UZ ISELJAVANJE, NEZAPOSLENOST I UVOZ RADNE SNAGE Zašto nema strategije gospodarskoga razvitka?

Snimio: B. Čović
Hrvatskoj vrlo osjetno nedostaje realna strategija gospodarskoga razvitka primjerenoga hrvatskim prilikama, a to je težak promašaj svih dosadašnjih vlada.
Popularizacija ateizacije

Jedan oglas bode oči: »Montažstroj, Zagrebačko kazalište mladih, PDV Records i Ravno do dna pozivaju te da napraviš svoju autorsku skladbu naziva ‘Mladež bez Boga’ i tako da sudjeluješ u društveno angažiranom kulturnom projektu ‘Mladež bez Boga <https://www.facebook.com/events/1248467178628814/> (#mladezbezboga). U što vjeruje današnja mladež? Koje su vrijednosti današnje mladeži? Koji su ideali današnje mladeži? Tko je današnja mladež? Natječaj je otvoren za sve vas glazbenike koji svoju kreativnost i poruku možete prepoznati u sintagmi #mladezbezboga. Najbolje skladbe bit će objavljene na kompilaciji PDV Recordsa u veljači 2019. godine.« Budući da živimo u pluralnom društvu, takav se oglas pravno ne može osporiti, no ostaje pitanje, ako je odnos čovjeka prema Bogu osobno i privatno pitanje, komu je u interesu glazbu upregnuti u proces popularizacije ateizacije.

Partizanske mirovine prima oko 12,5 tisuća osoba, i to većinom oko 9300 supruga preminulih nositelja partizanskih mirovina. U rujnu partizanske starosne mirovine primilo je točno 2005 sudionika Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) te još 467 njih invalidske mirovine nositelja partizanskih mirovina. Sudionici NOR-a otišli su u mirovinu s trideset godina staža, a prosječna je obiteljska partizanska mirovina oko 2600 kuna.

Nije mala stvar biti najbolja žena inovatorica u Europi. A baš je to uspjelo Ingi Kovačić Sindik, inovatorici iz Splita, piše Ljubica Vuko. Udruženje europskih inovatora proglasilo ju je najboljom europskom inovatoricom i dodijelilo joj glavnu nagradu na 70. međunarodnom sajmu IENA, jednom od najcjenjenijih sajmova inovacija u svijetu, na kojem je u njemačkom gradu Nürnbergu prvih dana studenoga predstavljeno 850 inovacija iz 34 zemlje, a među njima i deset hrvatskih. Ujedno je inovacija Inge Kovačić Sindik »iTherapy«, pametni pročistač i modulator zraka, dobila zlatnu medalju. Inga Kovačić Sindik direktorica je i voditeljica razvoja tvrtke »Kristalna ideja«, koja je zapravo centar za istraživanje i razvoj visokih tehnologija od inovativnih ideja do proizvoda.

Jedanaest tehnologija i tri patenta

Tu je i radionica u kojoj najbolja europska inovatorica razvija svoje ideje. »U ovoj eri opasnosti od klimatskih promjena, zadnjih četiri-pet godina posvetila sam se isključivo tehnologiji zraka. Iz tih aktivnosti proizišlo je niz istraživanja, raznih ispitanika, a kroz to je uslijedilo i desetak inovacija.« Uređaj »iTherapy« – pametni pročistač i modulator zraka, pojasnila je autorica, proizvod je koji je i pročistač i dizajner zraka. Kad uređaj pročisti zrak, nadopuni ga svim onim što nema više u sebi i obogati ga tako da se čovjek osjeća kao da je u šumi. Na njemu se izmjenjuju i tri boje koje signaliziraju kvalitetu zraka. »iTherapi« sjedinjuje jedanaest tehnologija za pročišćavanje i moduliranje zraka, vođene umjetnom inteligencijom. Baziran je na tri patenta od kojih je jedan za tehnologiju pročišćavanja, drugi je za smart-interaktivnu komunikaciju između čovjeka i stroja, a treći je za umjetnu proizvodnju klimatskih uvjeta u zatvorenim prostorima. Taj proizvod je primjenjiv u svim životnim okruženjima, u privatnim, poslovnim i industrijskim prostorima. Zanimljivo je i da svaki patent ima svoje module koji su integrirani u uređaj, a posebna je vrijednost i što se svaki modul može oblikovati i izići na tržište kao zaseban proizvod.

Zašto su male plaće?

