Mojsije se u Knjizi Ponovljenoga zakona obraća narodu riječima: »Slušaj, Izraele! Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini!« Okupljenomu narodu uputio je važnu istinu židovske vjere. Njihov je Bog jedini Bog. Jednostavna izjava, a tako duboka. Pokazao im je Mojsije koju li milost kao narod imaju što im se obratio Bog koji je jedini jer drugoga nema.
Bog koji je jedini jest važna spoznaja. Mojsijeve riječi upućene narodu su poput onih važnih istina koje roditelj upućuje djetetu u intimi doma. To su one slatke riječi koje se pamte čitavoga života: iskazivanje ljubavi, poštovanje do krajnjih granica, djela u kojima se vidi povezanost svih članova obitelji. Isto tako poput roditelja Mojsije na jedno mjesto okuplja narod, zaustavlja Izraelce u njihovu poslu kako bi im poručio važne riječi. Mojsije ima takav autoritet. Ipak je bio onaj koji je Boga gledao licem u lice, koji je imao priliku razgovarati s Bogom u šatoru sastanka, koji je s Bogom ulazio i u raspravu. Priopćuje narodu istinu koju je njemu samomu Bog izrekao. Silnu su povlasticu dobili Izraelci: jedini Bog, drugoga osim njega nema, izabrao je svoj narod po kojem će se izreći svijetu. Nije li sada pred njima velika zadaća? Nisu li na svoja ramena sada stavili odgovornost čitavoga svijeta? Ta Bog će se preko njih objaviti svijetu!
Riječi upućene narodu postale su osoban govor. »Slušaj i čuj, Izraele!« Imperativi iza kojih se krije veličanstvena ljubav Božja. Od naroda se očekuje neka poslušaju Boga, neka povjeruju onomu koji im se priopćio. Nije tu riječ o tome da se pokore Bogu, nego o izravnoj Božjoj ljubavi. Bog je njih izabrao. Izrekao im je istinu o sebi.
Ako se Bog objavio Izraelcima, koliko je više o sebi izrekao kršćanima? Sada više ne preko posrednika Mojsija ni preko drugih proroka, nego po svom Sinu. Veličanstvena žrtva mise postaje sadašnje čudesno Božje priopćenje. Bog se darovao, približio se čovjeku. I sada, na misi, očekuje ljudski odgovor. Traži da njegova zajednica, oni koji su Boga upoznali, zaista budu za-jedno. Poput Izraelaca koji su se u pustinji mogli obratiti samo Bogu, sada se kršćanin na misi, ali i u svojem životu, na životnoj pustinji problema, uvijek može obratiti Bogu. Jednostavno, Bog je jedini. On će čovjeka čuti. U redcima Ponovljenoga zakona čovjek upoznaje koliku mu je priliku ostavio Bog koji uvijek očekuje ljudski odgovor.
Ali Bog koji je jedini za sobom donosi i određene teškoće u nošenju te činjenice. Gdje postoji jedno jedino, ne postoji ništa drugo. O patnji Izraelaca koji su povjerovali Bogu govori Ivan Zlatousti: »Jesu li povrijeđeni oni koji su živjeli prije Isusova dolaska? Nikako jer bi se ti ljudi i tada mogli spasiti iako nisu poznavali Krista. Od njih se zahtijevalo da ne štuju idole jer poznaju pravoga Boga. ‘Gospodin, vaš Bog, jedan je Gospodin.’ Stoga se divilo Judi Makabeju i Makabejcima jer su zbog poštivanja zakona trpjeli, kao i mnogi drugi Židovi koji su pokazali vrlo čestit život i održali su ovu spoznaju.«
»Slušaj, Izraele«, može se isto tako primijeniti i na kršćane. Vrijeme slušanja traje već dvije tisuće godina. I svakoga dana ponovno slušanje o Bogu traži da se ono što se slušalo zaista i čuje. Bog je jedini, drugoga nema. Kada bi kršćanin uvijek držao do toga slušanja, kada bi se Bogu iskreno obratio u trenutcima ispovijedi, više ne bi bio opterećen što izreći, a kamoli nešto zatajiti. Ponizno pred Bogom mogu se izreći grijesi – svaku sumnju koja razara srce ogoliti pred jedinim Spasiteljem. Ako je Bog jedini, ako nema drugoga, ako se kršćanin nema kojemu drugomu spasitelju obratiti, zašto se pred jedinim Bogom skrivati? Mojsijeve riječi ostaju poput poziva. Kad god se kršćanin osjeti usamljenim, neka shvati da ima jedinoga Boga kojemu se može obratiti. Jedini Bog ne će zatajiti. Osim njega drugi se nitko ne će pojaviti. Ništa stoga ne priječi kršćaninu da zaista svoje srce otvori prema jedinomu Bogu. Pred njim je sve tako iskreno, sve je otvoreno, sve se čini za-jedno. A patnje? Jedini Bog ih je spreman poslušati jer zna da je slatki teret položio na kršćanska ramena.
Gospodine, Ti si jedan jedini. Daj da čujemo tu istinu koju nam ponavljaš. Nemoj da nas problemi udalje od Tebe. Nemoj da se uhvatimo za prazne riječi, nego da smisao nalazimo u Tvojoj neprolaznoj Riječi, Isusu Kristu, koji je na vidljiv način očitovao Tvoju blizinu za vijeke vjekova. Amen.
