Slavlje Hrvatske zbog povijesnoga uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije divna je uvertira u proslavu Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja 5. kolovoza, toga nacionalnoga spomena na dan kada je Hrvatska vojska 1995. godine oslobodila okupirani kraljevski hrvatski grad Knin. Uz izjave srebrnoga izbornika Zlatka Dalića dragocjene su i one nekadašnjega izbornika Slavena Bilića, koji je također utkan u nogometni put sadašnje reprezentacije jer ih je i sam vodio na velikim natjecanjima. Naime, u filmu o Vatrenima koji je dostupan i na Youtubeu on kaže da je njegova generacija imala poseban naboj i veliku odgovornost nešto postići na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. »Puno mojih vršnjaka nije imalo priliku. E, sada će netko reći: ‘Pa rat je trajao samo nekoliko godina’, je, ali ostavilo je velikoga traga i dogodilo se to da su ljudi izašli iz rata prestari da nešto počnu, a prije rata su bili premladi da bi se bavili ičim ozbiljnim osim možda studiranjem.
Nije rat ostavio posljedice u žrtvama, ljudima koji su izgubili domove, nego te posljedice… stravične… su puno šire. Ti kao sportaš nisi bio ništa kriv, ali kao sportaš osjećao si neki sram prema tim momcima koji su se ‘de facto’ našli na krivoj, odnosno pravoj strani, koje je pregazilo vrijeme i koji su pali u životu bez ispaljenog metka, i da nisu za ništa krivi. Svi Vatreni su s time dobili još jedan motiv više da usreće te ljude i da igraju za njih. Imali su još jedan dodatni motiv. Meni je tako bilo, to je jedan osjećaj koji ne možeš definirati, ali najbliži je sramu. Nisi ti ništa nikome oteo niti je tko zbog tebe izgubio, ali možda neku odgovornost da mu daš nešto…«, rekao je Bilić te zaključio velikim riječima: »Da nije bilo rata, ne bi bilo kockastog dresa, ne bi bilo Vatrenih, ne bi bilo nas, ne bi bilo Hrvatske!’«
Zajedno s nekadašnjim nogometašem i sadašnjim hrvatskim nogometnim izbornikom Zlatkom Dalićem trebalo bi izreći zahvalu za svjetsko srebro hrvatske nogometne reprezentacije, najprije dragomu Bogu što je podario takve mladiće i nogometaše, izbornika Dalića i stručni stožer, a zatim zahvaliti i braniteljima i tadašnjemu državnomu vodstvu koje je donosilo dalekosežne odluke bez kojih ne bi bilo niti »kockastog dresa, ne bi bilo Vatrenih, ne bi bilo Hrvatske«. Ili kako je na dočeku rekao izbornik Dalić: »Nismo u Rusiji igrali za sebe, igrali smo za svoje obitelji, igrali smo za vas, za cijelu Hrvatsku, za sve Hrvate u Bosni i Hercegovini, za sve Hrvate u dijaspori. I za naše branitelje, jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni ove šahovnice.«
U tom ozračju, a uz Dan hrvatskih branitelja i Dan domovinske zahvalnosti, potrebno je upozoriti na rezultate znanstveno-stručnoga projekta Ministarstva hrvatskih branitelja i Državnoga zavoda za statistiku, objavljene u studiji »Demografska i socioekonomska obilježja hrvatskih branitelja«, pogotovo zato što njezini rezultati, nažalost, nisu naišli na veći odjek u hrvatskom medijskom prostoru. To ne čudi, jer ne nude nikakvu senzaciju, a razbijaju stereotipe i etiketiranja branitelja. Moguće je, međutim, da su se rezultati studije rabili u pripremi novoga Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, što je spominjao i sadašnji ministar hrvatskih branitelja. Nažalost, braniteljska je populacija nakon izglasavanja zakona u Saboru krajem prošle godine ponovno u medijskom prostoru prikazivana u negativnom svjetlu, nerijetko nepravedno etiketirana kao privilegirana i ovisna o državnoj pomoći kojom će sada »eto opet« dobiti neke »nove povlastice« i slično. Tako bi slika prosječnoga hrvatskoga branitelja, kada bi se morao napraviti izvjesni presjek većine medijskih izvješća, glasila: nezaposleni muškarac kasnih 50-ih ili ranih 60-ih godina života koji uživa u nerealno visokim socijalnim primanjima kao što su visoke mirovine ili invalidnine. No da je slika prosječnoga hrvatskoga branitelja potpuno drukčija, donose podatci koji su objavljeni u navedenoj studiji u poglavlju koje se bavilo ekonomskom aktivnošću braniteljske populacije i njihovim položajem na tržištu rada.
Tako se iz podataka Državnoga zavoda za statistiku prikupljenih prilikom popisa stanovništva 2011. godine prikazanih usporedbom položaja na tržištu rada između branitelja i prosječnoga stanovnika Hrvatske u dobi 30 – 64 godine dobije potpuno suprotna slika od medijskih prikaza. Naime, branitelji imaju veću stopu zaposlenosti, oko 62 %, u usporedbi s prosječnim stanovnikom dobi 30 – 64 godine (da bi usporedba bila metodološki korektna), čija je stopa zaposlenosti 57,5 %. Istovremeno braniteljska populacija bilježi nižu stopu nezaposlenosti od 10,4 % u usporedbi sa 13,1 % ukupnoga stanovništva iste dobne skupine, a također i veću stopu aktivnosti.