I uz sve inovacije koje nas smještaju u europski vrh porazno je da će poslodavci dogodine tražiti radnike kao nikada do sada. Već trebaju dvostruko više stranih radnika nego u isto vrijeme prošle godine. Sanja Stapić piše da ih sad treba 12 tisuća, a to su podatci o trenutačno prijavljenim potrebama. U HUP-u su uvjereni da će u 2019. godini biti znatno više radnih dozvola za strance nego ove godine kada ih je bilo više od 30 000. Strane radnike najviše traže u turizmu i ugostiteljstvu, trgovini, graditeljstvu, metalnoj i prerađivačkoj industriji. HUP je ove godine od svojih članica zaprimio prijavu potreba za stranim radnicima koje su dvostruko veće nego prošle godine u ovo vrijeme: nešto više od 12 000, no to su za sada preliminarni podatci koji pokazuju tendenciju rasta potreba. »Ove je godine kvota iznosila više od 30 000 radnih dozvola i vjerujemo da će za 2019. taj broj biti znatno veći, kada se prikupe podatci i potrebe koje prikupljaju drugi dionici, kao i resorna ministarstva, kojima se poduzetnici također izravno javljaju«, kažu u HUP-u. Ukupno ovogodišnja kvota radnih dozvola za strance iznosi 38 769 dozvola i dvaput je povećana u lipnju i kolovozu. Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata, ne čudi povećanje kvote stranih radnika i on ističe da je i lani kvota bila znatno povećana. Smatra da je sve to posljedica dugogodišnjih pogrješnih politika kojima se konkurentnost gradila na slabo plaćenim i obespravljenim radnicima, što su radile i mnoge tranzicijske zemlje neko vrijeme, ali su odustale od toga modela i tražile konkurentnost kroz nove tehnologije, nove procese i organizacije rada. »Naši su poslodavci opstajali na tome da su držali izrazito nisku cijenu rada, poslove u nesigurnim oblicima rada na određeno, a država im je priskakala u pomoć odobravajući im kvote zapošljavanja stranih radnika kojima su ‘krpali’ manjak radnika. Kako je to bila dugogodišnja politika, tako se dogodilo da je velik broj otišao iz zemlje nakon otvaranja granica tražeći veće plaće, stabilnije poslove, bolje uvjete rada… Sada bi poslodavci podizali plaće i žale se da im država mnogo uzima, a nedavno analiza ministra financija pokazala ja da i nije točno da cijenu rada kod nas znatno opterećuju porezi i doprinosi. Hrvatska ne odskače od prosjeka, Njemačka nema manje opterećenja od Hrvatske, a nudi veće plaće, pa se moramo zapitati gdje je problem«, ističe Sever. Sve to pokazuje koliko Hrvatskoj nedostaje realna strategija gospodarskoga razvitka primjerenoga hrvatskim prilikama, a to je težak promašaj svih dosadašnjih vlada.

Pogled u povlaštene mirovine

Hrvatska ima 17 povlaštenih skupina, koje zajedno broje 175 000 osoba čije se mirovine ne određuju prema radnom stažu i uplatama, nego prema pravilima koja proizlaze iz posebnih propisa. Na njihove mirovine godišnje odlazi, kako piše Ljubica Gatarić, oko 8,5 milijardi kuna. Najviše se novca isplati braniteljima – 4,8 milijardi kuna, dodatna milijarda kuna ide osobama čije su mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema novom braniteljskom zakonu iz 2017. godine. Od većih skupina tu su još i bivši policajci, vojnici na čije mirovine ide 1,4 milijarde kuna. Nakon tih skupina dolaze partizani, čiji godišnji budžet iznosi 415 milijuna kuna, pripadnici HVO-a 241 milijun kuna, domobrani 156 milijuna kuna. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje objavio je u najnovijim statističkim informacijama podatke o ukupnom stažu povlaštenih skupina, iz kojih se vidi da je većina povlaštenih mirovina na neki način zarađena. Izuzme li se mlada braniteljska populacija i vojnici HVO-a, mirovinski staž ostalih povlaštenih skupina ne razlikuje se bitno od radničkih umirovljenika. Najmanje radnoga staža u prosjeku od samo osam godina imaju pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane kojima Hrvatska država isplaćuje oko tri tisuće kuna mjesečne mirovine… partizanske mirovine prima oko 12,5 tisuća osoba, i to većinom oko 9300 supruga preminulih nositelja partizanskih mirovina. U rujnu partizanske starosne mirovine primilo je točno 2005 sudionika Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) te još 467 njih invalidske mirovine nositelja partizanskih mirovina. Sudionici NOR-a otišli su u mirovinu s trideset godina staža, a prosječna je obiteljska partizanska mirovina oko 2600 kuna.

Pravo na otčev porodiljski dopust

Hrvatska se ubraja među samo nekoliko europskih zemalja koje imaju nula dana dopusta za otčeve nakon što im se rodi prvo dijete. Europski rekorder Finska istodobno jamči devet tjedana dopusta koji im je plaćen sa 70 posto plaće. Prema prijedlogu europske direktive o ravnoteži poslovnoga i privatnoga života, predlaže se uvođenje deset dana plaćenoga otčeva dopusta koje jamči država, te četiri mjeseca neprenosivoga plaćenoga roditeljskoga dopusta za svakoga roditelja da bi se poboljšao položaj žena na tržištu rada i privatno u obitelji, piše Dijana Jurasić. Hrvatska ima dva mjeseca neprenosiva roditeljskoga dopusta za otčeve, koje nije isto što i otčev dopust. No u nas su rijetki otčevi koji iskoriste roditeljski dopust pa žene nakon šest mjeseci iskoriste i ostalih šest mjeseci roditeljskoga dopusta. Docentica Ivana Dobrotić iz Studijskoga centra socijalnoga rada zagrebačkoga Pravnoga fakulteta sa studenticom Mirnom Vargom analizirala je praksu i važnost otčeva i roditeljskih dopusta za znanstveni časopis »Revija za sociologiju« u radu »Zašto su važni očevi dopusti i kvote? Komparativni pregled shema dopusta za očeve u europskim zemljama te čimbenika i učinaka njihova korištenja«. Skandinavci su prvi uveli dopuste za otčeve jer smatraju da dijete ima pravo i na otčevu brigu. Većina zemalja Europe, njih 25 od 32 analizirane, imaju pravo na otčev dopust.