Dok europske vlade grubim mjerama spašavaju medicinske sustave svojih država i povlače u ponor sve ostale društvene segmente, obični ljudi u (ne)obveznoj samoizolaciji iščekuju osobni susret s novim virusom. Iako infekcija nije fatalna, osim za starije ljude s lošim zdravstvenim kartonom, svaka je sezonska viroza – gnjavaža. Lijeka nema, što još jednom pokazuje jalovost moderne medicine, no ipak postoje načini da susret s virusom završi manje bolno, kratkotrajno i s minimalnim ožiljcima. Što je snažniji imunitet čovjeka, to će vrijeme trajanja viroze biti kraće, a intenzitet bolesti manji. Stoga ne čudi da mnogi, pa i neki medicinski, stručnjaci predlažu, u ovo vrijeme, povećano uzimanje vitamina C koji doslovno puni imunosne baterije. Vitamin C, naime, nije recept (samo) iz laičkih anegdota, nego je riječ o provjerenom antioksidansu, čije je povoljno djelovanje na obrambeni sustav čovjeka znanstveno dokazano.
Usprkos očiglednim koristima, u medijima i stručnim krugovima pojavljuju se ljudi i uvjeravaju javnost da se radi o uzaludnom uzimanju toga vitamina. Već su godinama pojedinci neskloni ideji da bi vitamin C mogao imati ikakvu terapijsku funkciju. »Hejteri« vitamina C svaku takvu preporuku povezuju s nadriliječništvom, alternativnom medicinom ili kvaziznanošću. Nije jasno zašto ignoriraju činjenice iza kojih stoje ugledna imena, institucije i mnoštvo publikacija. Točno je da askorbinska kiselina nije lijek, protuotrov ni magični metak, nego je to vitamin iz prirode koji sustavno podiže kvalitetu imunosnoga sustava svakoga čovjeka. Ta je kvaliteta mjerljiva, a vrijeme svake viroze i prehlade skraćuje se upornim uzimanjem vitamina C.
Očigledno je da ljudi alergični na znanstveni i terapijski status vitamina C imaju posebne razloge za svoje negacijske reakcije. Financijske je interese relativno lako objasniti: vitamin C je prirodna tvar, svima dostupna, neprikladna za patentiranje i stvaranje golemoga profita pa takav jeftin, koristan i pristupačan proizvod ugrožava ponudu farmaceutske industrije. Limun ili kupus postali su konkurencija izumima iza kojih su godine naporna istraživanja i teška osvajanja znanstvenoga ugleda. Vitamin C običan je »iscjedak« iz agruma i drugoga voća pa je kao samopomoć iritantan za ljude koji smatraju da zdravlje ne dolazi iz prirode, nego iz ljekarne ili bolnice.
Na rasprave o opravdanosti prekomjernih reakcija političko-medicinske vlasti zbog koronavirusa sada se nadovezuje rasprava o svrhovitosti uzimanja dodatnih doza najpoznatijega vitamina. No dok se gušenje društvenoga i gospodarskoga života više ne može spriječiti, korisnom se uporabom vitamina C može znatno poboljšati prognoza osobnoga susreta s koronavirusom.
Budući da je koronavirus prilično nepoznat znanstvenicima, uvjerljive procjene ili prognoze ishoda epidemije nisu moguće. Nejasno je zašto koronavirus zaobilazi redovito najugroženije skupine svake sezonske gripe – djecu i trudnice, nepoznato je njegovo podrijetlo i lokacija nultoga pacijenta, ne postoji cjepivo, nejasna je interakcija s lijekovima poput ibuprofena, a sve donedavno koronavirus nije imao ni službeno ime… Stoga je vrlo neobično da netko, u takvoj situaciji općega neznanja, kategorički tvrdi da vitamin C nema učinak na razvoj ili intenzitet te nove viroze. Zasipani mnoštvom nepoznanica, nekima je, čini se, jedina sigurna činjenica – neučinkovitost vitamina C. Takvi stručnjaci imaju ili problem s vitaminom C ili problem s logikom.
Moguće je da su oni koje živcira vitamin C isti oni koji su pognute glave prihvatili samorazarajuću inhibiciju društvenoga života. Dok je vitamin, u doslovnom prijevodu, tvar života, ova dragovoljna eutanazija društva može imati nesagledive posljedice za običnoga, zdravoga čovjeka. Svaka je viroza, naime, pojava koja traži svoj danak, izražen u relativno malim postotcima. Još nitko ozbiljan, dosad, nije ustvrdio da se epidemija koronavirusa može spriječiti, jer ona predstavlja proces imunizacije krda. To nije fatalizam, nego statistika.
Usporavanje dinamike globalne imunizacije teško može spasiti ljudske živote, ali možda može osigurati stabilnost medicinskoga sustava i establišmenta. Oni koji izbjegnu prvi udar RNK mutanta, ostat će vjerojatno na popisu za sljedeću zimu. U međuvremenu, cijena dobrovoljnoga odricanja od kulturnoga, vjerskoga, znanstvenoga, športskoga i gospodarskoga života može biti (pre)visoka: porast broja nezaposlenih i siromaštva, razorene obitelji, samoubojstva, politički nemiri, okupacija banaka, epidemija psiholoških poremećaja, nove medikalizacije… Pretjerano žrtvovanje u ime zdravlja (sustava) ispraznit će državne blagajne na kojima se temelji proračun svake bolničke zgrade. To je paradoks koji odgovorni ne žele ili ne mogu vidjeti.
Razina (znanstvene) nepismenosti, strah ili imovinske kartice političkih elita mogući su razlozi zbog kojih su europske vlade pristale na bezuvjetnu suradnju s epidemiolozima, infektolozima i dijagnostičarima. U nemoći da utječe na autodestrukciju države, svakomu čovjeku barem ostaje mogućnost da povećanim dozama vitamina C poboljša kliničku sliku eventualne zaraze koronavirusom. Taj je preparat dostupan i na tržnicama i u ljekarnama, jeftin je, potpuno neškodljiv i sasvim izvjesno – vrlo učinkovit.
