Poljska je kinematografija dvije godine zaredom dobila nagradu Europske filmske akademije za najbolji animirani film. Oba su filma doista dobra, dojmljiva, biografska, za odrasle, ali vrlo različita glede uporabe animacijskih tehnika. Prvi je vizualno fascinantan film »Vincent« o slikaru Vincentu van Goghu, a drugi hibridan film »Jedan dan života« o početku građanskoga rata 1975. godine u Angoli, prikazan na »Animafestu«.
Ostvaren je u koprodukciji sa Španjolskom, Njemačkom, Belgijom i Mađarskom, a temelji se na publicističkoj knjizi poljskoga ratnoga izvjestitelja i putopisca Ryszarda Kapuscinskoga (1932. – 2007.). U filmu je riječ o preživljavanju od dana do dana u vrlo teškim i prilično nejasnim ratnim okolnostima, a umetnute su fotografije i dokumentarne snimke te je uvelike rabljena rotoskopska animacija. Fuente, jedan od redatelja, bio je i direktor fotografije i montažer te je time najzaslužniji za skladnu cjelinu filma.
Ryszard Kapuscinski izvješćivao je za poljsku novinsku agenciju. Shvatio je koliko je važno iznijeti istinu i dati glas siromašnomu i jadnomu narodu u ratu te fotografirati ljude, jer time ostaje trajan trag o njihovu postojanju pa oni lakše ostaju živjeti u sjećanjima nakon tragične smrti.
Film vrlo dojmljivo i snažno prikazuje važnost ratnih izvjestitelja, njihovu strast prema poslu, ljubavi prema ljudima i spremnost da riskiraju i žrtvuju vlastiti život. To je posebno prikazano sudbinama likova Carlote i Luisa Alberta te dubokim osjećajima. Taj animirani biografski dokumentarac nosi snažnu antiratnu poruku.
