Ususret američkim izborima 5. studenoga, papa Franjo je bio upitan što bi savjetovao katoličkomu biraču u SAD-u koji mora odlučiti između predsjedničke kandidatkinje koja se zalaže za pobačaj i predsjedničkoga kandidata koji želi deportirati 11 milijuna migranata. Papa je odgovorio da je »protiv života i onaj koji izbacuje migrante i onaj koji ubija djecu«.
Papa je rekao da nema odgovor na pitanje za koga se odlučiti, dodajući da nije Amerikanac i ne će glasovati na tamošnjim izborima. Bio je upitan i postoje li okolnosti u kojima je moralno prihvatljivo glasovati za kandidatkinju koja se zalaže za tzv. prekid trudnoće. Papa Franjo je odgovorio da treba glasovati i pritom »birati manje zlo«. Rekao je da ne zna tko je od američkih predsjedničkih kandidata »manje zlo«, dodajući da će to morati odlučiti svaka osoba prema vlastitoj savjesti.
Liberalizam demokrata koji je razočarao katolike
Biračko odlučivanje katolika u SAD-u nije uvijek bilo tako zahtjevno kao danas. Američki su katolici do šezdesetih godina 20. stoljeća masovno podupirali Demokratsku stranku. Katolički radnički slojevi sastavljeni mahom od doseljenih Nijemaca, Iraca, Talijana, Poljaka, pa i Hrvata, podupirali su Demokratsku stranku zbog njezine politike širenja blagostanja na niže slojeve društva. Tijekom šezdesetih započinju promjene u društvenoj strukturi SAD-a koje dovode do liberaliziranja Demokratske stranke u pogledu društvenih vrijednosti. Katolici se šezdesetih počinju masovnije odmicati od Demokratske stranke i priklanjati Republikanskoj stranci.
Od tada su katolici u SAD-u podijeljeni u potpori demokratima i republikancima s trendom blage prevage na strani potonjih. Ugledni istraživački centar »Pew« nedavno je objavio rezultate istraživanja o stranačkoj identifikaciji registriranih birača u SAD-u koji pokazuju da se 52 posto katolika poistovjećuje s republikancima, a 44 posto s demokratima. Istraživanje je pokazalo i znatne razlike u stranačkoj sklonosti između katolika koji su bijelci (oko 60 % američkih katolika) i katolika koji su Hispanoamerikanci (oko 34 % američkih katolika). Katolici koji su bijelci puno su skloniji republikancima nego demokratima (61 % u odnosu na 37 %). S druge strane katolici koji su Hispanoamerikanci puno se skloniji demokratima nego republikancima (60 % u odnosu na 35 %).
Američki katolici nisu monolitan politički blok
Katolici čine znatan dio biračkoga tijela u većini saveznih država koje se smatraju ključnima za pobjedu na američkim predsjedničkim izborima. Katolici se smatraju jednim od najvažnijih biračkih blokova čija politička odluka presudno utječe na ishod američkih predsjedničkih izbora. Tradicionalno se predsjednički kandidati dviju glavnih stranaka nastoje približiti katolicima i pridobiti njihovu potporu. Glasovanje katolika ima veliku važnost za ishod američkih predsjedničkih izbora, ali se katolici teško mogu smatrati monolitnim blokom. Mnogi katolici odlučuju glasovati za republikanske kandidate zbog njihovih konzervativnih stajališta o društvenim pitanjima poput pobačaja i braka.
No katolicima su važna i druga politička pitanja poput životnoga standarda, zdravstvenoga i socijalnoga osiguranja, zaštite okoliša, javne sigurnosti. Katolici u SAD-u često biraju demokratske kandidate zbog njihovih stajališta o gospodarskim i socijalnim pitanjima.
Odmak od komunitarnih vrijednosti
Republikanska i Demokratska stranka u SAD-u prilično su se udaljile od komunitarnih vrijednosti koje su bliske najvećemu broju katolika. Obje su se stranke odmaknule od vrijednosti i načela zajednice, reda, dužnosti, uzajamnosti i široke dostupnosti javnih dobara. Konzervativno-liberalni republikanci i progresivno-liberalni demokrati mogu se smatrati dvama krilima vladajuće liberalne paradigme. Američki politolog Patrick J. Deneen ističe da unatoč međusobnim sporenjima obje stranke uzajamno promiču liberalnu autonomiju i nejednakost. Deneen upućuje na veliki jaz između politika koje zagovaraju i provode dvije glavne američke političke opcije. Konzervativni liberali zagovaraju obiteljske vrijednosti i federalizam, ali se njihova politika svela na deregulaciju, globalizaciju i zaštitu kolosalnih ekonomskih nejednakosti. Progresivni se liberali zalažu za kontrolu individualističke ekonomije i smanjenje nejednakosti u primanjima, ali se njihova politika usredotočila na ostvarivanje osobne, napose seksualne autonomije.
Republikancima su važniji birači katolici
Republikanci se više trude privući i zadržati katoličke birače. Dokazuje to izbor senatora i pisca Jamesa Davida Vancea za potpredsjedničkoga kandidata Republikanske stranke. Vance je odgajan u evangeličkom kršćanstvu, ali je 2019. prešao na katoličanstvo. Vance je tada rekao da su njegova stajališta o politici i državi prilično usklađena s katoličkim socijalnim naukom, što je bio i jedan od razloga koji su ga privukli katoličanstvu. Vance je rekao i da je Republikanska stranka predugo bila partnerstvo između društvenih konzervativaca i protržišnih libertarijanaca, od čega ovi prvi nisu imali previše koristi. Vance je istaknuo i da se održivi društveni konzervativizam ne može baviti samo pitanjem pobačaja, nego mora imati širu viziju političke ekonomije i općega dobra.
Kao protutežu Vanceu Demokratska je stranka kao potpredsjedničkoga kandidata ponudila guvernera Minnesote Tima Walza. Walz je odgajan kao katolik, ali je postao luteran nakon ženidbe. Vance i Walz odrasli su u egzistencijalno nesigurnim uvjetima (osobito Vance koji je o tome napisao proslavljene memoare) i njihov društveni uspon svjedoči o važnosti komunitarnih vrijednosti u društvu i javnim politikama. Konzervativno-komunitarni Vance i progresivno-komunitarni Walz političari su koji donekle olakšavaju izbor između »manjega zla« na američkim predsjedničkim izborima.
