Katolička Crkva u Hrvatskoj i ove godine na prvu nedjelju mjeseca veljače slavi Dan života te želi uz zahvaljivanje Bogu, jedinomu gospodaru života, pozvati sve svoje članove na promišljanje o suvremenim ugrozama života s kojima se katolički vjernici ne smiju pomiriti i kojima su pozvani svojim djelovanjem biti protuteža i lijek.
Dubrovački biskup Mate Uzinić kao predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj, prigodnu poruku za ovogodišnji Dan života posvetio je problemu samoće, usamljenosti koja pogađa sve više ljudi te je suvremeni psiholozi i psihijatri prepoznaju kao novu ozbiljnu bolest. Biskup je u poruci iznio i sasvim konkretno očekivanje od svakoga katoličkoga vjernika s obzirom na tu bolest: »Kao vjernici pozvani smo ne samo znati za ozbiljnost problematike usamljenosti naših bližnjih, nego i ući u njihovu usamljenost i širiti radost evanđelja. Polazeći od autentične kršćanske vjere i ljubavi, molimo za usamljene i pružimo im konkretnu ljudsku blizinu prožetu suosjećanjem i solidarnošću. Darujmo im vrijeme, osmijeh, toplu riječ i potrebnu pomoć, a kad ustreba, i rame za plakanje.«
Na razini osobnoga života ima još veoma mnogo različitih oblika ugroza života od kojih su brojne izazvane neprikladnim ili neprimjerenim ponašanjem samih pojedinih osoba, a brojne i vanjskim utjecajima, od kojih su jedni gotovo skrivena trajna prijetnja, drugi pak povremena i iznenadna događanja koja često izaziva čovjek, a često i priroda. Među brojnim ugrozama vlastitoga života izazvanim neprikladnim ili neprimjerenim ponašanjem pojedinaca ističu se rizična ponašanja, povremena ili kronična, koja su po sebi kršenje Božjega Dekaloga, a lijek im je svjesno, slobodno, promišljeno i odlučno vraćanje životnim ponašanjima usklađenima sa zahtjevima naravnoga ćudorednoga zakona kojemu je najpoznatiji izričaj Dekalog – Deset Božjih zapovijedi. Katolički vjernici, premda su i sami samo slabi ljudi, trebali bi ne samo dobro poznavati ideale koje zastupa Dekalog, nego ih i svojim osobnim ponašanjem svjedočiti i naviještati drugima. Posebno je bolno što se u suvremeno doba ugroze osobnoga života događaju kao posljedice rizičnoga ponašanja na osobnom i obiteljskom planu te se nasiljem priječi rađanje novoga ljudskoga života ili se teško ugrožava život najbližih bilo odbacivanjem starijih koji su neproduktivni bilo različitim oblicima nasilja. Zadaća je katoličkih vjernika uvijek biti apostolima života, zaštitnicima ljudskoga dostojanstva u svim fazama ljudskoga života i biti mirotvorcima zagovaranjem oproštenja i pomirenja.
Ugroze ljudskoga života vanjskim utjecajima koje proizvodi čovjek redovito pogađaju šire krugove ljudskih zajednica, najviše i najčešće tzv. male ljude. Dovoljno je sjetiti se ratova, pobuna, raznih oblika kriminala, uključujući i onaj politički koji je odgovoran što i danas veoma brojni ljudi umiru od gladi ili nedostatka čiste pitke vode, ili tek životare u svom siromaštvu iz kojega ne mogu naći izlaz. Posljedica ugroze koju vanjskim utjecajima proizvodi čovjek npr. je i više od 60 milijuna ljudskih osoba bez krova nad glavom koji traže novo utočište. Suvremeno doba zapravo je doba trajnoga rata niskoga intenziteta koji ima povremeno vrlo bolna i krvava očitovanja, a iza svega toga stoje redovito partikularni sebični interesi i beskrupulozni ljudi. Takvo stanje trajni je izazov za sve katoličke vjernike da mole Gospodara života za mir te da svojim društvenim angažmanom, vođeni vjerom i socijalnim naukom Crkve, svojim osobnim ponašanjem preobražavaju sve zajednice kojima pripadaju.
U suvremeno doba ljudi su proizveli i ugroze života kojih u prošlosti nije bilo: ušli su u teški sukob s prirodom koja, kako kaže narodna poslovica, nikada ne oprašta, a razvili su i nove tehnologije koje uz vidljivi boljitak sa sobom donose i neprepoznatljive prijetnje, što mogućim zloporabama, što još uvijek neutvrđenim rizicima za čovjeka i prirodu. Posebnost je tih ugroza što ozbiljno prijete čitavu čovječanstvu, što znači i svakomu čovjeku. Npr. razaranje bioraznolikosti, po kojem nestaju, izumiru pojedine biološke skupine, toliko je težak napad na prirodu da nije moguće da to ne izazove strahovite posljedice za ukupan život na kugli zemaljskoj. Nije slučajno pontifikat pape Franje toliko istaknuto u znaku buđenja svijesti čovječanstva za zaštitu okoliša i prirode, jer ako ljudi ne promijene razvijene navike, katastrofalna ugroza života čitavoga čovječanstva može nastupiti brže negoli to itko sada pomišlja.
Neporeciva je činjenica da je u suvremeno doba ljudski život izložen brojnijim i opasnijim ugrozama negoli ikada u povijesti čovječanstva. Također je istina da se pojedini fragmenti toga sklopa stvarnih i mogućih ugroza često zlorabe da bi se ljude zastrašivalo, da bi ih se držalo u trajnom strahu i neizvjesnosti (npr. aktualno medijsko napuhavanje opasnosti od korona-virusa), da bi im se odvraćalo pozornost od drugih postupaka koji su ostvarivanje interesa jednih na štetu drugih. No vjernici znaju da je Bog gospodar svekolikoga života i da on ima načina očuvati život od svih ugroza, a znaju i da su pozvani biti Božji suradnici u njegovanju svega stvorenoga, osobito ljudskoga života od začeća do naravne smrti.
