Mediteranska prehrana više nije tipična prehrana u mediteranskim zemljama. To tvrdi Joăo Breda, jedan od europskih čelnika Svjetske zdravstvene organizacije. Na Europskoj konferenciji o pretilosti, održanoj nedavno u Beču, prikazani su najnoviji podatci o broju pretile djece u europskim državama. Prema objavljenim rezultatima istraživanja, najveći udio pretile djece i djece s prekomjernom tjelesnom masom nalazi se upravo u mediteranskom području Europe. Istraživanja su provedena u sklopu Europske inicijative praćenja debljine u djece (COSI), a uključuju podatke za 53 države i za više od 300 tisuća djece između šeste i devete godine.
Podatci su posebno porazni za Cipar, Grčku, Italiju i Španjolsku. U tim je mediteranskim zemljama oko 42 posto dječaka prekomjerne tjelesne mase, od kojih je više od 20 posto pretilih, odnosno gojaznih. Za djevojčice su brojke nešto niže, ali ne i u Španjolskoj, gdje je 41 posto djevojčica prekomjerne tjelesne mase. To je navelo europskoga dužnosnika Bredu da zaključi: »Mediteranska prehrana za djecu u mediteranskim je zemljama mrtva. Ne postoji više mediteranska kuhinja. Oni koji se još nekako drže mediteranske prehrane jesu djeca u Švedskoj. To se svakako mora promijeniti.«
U zemljama sjeverne Europe udio pretile djece je oko 5 posto, što je četiri puta manje nego na jugu Europe, a udio djece s prekomjernom tjelesnom masom upola je manji. Ipak, nije sasvim jasno radi li se o tome da su djeca sjeverne Europe prihvatila mediteransku prehranu ili su djeca južne Europe napustila mediteransku prehranu. Jedno je sigurno, djeca sve više konzumiraju hranu koja je nutritivno prazna, a energijski bogata, poput grickalica, slatkiša, gaziranih sokova, hamburgera i sendviča.
Mediteranska je prehrana 2013. godine uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine. Radi se o vrlo zdravu i kreativnu načinu prehrane koji uključuje voće i povrće, ribu, grahorice, orašaste plodove, maslinovo ulje… Zbog nekih se razloga zanemaruje (ili, možda, izbjegava zbog »političke korektnosti«) činjenica da svakodnevno umjereno pijenje vina također pripada definiciji mediteranske prehrane. To, naravno, ne vrijedi za djecu, koja trebaju piti vodu, a ne sokove.
Vrijednost mediteranske prehrane ima svoju znanstvenu potvrdu, ali je još važnije to što stoljećima čini temelj prehrambene kulture Sredozemlja. Osim navedenih zemalja, tomu krugu pripadaju i afričke zemlje Magreba, Egipat, bliskoistočne zemlje poput Izraela i Jordana, južna Francuska, ali i Hrvatska. Srećom, Hrvatska se ne nalazi u skupini mediteranskih zemalja s najdebljom djecom, ali je broj djece s prekomjernom tjelesnom masom priličan i iznosi 33 posto, a udio pretile djece iznosi 13 posto. Zanimljivo je da taj prosjek »kvare« upravo djeca s obalnoga područja Hrvatske, posebno Dalmacije. Prema (regionalnim) podatcima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, najveći je udio dječaka s prekomjernom tjelesnom masom (42,2 posto) u jadranskoj regiji. To je, čini se, hrvatski doprinos tvrdnjama Brede da je »mediteranska prehrana mrtva«.
Osim tranzicije s mediteranske prehrane na »fast-food« i »junk« namirnice, stručnjaci smatraju da je porast udjela pretile djece povezan i sa smanjenim intenzitetom kretanja u dječjoj dobi. S ulaskom mobitela u domove djeca su smanjila broj i vrijeme izlazaka na zrak i igru. Čini se da je to posebno pogubno za mediteransku djecu. U južnoj su Europi dani »dulji« i vrijeme je ljepše te su djeca provodila vrijeme u pokretu, mnogo više od svojih vršnjaka na sjeveru kontinenta. Stoga su mobiteli i drugi »gadgeti« manje štetna pojava za »manje pokretnu« skandinavsku djecu.
Zanimljivo istraživanje proveli su talijanski znanstvenici koji su povezali socioekonomski status ljudi s mediteranskom prehranom i debljinom (British Medical Journal 2012, 2, e001685). Došli su do zaključka da je učestalost »ulaska« u mediteransku kuhinju ovisna i o dubini džepa. Ljudi slabijega imovinskoga statusa ne žele kupovati namirnice s mediteranskoga menija, nego radije troše novac na jeftinu i brzu industrijsku hranu, koja ih, naposljetku, čini debljima.
Prema tome, zdravlje djece i njihov indeks tjelesne mase (BMI) složen je rezultat načina prehrane, intenziteta kretanja i socijalnoga statusa njihovih roditelja. Bez ribe na tanjuru i s mobitelom u ruci svako se dijete izlaže riziku od gojaznosti.
