UZ FENOMEN TISUĆA HRVATSKIH VJERNIKA NA KONCERTIMA GDJE SE PJEVA I MOLI Što je slavljenje i zašto je ono »izišlo iz sakristije«?

»Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj ti nju«, poznata je izreka. Riječ slavljenje nekoliko je desetljeća prisutna u hrvatskom katoličkom žargonu, a označava pjevanje duhovnih pjesama koje se, ponekad uz geste podignutih ruku, izmjenjuju s nagovorima i molitvama. Mnogi su oduševljeni takvim susretima, svjedočeći obraćenje, a neki su skeptični. Glazbeni stil pjesama koje se ondje izvode uključuje elektroničke instrumente, ponekad i bubnjeve, što je neobično dijelu starijih vjernika.

Slavljenje je karakteristično za zajednice Katoličke karizmatske obnove, a isprva je bilo obilježje evangeličkih, pentekostalnih i baptističkih kršćanskih zajednica u SAD-u. Prije dvadesetak godina bili su češći karizmatski susreti i u Hrvatskoj. Međutim, na velikim organiziranim koncertima slavljenja u središtu nije jedan voditelj, nego je uključeno više duhovnika i izvođača.

Slavljenički koncerti globalni su fenomen današnjice te se održavaju i u drugim zemljama. Primjerice u Poljskoj je više od 25 000 ljudi nazočilo nedavnomu koncertu »Jedno srce, jedan duh« u Rzeszówu. I dok su sudionici mahom ispunjeni radošću i oduševljeni zajedništvom, neki su mišljenja da je riječ o površnoj »protestantskoj« duhovnoj glazbi, neki da podizanje ruku i pljeskanje nije u domaćoj tradiciji, nekima ne odgovara što se susret održava izvan liturgije, a neki zamjeraju što se ulaznice na večeri slavljenja u koncertnim dvoranama naplaćuju. Postoje i oni koji slavljeničke susrete smatraju pozitivnim, ali jednostavno im takav stil molitve ne odgovara.

Što je slavljenje?

Molitva hvale i slave biblijskoga je podrijetla. Kao što opisuju 95. i 100. psalam, u starozavjetnom štovanju Boga bilo je glazbe i pokreta. Slavljenje je danas najčešće u susretima zajednica Katoličke karizmatske obnove, ali neke se slavljeničke pjesme izvode tijekom euharistije i klanjanja u redovitom bogoslužju. Katolička karizmatska obnova pokret je koji postoji od 1967., a službeno je potvrđen 1975. Naglašava snažan, osoban odnos s Bogom i primanje darova Duha Svetoga koji su navedeni u više Pavlovih poslanica. Primjerice zajednica »Kristofori«, »Božja pobjeda« i »Nanovo rođeni« karizmatske su zajednice bogate članstvom, koje živo sudjeluju u pastoralu župa na području kojih djeluju. Na nadnacionalnoj razini od 2019. postoji »Charis«, tijelo javnoga crkvenoga prava koje je imenovao papa Franjo s ciljem okupljanja svih duhovnih stvarnosti karizmatske obnove Katoličke Crkve.

Don Damir Stojić, dugogodišnji duhovnik zajednice »Božja pobjeda«, u svojem je objašnjenju pojma slavljenja naveo 2649. članak Katekizma Katoličke Crkve u kojem je definirana, osim zahvale i prošnje, i molitva pohvalnica, koja je »potpuno nesebična, usredotočuje se na Boga; ona ga slavi radi njega samoga, i bez obzira na ono što on čini, slavi ga jer ON JEST«. U molitvi slave i hvale, tj. slavljenju, »dolazimo Bogu samo zato što je on Bog«. »Slavljenje je poput puta, to je mentalitet, stav srca. Židovi su hodočastili u Jeruzalem na Jom Kipur; jedino su na taj dan mogli dobiti oprost grijeha u hramu. Kad bi vjernik stigao do hrama, slavio bi Boga. Prema Evanđelju po Marku (15, 38) u trenutku Isusove smrti razdrla se hramska zavjesa, što znači da je pristup oproštenju i spasenju otvoren svima, u duhu. Bog ne treba naše slavljenje, no kada ga slavimo, mi stječemo milost spasenja, postajemo njemu slični; to je smisao slavljenja«, pojasnio je Stojić.

