O majčinoj ljubavi trebalo bi pisati i govoriti ne samo o Majčinu danu koji se ove godine slavi 12. svibnja, nego danomice, posebno u današnjem vremenu koje obiluje nasiljem, nažalost sve više i među djecom i mladima. Ljubav je vrijednost koja u najvećoj mjeri osmišljava život svakoga čovjeka osobno, kao i čitavoga ljudskoga roda. Teško je povjerovati, ali je nažalost istina, da se unatoč obilju majčine ljubavi koja je kroz povijest prožimala i osmišljavala život ljudi na zemlji, dogodilo i obilje ratova i sukoba u kojima su mržnja i zlo ljudima nanosili beskrajne boli i patnje. Gdje su majke i žene u tim teškim i krvavim povijesnim događajima? Majke su redovito bile zaštitnice života nasuprot slugama smrti.
Jedan je od najljepših primjera svjedočenja majčine ljubavi onaj što ga je u poznatoj bajci »Šuma Striborova« posvjedočila Ivana Brlić Mažuranić, čiju 150. obljetnicu rođenja slavimo upravo ove godine. U toj prekrasnoj bajci majka je izložena najgorim poniženjima i uvrjedama svoje snahe i svojega sina. Nemoćna da privoli sina da se popravi i da postane bolji čovjek, majka odluči potražiti pomoć od mudroga Stribora. Nakon što mu je izložila svoju muku i nevolju on je savjetuje: »Zatraži od mene što god želiš i sve ću ti udijeliti, ali moraš zaboraviti sina!« Na to će mu majka: »Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru što mi ga daješ, ali ja više volim ostati u svojoj nevolji, a znati da imam sina, negoli da mi dadeš sve blago ovoga svijeta.« Doista tim majčinim riječima ne treba ništa dodati.
