Marija i Josip prihvatili su odgovornost koju im je povjerio Gospodin, da se brinu za njegova Sina i da ga odgajaju tako da Isus bude spreman za ispunjenje njegova plana. Sveta je Obitelj uzor kako su ljudi pozvani da žive odnos s Bogom, da znaju prepoznati poziv na koji su pozvani i vrše Otčevu volju.
Kad se nekoj obitelji čini da je život baca na koljena, treba ostati pouzdana u Gospodina, a ne očajavati. što danas mnogi rade. Treba prihvatiti ono što se dogodi. Dovoljno je sjetiti se kako je Mariju, kad je ostala trudna, Josip htio napustiti, da su i oni imali teške trenutke. I baš zato oni su najbolji pokazatelj da ne postoji obitelj u kojoj je sve idealno, ali da postoji obitelj koja otvara vrata svoga doma Bogu da pokaže svoje milosrđe. Stoga je važno živjeti pouzdano u Gospodina, a ne živjeti po pravilima društva i biti moderni roditelji, nego biti ponizni odnosno autentični roditelji.
Isus je bio poslušan Mariji i Josipu. On koji je Sin Božji ponizio se i odlučio biti poslušan, ali je i pokazao koliko je važno ne zaboraviti Božje sinovstvo te da za svaki problem treba tražiti rješenje upravo tamo gdje je i on tražio snagu – a to je dom Otca njegova. Pokazuje i koliko je važno biti u molitvi s Otcem. Moglo bi se postaviti pitanje kako izgleda molitveni život u obitelji? Postoji li uopće? Kad je zadnji put zajedno izmoljena krunica?
I baš zbog tih pitanja postavlja se ključno pitanje shvaća li čovjek da su djeca koju ima ponajprije Božja djeca, a da su čovjeku samo darovana na povjerenje? Kako se danas odgajaju djeca? Za sebe ili da budu slobodna? Očito je da sve više raste sebičnost. Kad čovjek nema mir u svom srcu i ne uspije ostvariti ono što želi, svoj nemir i nezadovoljstvo prenosi na svoju djecu, kako bi njegov ego kao roditelja bio zadovoljan.
Djeca čovjeku nisu darovana da bi ih držao pod kontrolom, nego da dijete bude slobodno, radosno i da ga nauči pravim vrjednotama, a ne onima koje društvo nameće, da ga nauči temeljnomu odnosu s Bogom, na koji je svaki čovjek pozvan. Prava ljubav između roditelja i djece nije sebična i ne traži svoje, nego prihvaća da život djece bude Božja volja baš kao i njihov kao roditelja. To je sveza savršenstva. Biti ljubav i živjeti onako kako Bog to želi, a ne kako čovjek želi.