Zašto baš slavljenje?

Usprkos dobrim financijskim, logističkim i pastoralnim mogućnostima, u zemljama zapadne Europe među ionako malobrojnim vjernicima na nedjeljnoj euharistiji gotovo uopće nema mladih. Promotre li se statistike, društveni i politički trendovi, može se zaključiti da je Zapad zakoračio u neopogansko razdoblje. Na tom je tragu izjava Alana Hržice, glazbenika i evangelizatora laika, kako je u jednoj njemačkoj župi nakon večeri slavljenja župnik potresen izjavio da nikada u životu nije vidio toliko ljudi u crkvi. U tom i takvu okruženju činjenica je da slavljenje privlači ljude svih generacija, posebno mlade, te da okuplja tisuće ljudi oko pjesama protkanih biblijskim citatima koje – kao što su nekoć freske u gotičkim katedralama bile »Biblija nepismenih« – pripovijedaju povijest spasenja. Iako su neke slavljeničke pjesme prevedene s engleskoga jezika te se pjevaju podjednako u SAD-u, Hrvatskoj i Kini (npr. »Sa neba sišao si«), nastao je i nemali broj novih pjesama hrvatskih kantautora.

Neki će reći da slavljenje previše naglašava subjektivne emocije, no teško je osporiti činjenicu da se susret čovjeka s Bogom i obraćenje događaju na razini i razuma i volje i osjećaja. Slike s koncerata slavljenja svjedoče kako se ondje ljudi – barem nakratko – cijelim bićem nastoje otvoriti Gospodinu. Činjenica je i da su zajednice koje njeguju slavljenje članstvom brojne, daju duhovna zvanja, provode brojne aktivnosti i okupljaju velik broj mladih.

Važnost slavljenja

O. Sebastijan Šujević, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, jedan je od duhovnika koji su držali nagovor na svibanjskom koncertu »Progledaj srcem«. Na upit Glasa Koncila što je slavljenje i zašto je važno te krije li neke opasnosti odgovorio je: »Kada govorimo o slavljenju, dobro je ići u srž čovjekova bića, čak u trenutak stvaranja. Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, časti, da mu služi i tako spasi dušu svoju, a sve druge stvari stvorene su da mu služe na tom putu spasenja. Čovjek je odraz Božje slave, ‘Živi je čovjek Slava Božja’. Drugim riječima, i u naravi i nadnaravi čovjek je upućen da slavi Boga i u tome se ostvaruje i sjedinjuje s Gospodinom i pronalazi svoj identitet djeteta Božjega. Tko negira slavljenje u Katoličkoj Crkvi – negira njezinu tradiciju. Slavljenje je prisutno u korijenima Katoličke Crkve: zapisi i svjedočanstva prvih zajednica, Sveto pismo. Pogledajte psalme i naći ćete raznih instrumenata, gesta, pjevanja, plesa. Naravno, sve na pravom mjestu i u pravo vrijeme«, rekao je p. Šujević. »Ovogodišnji sam koncert ‘Progledaj srcem’ doživio vrlo duboko i živo. (…) Ljudi se obraćaju, nakon dugo godina odlaze na ispovijed (dvadesetak i više svećenika cijelu je večer ispovijedalo), vraćaju se sakramentalnomu životu, doživljavaju utjehe, ohrabrenja, iscjeljenja srca, riječi Božje za preusmjerenje života, pa i ozdravljenja i oslobođenja od ropstava raznih vrsta«, istaknuo je.

Na kritičko pitanje o mogućim opasnostima odgovorio je da, kao i u svakoj molitvi, opasnost može biti formalizam, racionalizacija, površnost, okrenutost sebi, neslušanje i neprimjećivanje Gospodina. Na pitanje o razlogu naplaćivanja ulaznica odgovorio je da struja košta, kao i voda, rasvjeta, ozvučenje, instrumenti, tehničko osoblje i osiguranje. »Pomoćni radnici zavrjeđuju svoju plaću, održavanje i rad Laudato TV-a također košta«, napomenuo je o. Šujević.