Mnogi su možda zapamtili događaj koji se zbio prije nešto više od godinu dana kada je poljoprivrednik kažnjen iznosom od 8000 kuna jer je prekršio mjeru samoizolacije odvezavši gnoj na polje. Danas bi isti taj poljoprivrednik s istom tom mjerom, u nekoj hipotetskoj situaciji koja pretpostavlja polaganje ispita državne mature u svrhu upisa na, primjerice, Agronomski fakultet, mogao izići iz svoje kuće, dovesti se do mjesta polaganja ispita državne mature, pristupiti ispitu u prostoriji s voditeljem i dežurnim nastavnikom, od kojih bi mu jedan čitao upute i nakon isteka vremena za pisanje pakirao ispitne materijale u vreću za povrat, a drugi bi ga vodio do sanitarnoga čvora i na kraju ispratio do izlaza iz zgrade. I sve bi to platio samo 175 kuna, koliko košta polaganje ispita za one koji nisu maturanti, odnosno redoviti učenici gimnazija i četverogodišnjih ili petogodišnjih strukovnih škola, što je osjetno jeftinije od 8000 kuna kazne plaćene za odvoz gnoja na pusto polje. Na taj bi način zasigurno bio u boljem položaju od učenika u samoizolaciji koji su polagali maturu šk. god. 2019./2020. jer bi u prošlogodišnjem scenariju propustio polaganje ispita u ljetnom roku i morao bi se strpjeti za jesenski rok.
S druge strane, u prošlogodišnjem se scenariju »otpisalo« gradivo drugoga polugodišta završnoga razreda srednje škole zbog pandemije, potresa i nastave na daljinu, a ove školske godine te povlastice nema kao da pandemije, potresa i shizofrenoga ritma izmjene nastave uživo i nastave na daljinu također nije bilo. U cijeloj ovogodišnjoj, ništa manje konfuznoj situaciji od one koja joj je prethodila, nastavnici zaista žele ljepšu i sretniju budućnost djeci koja im se iz generacije u generaciju s nevjerojatnom lakoćom »uvuku pod kožu«, ali se istodobno pitaju i koliko u cijeloj toj priči vrijedi njihov život i njihovo zdravlje ako po preporukama HZJZ-a trebaju biti u istoj prostoriji s učenikom kojemu je propisana mjera samoizolacije, a koji u tom trenutku ne mora imati simptome, ali može biti zarazan jer upravo to je jedna od formula po kojoj se kroje ljudski životi tijekom onih dvaju ključnih tjedana koji su se sada već protegnuli na cijelu godinu. U takvoj neurednoj situaciji, u metežu i zbrci, valja se onda zapitati tko se to uistinu nalazi pred ispitom zrelosti – maturanti ili društvo u cjelini?
Prema prvom članku Propisa za ispite zrelosti u gimnazijama i realnim gimnazijama Kraljevina Hrvatske i Slavonije (1908.) svrha je ispita zrelosti ustanoviti zrelost ispitanika za polazak sveučilišnih nauka, stoji u tekstu Zreli za sveučilište Štefke Batinić.
Međutim, nigdje se u spomenutim propisima ne navodi koja se to vrsta, koja se to razina zrelosti testira takvim ispitom jer zrelost je ponajprije, prema objašnjenju koje se može pronaći na stranici Hrvatskoga jezičnoga portala, stanje ploda na vrhuncu prirodnoga ciklusa, zatim stanje organizma koji se potpuno razvio, a tek onda, u prenesenom smislu, taj se pojam odnosi na visok stupanj intelektualnoga razvoja. Na ispitima zrelosti kakvi se provode u hrvatskom obrazovnom sustavu testira se ponajprije intelektualni kapacitet pristupnika, testiraju se ispitnim katalozima propisana znanja i vještine. Srpanj će pokazati kakve će rezultate u tom smislu postići učenici kojima se nastava veći dio drugoga polugodišta prošle godine zbivala na daljinu, a ove im se godine malo događala uživo, pa onda opet malo na daljinu, pa onda opet uživo sve dok nije došla preporuka iz Ministarstva znanosti i obrazovanja: Kako bismo svi zajedno pridonijeli uspješnom završetku nastavne godine i srednjoškolskog obrazovanja naših maturanata preporučamo da, u suradnji s predmetnim nastavnicima, na dane 24. i 25. svibnja 2021. organizirate online nastavu za sve one maturante kojima nije potrebna provjera znanja. (…) Također, s ciljem što manjeg broja učenika i djelatnika koji su pozitivni ili u samoizolaciji tijekom provedbe državne mature i obrane završnih radova, molimo vas da zajedno s učenicima i njihovim roditeljima/skrbnicima dogovorite da se eventualna organizirana druženja (na otvorenom ili zatvorenom) ne održavaju ili da se odgode nakon završetka ovih procesa.
