U Njemačkoj su za 23. veljače zakazani prijevremeni parlamentarni izbori nakon sloma vladajuće koalicije SPD-a, Zelenih i FDP-a krajem prošle godine. Prema raspoloženju biračkoga tijela s početka veljače, relativni bi pobjednik izbora trebala biti opozicijska Unija demokršćanskih stranaka CDU-a i CSU-a. Kandidat Unije za novoga njemačkoga kancelara predsjednik je CDU-a Friedrich Merz, koji je nedavno optužen da je prekršio jedan od temeljnih »zakona« liberalno-demokratske politike u Njemačkoj.
Nakon što je krajem siječnja afganistanski imigrant koji je ilegalno boravio u Njemačkoj nožem ubio dvoje i ranio troje ljudi, Merz je u Bundestagu podnio dva prijedloga za strožu kontrolu pravila o useljavanju i azilu. Jedan od dvaju prijedloga usvojen je, i to zahvaljujući potpori opozicijskog AfD-a s kojim njemačke glavnostrujaške stranke odbijaju ikakvu političku suradnju. AfD-ova potpora usvajanju prijedloga koji uopće nema zakonsku snagu izložila je Merza oštroj kritici glavnostrujaških političkih i društvenih dionika. Zbog prihvaćanja potpore AfD-a Merz je optužen za razbijanje političkoga »vatrozida« koji odvaja glavnostrujaške (odnosno liberalno-demokratske) stranke od »ekstremne desnice« koja se smatra prijetnjom liberalnoj demokraciji. AfD je u Njemačkoj službeno pod sumnjom da je ekstremno desna stranka, što podrazumijeva da je potencijalna prijetnja liberalno-demokratskomu ustavnomu poretku.
Prijedlog bez većinske potpore
CDU ima i službenu stranačku odluku koja isključuje koaliranje i bilo koji oblik suradnje s AfD-om i strankom Ljevica. Privrženost politici »vatrozida« CDU je pokazao odbijanjem koalicije s AfD-om u saveznoj državi Tiringiji u kojoj su nakon nedavnih izbora mogli zajedno formirati vladu. Umjesto s AfD-om, CDU je u Tiringiji formirao Vladu s SPD-om i BSW-om, što je mogući putokaz i za formiranje njemačke vlade. Merz je izrazio žaljenje što je prijedlog u Bundestagu usvojen i glasovima zastupnika AfD-a te je potvrdio stranačko stajalište o izbjegavanju suradnje s AfD-om.
Samo dva dana nakon izglasavanja prijedloga u Bundestagu se glasovalo o konkretnom zakonskom prijedlogu Unije o strožoj kontroli useljavanja i azila. Taj prijedlog nije dobio potporu većine zastupnika, a izostala je čak i potpora nekoliko zastupnika Unije. Da je nekim slučajem zakonski prijedlog bio izglasan u Bundestagu, prije stupanja na snagu morao bi dobiti i potporu gornjega doma njemačkoga parlamenta, što nije bilo izgledno.
Protržišna liberalka
Prema istraživanjima javnoga mnijenja, AfD je trenutačno druga stranka po potpori njemačkoga biračkoga tijela. AfD se zauzima za ograničavanje masovnoga useljavanja u Njemačku i protivi se multikulturalizmu kao politici i društvenoj stvarnosti. Politička snaga AfD-a temelji se na njihovoj borbi protiv kartela glavnostrujaških stranaka (SPD, CDU, Zeleni, FDP). Ideološki profil AfD-a spoj je njemačkoga nacionalizma, ekonomskoga liberalizma i društvenoga konzervativizma. Stranka je službeno pod sumnjom kao »ekstremno desna«, no takvu kvalifikaciju vrlo je teško primijeniti na supredsjednicu i kancelarsku kandidatkinju AfD-a Alice Weidel. Ima doktorat iz međunarodnoga razvoja, radila je u globalnim financijskim kompanijama i živjela u Kini, Singapuru i Japanu. U lezbijskoj je vezi s filmskom producenticom koja je rođena u Šri Lanki. Njih su dvije u životnom partnerstvu i imaju dvoje usvojene djece. Alice Weidel ima određena konzervativna stajališta, ali je ponajprije protržišna liberalka.
Alice Weidel i AfD ideološki su slični američkomu konzervativizmu koji Patrick J. Deneen s pravom naziva oblikom liberalizma. Kao što ističe Deneen, američki konzervativizam zapravo je progresivna filozofija koja se zauzima za sporiju dinamiku promjena u području društvenih vrijednosti, često ističući privrženost određenim društveno konzervativnim pozicijama. Američki konzervativizam čvrsto je opredijeljen za slobodno tržište koje je po mogućnosti neometano državnom regulacijom i političkim okvirima. Takva ekonomska politika često rezultira ekonomskim poremećajima i ubrzanom promjenom koja potkopava društvene institucije koje imaju vrijednost za konzervativce, što uključuje obitelj, zajednicu i religijske institucije.
Nikad nisu bili »kršćanske stranke«
AfD ima najsnažniju potporu u uvelike sekulariziranim dijelovima nekadašnje komunističke Istočne Njemačke. Alice Weidel izjašnjava se kao agnostikinja, ali je svojedobno rekla da je AfD jedina kršćanska stranka koja još postoji u Njemačkoj i da kršćanske vrijednosti više nemaju ulogu u CDU-u. U pravu je što se tiče CDU-a koji je doživio obuhvatnu liberalizaciju u pogledu društvenih i ekonomskih pitanja. CDU i CSU tradicionalno su uživali potporu velike većine katoličkih birača u Njemačkoj. CDU i CSU nikad nisu bili »kršćanske stranke«, nego stranke koje su slijedile kršćansku antropologiju i katoličko socijalno učenje. U međuvremenu su demokršćanske stranke poput CDU-a prihvatile liberalne društvene vrijednosti te ekonomsko i društveno otvaranje nacionalne države.
U biračkom tijelu zapadnih država jačaju težnje za aktivnom državnom politikom koja će regulirati tržište i društveni red, što uključuje i strožu kontrolu useljavanja i ostanka stranaca. Unija predvođena CDU-om svjesna je takvih težnja među njemačkim biračima i želi AfD-u oduzeti »vlasništvo« nad temom strože kontrole useljavanja i davanja azila. Njemačke glavnostrujaške stranke, kao i AfD, prilično su udaljene od političke ideologije koju Deneen naziva »konzervativizam općega dobra«. Birače koji slijede kršćanska načela i vrijednosti čeka teška odluka na skorim parlamentarnim izborima u Njemačkoj.
