Hrvatska politička scena u razdoblju je službene predizborne kampanje za izbore za Europski parlament, koji će se održati u nedjelju 26. svibnja, u kojoj se za 11 ili 12 mjesta natječu čak 33 liste, no snažan je dojam da nema pravih tema koje bi zaintrigirale barem većinski dio biračkoga tijela. Takav je dojam iz više razloga, a ponajprije zato što ni skriveni upravljači Hrvatske ni političke stranke na javnoj sceni ne žele slijediti ni ostvarivati legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese. Takva ocjena može se na prvi pogled učiniti preoštrom, preradikalnom, no za tu ocjenu postoje vrlo vjerodostojni argumenti, od kojih pojedini u sadašnjim političkim kretanjima postaju posebno aktualni.
Premda se glavnina javnih političkih snaga slaže da je članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji veoma važno, hrvatsko društvo – osim pojedinih sredina koje su uspjele postići kakve-takve iskorake po projektima financiranim iz Europske unije – još uvijek ne živi blagodati toga članstva, ne uživa tekovine ni demokratskih, ni juridičkih ni gospodarskih postignuća i ciljeva EU-a. Zaprjeka tomu nije u Europskoj uniji, nego u samoj Hrvatskoj koja od 2000. godine nema vlasti ni državne politike kojoj bi bili svetinja legalni i legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi, a zemlja koja po prevladavajućoj politici sama sebe ne poštuje, ili koja sama ne zna što bi sa sobom, ne može puno značiti u zajednici europskih država. Štoviše tako kako je od 2000. vođena, Hrvatska nije sposobna ostvariti ni status koji joj pripada po međunarodnom pravu niti predložiti, a kamoli nametnuti projekte koji su apsolutno u veoma velikom interesu i Europske unije i same Hrvatske.
U srijedu 17. travnja predstavnici političke stranke Most nezavisnih lista u sklopu predizborne kampanje objavili su da su od Vlade i Sabora zatražili proglašenje isključivoga gospodarskoga pojasa, da će ta točka idući tjedan na njihovu inicijativu biti u saborskoj raspravi unatoč protivljenju vladajućih te da će ako prijedlog ne prođe, inicirati referendum o tom pitanju. Pitanje isključivoga gospodarskoga pojasa, koje se ne pokušava ili uopće ne želi riješiti još od 2000. godine, veliki je hrvatski interes, ali i interes svih onih koji žele očuvanje što čišćih voda, što znači i interes EU-a.
Štoviše, proglašenje isključivoga gospodarskoga pojasa na Jadranskom moru za Republiku Hrvatsku obveza je koja proizlazi iz obvezujuće Međunarodne konvencije o pravu mora Ujedinjenih naroda. Istina je, proglašenju isključivoga gospodarskoga pojasa u Jadranskom moru protive se Italija i Slovenija, vođene ponajprije i isključivo vlastitim sebičnim interesima, a to je izazov za hrvatsku vanjsku politiku, no nema javnih naznaka da diplomacija išta radi u vezi s tim. U javnosti se spominje da talijanski ribari u tim jadranskim vodama godišnje ulove ribe u vrijednosti više od milijarde eura, a Slovenija se protivi isključivomu gospodarskomu pojasu politički zbog nedefinirane hrvatsko-slovenske granice na moru, a gospodarski zbog interesa slovenskih ribara.
Isključivi gospodarski pojas na Jadranskom moru hrvatska je obveza po međunarodnom pravu jer se radi o zaštiti baštine čovječanstva pod prijetnjom sankcija Skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti. Istodobno radi se o velikom, veoma važnom, legalnom i legitimnom hrvatskom interesu jer bi Republika Hrvatska – kako tvrde stručnjaci koji su razradili projekt Isključivoga gospodarskoga pojasa i predložili ga prvoj vladi lijeve koalicije – proglašenjem isključivoga gospodarskoga pojasa mogla ostvarivati 1,3 milijarde eura godišnje od toga gospodarskoga pojasa kroz navigacijske usluge i kroz druge prihode, i jer bi to Hrvatskoj pomoglo da postane respektabilan međunarodni čimbenik.
Nije potrebno ni isticati što bi značila tolika sredstva godišnje u državnom proračunu, koliko bi Hrvatska lakše izišla iz teške gospodarske krize i lakše zadržala mlade sposobne ljude u zemlji. Umjesto proglašenja isključivoga gospodarskoga pojasa prva vlada lijeve koalicije proglasila je ZERP (Zaštitni ekološki ribolovni pojas), koji nema ni formalnopravnu ni bilo kakvu svezu s obvezujućom Međunarodnom konvencijom o pravu mora, kao ni s bilo kojim pravnim aktom koji je na snazi u Hrvatskoj. Lijeva je vlada to odredila i kroz Hrvatski sabor ozakonila, a kad je ZERP bio politički i pravno donesen, istaknuti predstavnik HDZ-a rekao je da je tadašnja vlada time izmislila »drveni čelik«.
Više je nego misteriozno zašto i baš sve vlade desnoga centra podržavaju ZERP i odbijaju isključivi gospodarski pojas!? Dok je Hrvatska bila u procesu pristupanja Europskoj uniji, moglo je proglašenje isključivoga gospodarskoga pojasa izazvati blokade spomenutih država, no Hrvatska je sada već više od pet godina punopravna članica EU-a, a vlade se ponašaju kao da je i dalje u nekakvom predvorju ili im nisu stvarno važni legalni legitimni hrvatski nacionalni interesi. Nije li to tema kojom bi se hrvatska diplomacija trebala vrlo intenzivno baviti, a koja također zaslužuje istaknuto mjesto u predizbornoj kampanji za europske parlamentarne izbore?
