Već XVI. put zagrebački Katolički bogoslovni fakultet organizira, u srijedu 18. svibnja, svoj Teološki dan, »Dies theologicus«. I ovogodišnji znanstveni skup pokazuje da »teološki dani« KBF-a Sveučilišta u Zagrebu prate crkvenu i svjetovnu stvarnost te biraju teme koje su u danom trenutku čine najaktualnijima. Za ovogodišnju se temu pobrinuo sam papa Franjo objavivši prošle godine motuproprij »Antiquum ministerium«, kojim se služba katehete (voditelja kateheze u crkvenoj zajednici, najčešće župi) ustanovljuje kao trajna i vidljiva služba u Crkvi. Od KBF-a se, naravno, očekuje da formira katehete pa je spomenuti Papin motuproprij, njegovi dometi i implikacije, i iz praktičnih razloga logična tema ovogodišnjega »Diesa«.
No budući da KBF već dugo prati formacijske potrebe Crkve, ove je godine jedno njegovo tijelo poseban slavljenik. Naime, Institut religijskih znanosti slavi svoju 60. obljetnicu, prisjećajući se skromnih početaka kad su se, na inicijativu kardinala Franje Šepera, u vremenima koja su za crkvu bila olovna, na KBF-u počeli održavati prvi tečajevi za katehete. No i to je prisjećanje na prošlost praćeno jednom novinom.
»S posebnom bih radošću želio istaknuti«, predstavlja ovogodišnju novinu i novu ponudu ovogodišnjim maturantima predstojnik Instituta religijskih znanosti prof. dr. Denis Barić, »da će od akademske godine 2022./2023. na Institutu religijskih znanosti započeti izvođenje dvopredmetnoga preddiplomskoga sveučilišnoga studija teološko-religijskih znanosti.
Pristupnici će pri upisu dvopredmetnoga studija moći birati jednu od sljedećih studijskih kombinacija: studij teološko-religijskih znanosti i povijesti ili pak studij teološko-religijskih znanosti i sociologije. Studij teološko-religijskih znanosti pohađat će se na Institutu religijskih znanosti Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a studij povijesti odnosno sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.« Nastojanja za uspostavom dvopredmetnoga studija, pri čemu su se imali u vidu prije svega budući vjeroučitelji i vjeroučiteljice, trajala su već dugo. »Napose su se intenzivirala 2016. godine. No nastojanja su naišla na plodno tlo u ovom trenutku zahvaljujući suradnji Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta«, kaže dr. Barić.
Temeljnu zadaću Instituta sugovornik vidi u služenju Crkvi u njezinu hodočašću u vremenu. »Svjedoci smo svijeta koji se ubrzano mijenja. Zadaća je Crkve prepoznati promjene i pokušati odgovoriti na nove izazove s kojima se suočava u svijetu. U novim društvenim okolnostima i pred izazovima nove evangelizacije Institut religijskih znanosti, rekao bih, uz svoju temeljnu zadaću obrazovanja, dobiva sve veću važnost u životu Crkve u Hrvatskoj na području odgoja, društva i kulture. U tom smislu novina je novouspostavljenoga Instituta religijskih znanosti u mogućnosti širega stjecanja znanja i dodatnih kompetencija. Naime, on više nije usmjeren samo na obrazovanje budućih vjeroučitelja, nego nastoji svojim različitim i bogatim programima omogućiti svim zainteresiranim laicima i posvećenim osobama kvalitetno obrazovanje kako bi svjesnije i aktivnije sudjelovali u zadaćama evangelizacije u današnjem svijetu«, rekao je sugovornik.
Kratko se osvrnuo i na domete novih mogućnosti. »S obzirom pak na dvopredmetni studij, on će u budućnosti omogućiti vjeroučiteljima i ostalim kvalificiranim pastoralnim suradnicima stjecanje dodatne kvalifikacije te još veću prepoznatljivost, osposobljenost i konkurentnost na tržištu rada«, kaže dr. Barić.
Veći dio javnosti doživljava Institut religijskih znanosti prije svega kao mjesto gdje se školuju budući vjeroučitelji i vjeroučiteljice, što očito ne odgovara u potpunosti stvarnosti. Upitan na što se misli pod »novouspostavljenim«, predstojnik Instituta iznio je zapravo njegovu povijest i njegov sadašnji profil. A to bi pokojemu sadašnjemu maturantu i maturantici moglo biti od koristi.