Očito je svrha spomenutoga naputka iz Ministarstva prevenirati sve one nepoželjne pandemijske situacije koje bi mogle otežati i poprilično zakomplicirati proces provedbe i polaganja državne mature. U tom je kontekstu naputak hvalevrijedan i o njemu se možda uopće ne bi ni razgovaralo da mu nisu prethodile situacije druženja, zajedništva i sloge na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, da se nije dogodila Slovenska ulica i nekoliko nešto masovnijih pogreba i da to sve zajedno ne nalikuje na onu poznatu latinsku poslovicu: Quod licet Iovi, non licet bovi (Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu). Ako maturanti iznađu način da, poštujući propisane epidemiološke mjere, upozore na licemjerje i na dvostruka pravila koja povremeno i prigodničarski stupaju na snagu, mogu biti uvjereni u to da će njihov ispit zrelosti biti položen, bez obzira čak i na postignuti rezultat na državnoj maturi, jer uspjet će ostvariti ono što mnogi, i stariji i iskusniji od njih, nisu uspjeli postići – postići će da ih se čuje. Na taj će način oni, koji su donedavno bili učenici, cijelomu društvu postati učitelji.
Promatrajući te generacije rođene početkom novoga tisućljeća koje nemaju uspomenu na maturalno putovanje, na zadnji dan srednje škole ni na maturalnu večeru, mnogi će ponavljati misao koju je u pariškom salonu izgovorila Gertrude Stein: Svi ste vi izgubljena generacija. Zgodna je i zvučna je to misao, ispisana i podtekstom pariške dekadencije početkom 20. stoljeća, pa se onda čak može reći da je pomalo i poetična, no u svojoj je srži ta misao i vrlo opasna jer njezino ponavljanje navodi mlade ljude da u nju i povjeruju i da se u skladu s njom počnu i ponašati. Neosporno je da je danas itekako velik izazov biti mlad, stariji će posvjedočiti da je izazov veći nego što je bio u njihovo doba, ali to istodobno ne znači da nije lijepo biti mlad i da nije bilo lijepo biti. Poruke neizvjesnosti i poruke straha preplavljuju područja i javnoga i privatnoga prostora, ne ostavljajući pri tome mjesta zdravoj razboritosti koja ne će zavaravati, ali koja ne će ni paralizirati. Umjesto da lažnom zabrinutošću i hinjenim sažaljenjem upire u mlade govoreći im kako su izgubljena generacija, zrelo bi od društva u cjelini bilo da im napokon kaže istinu: da su oni budućnost.
Treba se vratiti komadić puta da bismo se mogli zaletjeti dalje, kaže pripovjedač u Šoljanovu romanu Kratki izlet. Ako se ovogodišnji maturanti tim komadićem puta vrate do sredine ožujka 2020. i promotre što su sve od tada do danas, u, dakle, poprilično kratkom razdoblju postigli, mogli bi se iznenaditi. Nakon cijeloga jednoga desetljeća školovanja nastavu u školskim klupama zamijenili su nastavom na daljinu i unatoč svim njezinim nedostatcima uspjeli su se pripremiti za različita natjecanja, štoviše, sudjelovali su na njima i osvajali nagrade. Njihov entuzijazam i entuzijazam njihovih nastavnika doveo je do toga da Agencija za odgoj i obrazovanje ove školske godine organizira i održi sva ona natjecanja koja prošle godine nisu održana i učenici su se, unatoč popriličnoj vremenskoj distanci s obzirom na termine kada su se natjecanja trebala provesti i kada su ona provedena, ipak na njih odazvali. Bili su inovativni, sudjelovali su u projektima, stvarali su. Sve navedeno, a sigurno je naveden samo mali dio, dovoljan je razlog da ti mladi ljudi budu ponosni na sebe i na svoja ostvarenja koja onda moraju biti i zalog neke ljepše budućnosti.
Na onima koji su budućnost velika je odgovornost – jer tu odgovornost snose i za sebe i za druge. Na onima koji u ovom trenutku pokušavaju toj budućnosti krojiti budućnost, odgovornost je još i veća. I jedni i drugi, i maturanti i društvo, pred ispitom su zrelosti. Tko će ga, hoće li ga i s kojom će ga ocjenom položiti, neka pokaže vrijeme. I neka ga položi bolji. A tko je bolji, to vrijeme ne treba pokazivati – to su već pristupnici pokazali sami.
