Proslava Dana državnosti 2018. godine, premda protokolarno na najvišem standardu, nije mogla prikriti da Hrvatska prolazi, kako je u homiliji na misi za domovinu već u uvodu rekao kardinal Josip Bozanić, kroz »trenutke nejasnoća, previranja i prijetnja kojima se utemeljujuća polazišta pokušavaju zamagliti ili dokinuti«. Upravo zbog te činjenice on je otvoreno podsjetio da je Dan državnosti – »dan koji poziva na obnovu odgovornosti što je kao građani i kršćani imamo za hrvatsko društvo i domovinu«.
Mnogo toga pokazuje da Hrvatska u sadašnjem povijesnom času doista prolazi kroz »trenutke nejasnoća«. Kardinal Bozanić u homiliji je spomenuo tek neka pitanja koja toliki ponavljaju: »Štiti li naše zakonodavstvo na gospodarskom području maloga čovjeka ili interesne skupine i lance moćnoga kapitala? Zašto toliki u dobronamjernim pokušajima nailaze na nerazumljive zaprjeke te obeshrabreno posustaju? Suočava li se hrvatsko društvo na institucionalnoj razini studijski, ozbiljno i politički djelotvorno s demografskom krizom u kojoj se nalazimo?« Iznimno su to važna pitanja za sadašnjost i budućnost hrvatskoga društva i svakoga hrvatskoga građanina, a vjerodostojnoga odgovora na ta pitanja nema, ostaju nejasnoće.
Pitanje »štiti li naše zakonodavstvo na gospodarskom području maloga čovjeka ili interesne skupine i lance moćnoga kapitala« neizbježivo se nameće u vrijeme kad sve više OPG-ova propada, kad poljoprivreda sve dublje i dublje tone, a istodobno raste i jača uvoz hrane, i to takve koja se često ni po čemu ne može mjeriti s onom kakva bi u Hrvatskoj mogla biti proizvedena. Zaboravljanje maloga čovjeka kad jer riječ o poljoprivredi znači doslovno uništavanje hrvatskih sela, a to znači i uništavanje hrvatskoga naroda, hrvatske kulturne baštine, hrvatskoga identiteta. Također višegodišnje oklijevanje, koje se nastavlja, i koje, čini se, ne želi strukturalno riješiti problem da se omogući oslobođenje tzv. »blokiranih«, a njihov je broj toliki da zbog te pojave trpi gotovo četvrtina hrvatskoga stanovništva, otvoreno treba reći, smišljen je oblik razaranja hrvatskoga naroda.
Pitanje »zašto toliki u dobronamjernim pokušajima nailaze na nerazumljive zaprjeke te obeshrabreno posustaju« tiče se kako onih odgovornih na vlasti tako i mnogih osoba koje biraju put manjega otpora. Hiperreguliranost, birokratska bezobraznost, korupcija i klijentelizam zaustavili su brojne dobre ideje i projekte malih ljudi, od kojih su mnoge ljude doslovno i upropastili, a vlasti godinama, kao i u najnovije vrijeme, oklijevaju raščistiti te »špilje razbojničke«. Jutarnji list na Dan državnosti objavio je da je Udruženje stranih ulagača (FIC) u Hrvatskoj u studenom 2017. objavilo »Bijelu knjigu« u kojoj su pobrojeni problemi na koje ulagači nailaze na našem tržištu i u kojem su ponuđeni prijedlozi mjera koje bi država trebala donijeti za povećavanje ulaganja, no kao da to hrvatske vlasti uopće ne zanima. Naime, kako je rekao predsjednik FIC-a, nakon objave te »Bijele knjige« do sada nije se dogodio čak ni sastanak s predstavnicima Vlade, a kamoli da bi se nešto od predloženoga primijenilo. Koliko li je školovanih ljudi koji su izgubili strpljenje u čekanju da se nešto njima primjereno otvori, a kad to nisu dočekali, odlučili su napustiti domovinu i svoju sreću potražiti u uređenijim društvima i gospodarstvima? Već se ovoga časa osjeća manjak stručnih ljudi u mnogim uslužnim segmentima, a ako se trend odlazaka i iseljavanja nastavi, gotovo ne će biti građanina koji ne će biti pogođen tim odljevom stručnih ljudi.
Posebno je za sudbinu hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske bitno treće kardinalovo pitanje: »Suočava li se hrvatsko društvo na institucionalnoj razini studijski, ozbiljno i politički djelotvorno s demografskom krizom u kojoj se nalazimo?« Stručnjaci već godinama upozoravaju na taj krucijalni problem hrvatskoga društva, no političari opet oklijevaju u rješavanju toga problema ili čak ignoriraju sam problem. Umjesto složna i stvarna, primjerena i ostvariva zajedničkoga traženja rješenja toga problema hrvatska je javnost svjedok sukoba »Pantovčaka« i »Banskih dvora«, zapravo sukoba dviju interesnih skupina koje se kriju iza prvih ljudi tih institucija, a tim se skupinama, na žalost čini se, ne može vjerovati da žele stvarno rješenje za dobro hrvatskoga naroda i Hrvatske.
Iz navedenoga, a moglo bi se još mnogo, mnogo toga dodati, jasno je da su potpuno na mjestu riječi kardinala Bozanića na misi za domovinu kojima poziva na obnovu odgovornosti »što je kao građani i kršćani imamo za hrvatsko društvo i domovinu«. Kad kardinal govori o odgovornosti građana, to se svakako odnosi na gotovo svakoga hrvatskoga građanina, ali i na one koje su ti građani delegirali da upravljaju državom. Kardinal je iskazao razumijevanje za iseljavanje onih kojima baš ništa drugo nije preostalo, ali je upozorio i na primjeru bl. Alojzija Stepinca, koji je odbio otići u Rim po kardinalsko ruho uz rizik da se ne može vratiti u domovinu, da bolji uvjeti života nisu uvijek ono najbolje što bi čovjek mogao i trebao izabrati. »Ljubav se toliko puta očituje ostajanjem. Za nas kršćane to je ostajanje ponajprije uz Boga, ali i uz druge ljude; ostajanje u svom pozivu, ostajanje uz domovinu«, istaknuo je. A političari će obnovu svoje odgovornosti potvrditi stvarnim oslobađanjem Hrvatske iz ralja svih interesnih skupina. Samo s obnovom odgovornosti na svim razinama osobnoga i društvenoga života Hrvatska se može nadati boljim danima.
