Vladinom većinom glasova Hrvatski je sabor u petak 31. srpnja prihvatio Izvješće o aktivnostima i rezultatima hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske unije te je time stavljena točka na važnu epizodu u povijesti relativno mlade Republike Hrvatske. Dok se ovih dana Hrvatska sjeća 25. obljetnice oslobodilačke vojno-redarstvene operacije »Oluje« kojom je oslobođen znatan dio okupiranih hrvatskih područja i kojom je definitivno potvrđen opstanak samostalne Republike Hrvatske, činjenica da je mlada država ne samo postala punopravna članica Europske unije, nego je, čini se, uspješno odradila i ipak zahtjevno polugodišnje predsjedanje Vijećem Europske unije afirmacija je Hrvatske kao države u europskom i širem međunarodnom kontekstu. Premda je jasno da se svakoj politici, a osobito izvršnoj, uvijek treba i može prigovarati, ipak je iznenađenje što u Hrvatskom saboru baš nitko od oporbenih klubova zastupnika ili samih zastupnika osobno nije vrjednovao tu neospornu afirmaciju države Hrvatske.
Vijeće Europske unije, kao važno tijelo uprave EU-om, politički je prostor u kojem do riječi dolaze vlade država članica EU-a po ministrima iz svih država članica EU-a koji zajednički donose zakonodavstvo EU-a i koordiniraju politike EU-a, pa je predsjedanje tim tijelom čast i ponos svake države članice EU-a.
Prihvaćeno Izvješće o aktivnostima i rezultatima hrvatskoga predsjedanja Vijećem EU-a, napisano na 27 stranica, otkriva da je to tijelo pod vodstvom hrvatskih predstavnika od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. godine djelovalo neizmjerno više negoli što može imati dojam prosječni hrvatski građanin jer većinu poteza i djelovanja toga tijela mediji nisu smatrali zanimljivim za hrvatske građane. Naime to tijelo EU-a djeluje u okviru sektora koji su podijeljeni na: Vijeće za opće poslove, Vijeće za vanjske poslove, Vijeće za ekonomske i financijske poslove, Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove, Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača, Vijeće za konkurentnost, Vijeće za promet, telekomunikacije i energetiku, Vijeće za poljoprivredu i ribarstvo, Vijeće za okoliš i Vijeće za obrazovanje, mlade, kulturu i šport, a djelovanje unutar svakoga od tih sektorskih vijeća obuhvaćalo je zakonodavne i nezakonodavne aktivnosti. Istina je da se sve te rasprave i odluke, bile one unutar zakonodavne ili nezakonodvane aktivnosti, odnose i tiču više ili manje svih građana Europske unije, pa i hrvatskih građana, no u posvemašnjoj površnosti koja se u ovo informacijsko doba sustavno nameće te velike aktivnosti stvarno zanimaju ponajprije stručnjake koji su i dorasli razumjeti što je meritum pojedinoga pitanja. Ostaje i dojam da se visoka europska izvršna i zakonodavna politika, poznata po svojoj pretjeranoj birokratiziranosti, sve više udaljava od prosječnoga europskoga građanina, što ne može završiti dobro, no za to nije odgovorna Hrvatska.
Hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a, prvo u povijesti i samo šest i pol godina nakon ulaska Hrvatske u EU, znatnim dijelom ostvarivalo se u izvanrednim okolnostima izazvanim pandemijom koronavirusa i mjerama zaštite od širenja koronavirusne bolesti pa je od Hrvatske zahtijevalo dodatne napore i snalažljivost. Hrvatska je i u tim okolnostima, sudeći po prihvaćanju izvješća u Hrvatskom saboru i ocjenama u zemljama članicama EU-a, reagirala kompetentno te je hrvatsko predsjedanje, prvi put u povijesti EU-a, realizirano preko ministarskih videokonferencija, koje su bile glavni način komuniciranja i usuglašavanja predstavnika iz svih država EU-a u pojedinim područjima. Sposobnost funkcioniranja Upravljačkoga vijeća za predsjedanje RH Vijećem EU-a, koje je ustrojila Hrvatska vlada, i u tim izvanrednim okolnostima bez sumnje afirmacija je Hrvatske premda je najmlađa članica EU-a.
Hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a obilježio je i povijesni izlazak Velike Britanije iz zajedništva EU-a, pri čemu Hrvatska nije mogla imati kakvu značajniju ulogu, a taj je izlazak velika opomena idejnim mentorima projekta Europske unije i svim relevantnim političarima, za što, čini se, za sada nema dovoljno sluha. I činjenica da su se sve članice EU-u u općem zastoju koji su minuloga proljeća izazvali prijetnja pandemije koronavirusa i mjere zaštite vratile učvršćenju svojih granica i svojih socijalnih i ekonomskih interesa velika je poruka Europskoj uniji kao takvoj, ali i Hrvatskoj, koja bi trebala bolje voditi računa o svojim osnovnim legalnim i legitimnim interesima, kao npr. o sposobnosti da sama prehranjuje svoje stanovništvo.
Hrvatska je predsjedanjem Vijećem EU-a bez sumnje dala svoj obol razvitku zajedništva, boljitka i napretka cjelokupne formalne europske zajednice tim više što nije ni pokušala zloupotrijebiti svoj položaj predsjedavajuće države ni za ikoje posebne hrvatske interese ni na štetu ikoje članice EU-a ili države pretendentice na to članstvo, štoviše uspjela je potaknuti pomake za Sjevernu Makedoniju i Albaniju na europskom putu. Hrvatsko predsjedanje otkrilo je da Hrvatska ima sposobnih ljudi pa je očito da su mogući i pomaci nabolje i u samoj Hrvatskoj, samo da bude više političke volje za to.