»Institut religijskih znanosti«, kaže dr. Barić, »slijednik je Katehetskoga instituta, a upravo se ove godine spominjemo 60. obljetnice toga instituta koji je odgojio i obrazovao brojne naraštaje vjeroučitelja i kateheta koji su, napose nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, preuzeli odgovornu i zahtjevnu zadaću unutar školskoga sustava u Republici Hrvatskoj, ali i u župnim zajednicama, odgajajući djecu i mlade u vjeri.«
»Novouspostavljenost« Instituta dogodila se još 2017. godine, a njezina novina očituje se u promjeni imena u Institut religijskih znanosti. Dogodilo se to u skladu s odredbama dokumenta »Uputa o visokim učilištima religijskih znanosti« Kongregacije za katolički odgoj iz 2008. godine. U skladu s Uputom osmišljena su dva nova studijska programa: preddiplomski sveučilišni studij teološko-religijskih znanosti, koji je od sljedeće akademske godine moguć u dvije inačice, jednopredmetnoj i spomenutoj dvopredmetnoj, te diplomski sveučilišni studij teološko-religijskih znanosti.
»Cilj je preddiplomskoga studija teološko-religijskih znanosti, koji traje tri godine, usvojiti temeljna filozofijska i teološka znanja te upoznati i razumjeti osnovna znanja iz drugih društveno-humanističkih disciplina važnih za teološko-religijsku formaciju. Studentima se daje mogućnost upoznati neke od temeljnih teološko-religijskih disciplina važnih za nastavak studija«, kaže za prvi studij predstojnik Instituta religijskih znanosti.
Odluči li nastaviti studij na Institutu, student nakon završenoga preddiplomskoga studija može upisati diplomski studij teološko-religijskih znanosti. No tu će ipak morati razmisliti o području na kojem bi se pobliže želio uključiti u apostolat Crkve jer diplomski studij, u trajanju od dvije godine, organiziran je u pet modula, čija službena imena glase: vjeronaučni/nastavnički modul, pastoralno-katehetski modul, crkvena kulturna dobra, kršćanski humanizam i ekonomski razvoj, ekumenizam i međureligijski dijalog.
»S obzirom na završeni modul, tj. specijalizaciju, po završetku studijskoga programa magistri teološko-religijskih znanosti mogu raditi u osnovnim i srednjim školama kao vjeroučitelji; u predškolskim ustanovama kao odgojitelji u vjeri; u župnim zajednicama kao katehete ili pastoralni djelatnici; kao turistički vodiči za sakralnu kršćansku umjetnost; kao kustosi za sakralnu umjetnost u crkvenim muzejima; kao stručnjaci za upravljanje vremenitim crkvenim dobrima u Caritasu te u različitim neprofitnim organizacijama i udrugama«, pojasnio je dr. Barić.
Na napomenu da je motuproprij »Antiquum ministerium« pape Franje dodatan vjetar u leđa Institutu kojemu je predstojnik, dr. Barić kaže: »Papa Franjo u motupropriju poziva da biskupske konferencije učine sve što je potrebno da u mjesnim Crkvama zaživi služba katehete te da pritom utvrde potreban formativni put katehetâ i potrebne normativne kriterije za pristupanje u službu katehete. U tom smislu usuđujem se reći da je formativni put utvrđen upravo na Institutu religijskih znanosti, i to unutar pastoralno-katehetskoga modula na našem diplomskom studiju. Unutar navedene specijalizacije studenti stječu kompetencije za vođenje i animiranje kateheze sa svim dobnim skupinama u župnim i drugim vjerničkim zajednicama te potrebne kompetencije za planiranje i ostvarenje pastoralnoga rada s različitim skupinama: bolesnima i umirućima, s osobama ‘na rubu’, s djecom, mladima i odraslima s posebnim potrebama.«
Na pitanje o poželjnom »profilu« studenata koji bi upisali preddiplomski studij na Institutu religijskih znanosti dr. Barić odgovara: »Nezahvalno je govoriti o studentima i kvalitetama koje bi budući studenti Instituta religijskih znanosti trebali imati jer nas katkada prevelika očekivanja mogu obeshrabriti. Ipak rekao bih da su svaki maturant i svaka maturantica koji su motivirani dobrodošli. Katkada znamo slušati o zahtjevnosti nekoga studijskoga programa, o izazovima, zaprjekama u svladavanju određenih studentskih obveza i slično, no ako postoji motivacija, ništa nije nemoguće. U tom smislu maturantima koji su spremni raditi na sebi, razvijati svoje ljudske, vjerničke i intelektualne kvalitete, te ako s tim kvalitetama žele u budućnosti pridonijeti izgradnji Crkve i društva, Institut religijskih znanosti pravo je mjesto jer će im to u potpunosti omogućiti. A na nastavnicima, suradnicima i djelatnicima na Institutu je truditi se kako bi budućim studentima, u otvorenosti, potpori i međusobnoj suradnji, pružili kvalitetnu ljudsku, stručnu i duhovnu formaciju kako bi u tome i uspjeli.«
