upotrebe pametnih telefona i depresije te postoji mogućnost da adolescenti koji iskazuju depresivne simptome pribjegavaju upotrebi društvenih mreža u većoj mjeri kako bi umanjili razine usamljenosti te kako bi poboljšali vlastito viđenje sebe. Osobe koje izvještavaju o višim razinama tjeskobe češće pribjegavaju elektroničkim oblicima komunikacije kako bi ublažili vlastitu anksioznost. Pojedinci koji više vremena provode pretražujući društvene mreže doživljavaju više razine nomofobije, a potom i ozbiljnije simptome anksioznosti, depresije i stresa. Povezanost nomofobije i stresa leži u činjenici da pametni telefoni često djeluju kao sredstvo suočavanja s teškoćama. Kada osoba doživljava stres, često poseže za pametnim telefonom i svim pogodnostima koje on pruža, što može dovesti do prekomjerne i problematične upotrebe tih modernih oblika tehnologije, koji se nalaze u osnovi nomofobije. Nadalje, nomofobija je u pozitivnoj vezi i s osjećajem usamljenosti i osobe koje imaju teškoće u komunikaciji jedan na jedan češće pribjegavaju komunikaciji u online okruženju, što ih povratno može udaljiti od realnoga svijeta. Kao posljedica toga javlja se usamljenost, što se može manifestirati u obliku negativnih emocija, rezultirati udaljavanjem od socijalnoga okruženja i smanjenom motivacijom. Osobe koje imaju lošije emocionalne vještine i sposobnosti češće bježe u svijet interneta i pribjegavaju čestoj upotrebi društvenih mreža, što može dovesti do ovisničkih oblika ponašanja i u konačnici rezultirati izraženim razinama nomofobije.
Pametni telefoni i pametni satovi ne služe samo kao uslužni alati, nego kao individualizirani predmeti koji odražavaju identitete korisnika, postali su sastavni dio života i prodiru duboko u svakodnevni život pojedinca. Pametni telefoni možda su najveća »ovisnost« 21. stoljeća, a svakodnevna ekstremna upotreba pametnih tehnologija, koja u mnogih osoba prelazi 9 sati dnevno, plodno je tlo za razvijanje ovisnosti. Ovo je doba tzv. »paradoksa tehnologije«, gdje tehnologija ima funkcije oslobađanja i porobljavanja; rasterećenje od stvarnoga svijeta, a robovanje virtualnomu svijetu. Iako su pametni telefoni u znatnoj mjeri olakšali čovjekovu svakidašnjicu, negativni učinci problematične uporabe mobilnih uređaja posljednjih godina sve više su u porastu. S jedne strane prekomjerna upotreba mobilnih uređaja može negativno utjecati na akademsku i radnu učinkovitost pojedinaca, može uzrokovati probleme u interpersonalnim odnosima, teškoće sa spavanjem i razne psihičke smetnje te uvelike utjecati na emocionalnu dobrobit. Stoga moderne tehnologije same po sebi nisu ni dobre ni loše, nego njihova korist ili šteta ovise o pojedincu koji ih upotrebljava.
