Životi mnogih umjetnika nadahnjuju snimanje filmova. No rijetko jedan događaj bude dovoljan za priču o iskrenom prijateljstvu, prijateljevoj pomoći i nastanku filma. Upravo takva, gotovo nestvarna i nadrealna situacija zbila se španjolskomu redatelju Luisu Buňuelu (1900. – 1983.), začetniku filmskoga nadrealizma. Zbog problema s prvim dugometražnim filmom nije dobio sredstva za snimanje drugoga.
Živio je siromašno u Parizu družeći se s nadrealističkim slikarom Salvadorom Dalijem. Njegov prijatelj iz djetinjstva, španjolski umjetnik Ramon Acin, obećao mu je da će mu financirati film ako dobije na lutriji. Naravno, Buňuel se nasmijao i rekao mu da je veći nadrealist od njega. Ali, Ramonova je srećka izvučena, dobio je novac, pa su snimili dokumentarni film »Las Hurdes: Zemlja bez kruha« 1933. godine. Njime su željeli pomoći tamošnjemu stanovništvu koje je bilo najsiromašnije u Španjolskoj, zapostavljeno, bolesno i neobrazovano.
Taj neobičan događaj nadahnuo je prvo španjolskoga karikaturista Fermina Solisa da napiše i oslika grafički roman »Buňuel u labirintu kornjača«. Zatim i katalonskoga iskusnoga animatora Salvadora Simoa da snimi svoj prvi dugometražni animirani istoimeni film. U njega je umetnuo dokumentarne prizore iz izvornoga Buňuelova filma. Taj izvrsno oslikan, animiran, dinamičan film ima stripovski osmišljene likove, dosta nadrealnih scena Buňuelovih noćnih mora, odličnu glazbu te predočuje i ondašnju društvenu situaciju. Ta lijepa priča o pravom prijateljstvu i umjetnosti prikladna je za adolescente i odrasle gledatelje.
