Treći redateljski uradak engleskoga glumca Ralpha Fiennesa »Bijela vrana« biografska je drama o ruskom baletanu Rudolfu Nurejevu (1938. – 1993.), jednom od najboljih u svijetu u 20. stoljeću. Prema knjizi Julie Kavanagh: »Rudolf Nureyev: The Life«, scenarij je napisao David Hare.
No film prelazi u političku dramu jer je okosnica radnje 1961. godina, kad je Nurejev s baletnom skupinom Kirov iz tadašnjega Lenjingrada prvi put napustio Sovjetski Savez zbog gostovanja u Parizu i Londonu. U Parizu je ostao zatraživši politički azil, čime je postao prvi od umjetnikâ s Istoka koji su otišli na Zapad tijekom hladnoga rata. U stopu su ga pratili agenti KGB-a pa to daje najviše napetosti i dinamike u filmu, posebice u završnici. Najveću pomoć dala mu je utjecajna mlada čileanska nasljednica Clara Saint (Exarchopoulos).
To je britanski film u koprodukciji s Francuskom i Srbijom, ali je dio snimljen i u Hrvatskoj, u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a u kratkoj ulozi pojavljuje se Frano Lasić.
Ulogu Rudolfa Nurejeva dobio je ukrajinski baletan Oleg Ivenko koji mu donekle nalikuje. Učitelja plesa Aleksandara Ivanoviča Puškina u Rusiji utjelovljuje Ralph Fiennes. No u filmu nema baš puno plesnih scena. Isprekidanom fabulom, koja se sastoji od tri narativne linije prikazani su bitni trenutci Nurejeva života. Nažalost, oni školovanja u Rusiji i novi u Parizu nisu uvijek jasno odijeljeni. Najbolje su crno-bijele sekvence koje prikazuju djetinjstvo, njegovu usamljeničku osobnost kad su ga prozvali Bijela vrana, te rođenje u vlaku koje je simbolički odredilo njegovu buntovnu, slobodnu narav i nevezivanje ni za jedno mjesto.
