Uz cestu koja povezuje Glinu s Dvorom na Uni između g. 1463. i 1488. izgrađen je na obroncima brda Meterize (turc. = opkop, rov) prvi dio obrambenoga grada Gvozdanskoga (gvozd = šuma, gora), koji je imao kružnu kulu. Ona je služila za obranu i nadzor rudnika srebra, olova i drugih kovina u okolici Gvozdanskoga.
Rudnici kneza Petra II. Zrinskoga zabilježeni su g. 1463., za koje je on dobio dopuštenje iskorištavanja od hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina, a kaštel se prvi put u dokumentima spominje g. 1488. Nikola III. Zrinski u kovnici je novca, s prvim spomenom g. 1521. i 1525., kovao »zrinski denar, groš i talir«. Smatra se da je do toga vremena bio potpuno izgrađen kaštel s četirima ugaonim polukulama i jednom četvrtastom na pročelju te jednim ulazom na sjeverozapadnom pročelju. Unutar grada bio je izgrađen drveni jednokatni stambeni dio, od kojega su ostali veliki otvori prozora na jugozapadnom pročelju. Na katu se stanovalo, a u prizemlju su otvori za puškarnice i topove za obranu objekta, kao i topionica srebra, trezor i kovnica novca. Kasnije su obodni zidovi i branič-kula bili povišeni radi bolje obrane i motrenja terena.
Turci su Gvazdansko osvojili nakon tromjesečne opsade u noći sa 13. na 14. siječnja 1578. Nakon razaranja, koje je utvrda zadobila kod napada, Turci su je obnovili i utvrdili g. 1579. i 1593. Gvozdansko je bilo pod Osmanlijama više od stotinu sljedećih godina. Mjesto i grad oslobođeni su g. 1687., a utvrda je djelomično obnovljena uglavnom za potrebe smještaja vojske i rudara. Gvozdansko, crkva sv. Filipa i Jakova te župa obnovljeni su g. 1769. pod austro-ugarskom vlašću. Godine 1941. partizani i četnici razorili su crkvu, koja je obnovljena g. 1965. Nju su ponovno uništili pobunjeni srbočetnici g. 1991. Nova obnova crkve nakon Domovinskoga rata bila je g. 1997. Prva hodočasnička misa u Gvozdanskom bila je 15. siječnja 2011. koju su slavili biskupi Vlado Košić i Mile Bogović.