Kada se pogledaju ostale kategorije položaja u aktivnosti, dolazi se do iznenađujućega podatka da stopa aktivnosti hrvatskih branitelja na razini od 69,1 % prelazi stopu aktivnosti hrvatskoga stanovništva iste dobne grupe (30 – 64), koja je iznosila 66,2 %! Upravo navedeni podatak te podatak o većoj stopi zaposlenosti i nižoj stopi nezaposlenosti hrvatskih branitelja iste dobne skupine (30 – 64) od ukupnoga stanovništva najbolje razbija predrasude o braniteljima kao skupini koja se dominantno povukla s tržišta rada i živi od socijalnih naknada, jer istina je upravo suprotna: braniteljska populacija dobne skupine između 30 i 64 godine radno je aktivnija i češće zaposlena od ukupnoga stanovništva Hrvatske.
Očekivano je da je među neaktivnim stanovništvom kod braniteljske populacije nešto veći udio umirovljenika (23,7 % nasuprot 19,3 % udjela umirovljenika kod ukupnoga stanovništva), a udio neaktivnih osoba koje se bave obvezama u kućanstvu kod ukupnoga stanovništva (7,3 %) bitno je veći nego kod hrvatskih branitelja (0,9 %), što se djelomice može objasniti razlikama u spolnoj strukturi braniteljske populacije i ukupnoga stanovništva. Ostali neaktivni kod hrvatskih branitelja čine 6,2 %, a 7 % u ukupnom stanovništvu.
Studija je obradila i podatke o glavnim izvorima prihoda braniteljske populacije po županijama. I iz tih podataka može se vidjeti da branitelji nisu »oni koji žive na grbači države«, kako ih se nerijetko doživljava u javnosti. Naime, podatci o izvorima prihoda proizlaze na određeni način iz prethodno navedenih podataka o položaju u aktivnosti i na tržištu rada, a dobrim dijelom posljedica su razlika u gospodarskoj razvijenosti između hrvatskih županija. Tako prema prihodima od stalnoga zaposlenja branitelja prednjači Istarska županija (koja je prednjačila i prema zaposlenosti hrvatskih branitelja), u kojoj oko 67 % hrvatskih branitelja ima prihode od stalnoga zaposlenja, slijede Primorsko-goranska županija i Grad Zagreb, u kojim oko 63 % hrvatskih branitelja ima prihode od stalnoga zaposlenja, što bi značilo da je 6 do 7 branitelja od 10 u tim razvijenijim dijelovima hrvatske zaposleno, a glavni im je prihod njihova plaća. S druge strane, prema prihodima od zaposlenja s udjelom 41 – 45 % slabije su plasirane niže razvijene slavonske županije (Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska) i Ličko-senjska županija (koje su bile slabije pozicionirane i prema zaposlenosti hrvatskih branitelja). Nasuprot tomu, udio hrvatskih branitelja umirovljenika i branitelja koji su korisnici socijalnih naknada veći je u slavonskim županijama, gdje isto vrijedi i za ukupno stanovništvo, a istovremeno niži u gospodarski razvijenijim županijama (Istarska, Primorsko-goranska, Grad Zagreb).
S obzirom na važnost pojedine vrste prihoda u ukupnim prihodima kućanstava hrvatskih branitelja, u većini županija najveći su prihodi od stalnoga rada, tj. zaposlenja, na drugom su mjestu mirovine (ostale, tj. braniteljske i starosne). U većini županija na trećem i četvrtom mjestu po važnosti izmjenjuju se prihodi od poljoprivrede i socijalne naknade, uz iznimku Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije, u kojim oko 15 % hrvatskih branitelja ostvaruje prihode od poljoprivrede te Virovitičko-podravske, Dubrovačko-neretvanske i Krapinsko-zagorske, u kojim oko 10 % hrvatskih branitelja ima prihode od poljoprivrede. U spomenutih pet županija prihodi od poljoprivrede na trećem su mjestu, dakle važan su izvor prihoda braniteljskih kućanstava.
Podatci su otkrili pomalo iznenađujući trend da je u prosjeku oko 6 % braniteljske populacije (oko 30 000 branitelja) prilikom popisa stanovništva izjavilo da je bez ikakvih prihoda, o čemu su valjda resorno ministarstvo i njegove službe vodile računa pri posljednjim izmjenama zakona.
Dakle, činjenični podatci razbijaju lažne, »negativne etikete« i nerijetko tendenciozno prikazivanje braniteljske populacije u hrvatskom medijskom prostoru. Uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije mogao je pridonijeti vraćanju ponosa i osmijeha na lice ne samo stanovnicima Lijepe Naše, nego i na lice hrvatskim braniteljima. I taj uspjeh pokazuje da je njihova žrtva bila vrijedna i da donosi dopre plodove te pomaže razbiti »crne sumnje« da je braniteljska žrtva bila uzaludna jer domovina i život u njoj ne izgledaju onako kako su ga zamišljali. Gledajući novi naraštaj »hrvatskih nogometnih ratnika«, hrvatski branitelji s pravom smiju biti uvjereni da bez njihova doprinosa i žrtve, kako su istaknuli sadašnji izbornik Dalić i bivši izbornik Bilić, niti sadašnjega veličanstvenoga uspjeha hrvatskih nogometaša niti »kockastoga« dresa ne bi bilo.
