Pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo KBC-a Split glavna sestra bolnice Ivanka Ercegović, koja ima niz specijalizacija i članica je brojnih hrvatskih i svjetskih udruženja, navodi da je u Kliničkom bolničkom centru u Splitu zaposleno 1600 medicinskih sestara i tehničara, od toga 111 primalja. »Već dulji niz godina nedostaje nam velik broj medicinskih sestara i tehničara. Prema Pravilniku o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti nedostaju nam 563 medicinske sestre i tehničara, od toga 352 srednje medicinske sestre odnosno tehničara i 211 prvostupnika sestrinstva. Taj veliki nedostatak medicinskih sestara nadomještamo dobrom dnevnom organizacijom i reorganizacijom službe, dijelom i velikim brojem prekovremenih sati, odnosno prekovremenim radom. U manje složenim segmentima zdravstvene njege u zadnje dvije godine imamo pomoć njegovateljica, kojih je ukupno 80 zaposlenih u KBC-u Split.«
U ljetnim mjesecima zbog velikoga broja turista KBC Split zasigurno je najopterećenija bolnica u Hrvatskoj, ali unatoč tomu dobrom organizacijom i još uvijek prisutnim entuzijazmom medicinskih sestara i tehničara uspijeva zadovoljiti potrebe pacijenata. »Podatke o nedostatku medicinskih sestara poslali smo u Hrvatsku komoru medicinskih sestara, Ministarstvo zdravstva. Tom se problematikom posebno bavi Upravno vijeće KBC-a Split. Tako smo pozvali predstavnike zdravstvene škole i sveučilišnih studija sestrinstva, upoznali s time Županiju i kao rezultat svih poduzetih radnja ove je godine upisan još jedan razred medicinskih sestara u Zdravstvenoj školi.« Nadalje ističe: »Zasigurno će nam budućnost sestrinstva u Hrvatskoj biti u još većim problemima ako svi dionici društva ne postanu svjesni te problematike i nešto ne poduzmu, odnosno pronađu način kako zadržati medicinske sestre u Hrvatskoj i povećati upisne kvote u zdravstvenoj školi.«
Doc. dr. Štefica Mikšić nastavnica je na Katedri za sestrinstvo i palijativnu medicinu i prodekanica za suradnju s nastavnim bazama na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo u Osijeku. Poručila je: »Medicinske sestre i medicinski tehničari uglavnom se sami školuju uz posao i veliki su entuzijasti, što jasno govori koliko vole svoj poziv. Danas u Hrvatskoj imamo sestara koje su završile doktorate, postale docentice i izvanredne profesorice te smo došli do toga da sestre obrazuju sestre, što je cilj u visokom obrazovanju i školovanju sestara. U obrazovanju medicinskih sestara i tehničara najviše mi smeta što već 10 godina izlaze magistri sestrinstva, a još nisu dobili priznavanje visoke stručne spreme. Ove je godine u nekoliko mjeseci određeno priznavanje na nekoliko radnih mjesta, no nadam se da će na više radilišta biti priznati magisteriji poput patronaže, intenzivne njege, onkologije…
Što se tiče odlazaka medicinskih sestara u inozemstvo, mislim da je situacija ista u cijeloj Hrvatskoj. Jedan od glavnih razloga što medicinske sestre i medicinski tehničari odlaze iz Hrvatske jest nepriznavanje kvalifikacija, preopterećenost poslom i potplaćenost rada. Medicinske sestre i tehničari školuju se za domaće tržište rada. Ne može svatko biti medicinska sestra ili medicinski tehničar. Posao sestre velika je odgovornost jer mora imati empatiju prema bolesnomu čovjeku, ljubav za to što radi, znanje, jasno izgrađena stajališta i vještine, a iz svega izlaze i kompetencije.«
Anica Prašnjak predsjednica je Glavnoga vijeća Hrvatskoga strukovnoga sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara. Ističe da su medicinske sestre i medicinski tehničari najbrojnija profesionalna skupina u hrvatskom zdravstvenom sustavu. U Hrvatskoj je licencirano više od 40 tisuća medicinskih sestara, koje čine više od 40 posto ukupno zaposlenih zdravstvenih radnika. »Medicinske sestre i tehničari jedni su od nositelja zdravstvene zaštite te su vrlo sposobni, ambiciozni ljudi koji profesionalno i predano obavljaju svoj posao, rade i dan i noć, žrtvuju svoje slobodno vrijeme da bi pomogli drugima, spašavaju i brinu se o tuđim životima i problemima, često zaboravljajući na sebe.«
Sindikalna predsjednica Prašnjak bori se za prepoznatljivost i bolji status medicinskih sestara i tehničara. »Već godinama slušamo o odlasku medicinskih sestara u inozemstvo. Samo od 2013. do danas otišlo ih je oko 3000. Zato je potrebna konačna i ozbiljna reforma zdravstva koja će zaustaviti odljev medicinskih sestara, liječnika i drugih zdravstvenih radnika u inozemstvo. Medicinske sestre treba aktivno uključiti u zdravstvene politike, a sestrinska se struka treba proglasiti deficitarnom. Na tome treba ozbiljno poraditi«, poručila je. Vidi znakovitost u tome što se Međunarodni dan sestrinstva poklapa s blagdanom sv. Leopolda Bogdana Mandića: »Sv. Leopold Bogdan Mandić, naš nebeski zaštitnik, velik je dio svojega života proveo slušajući, odrješujući, savjetujući sve koji bi mu dolazili privučeni njegovom dobrotom i poniznom mudrošću vjerodostojna svjedoka ljubavi Božje. Tako je i Florence Nightingale, začetnica modernoga sestrinstva, svoj život i rad posvetila pomaganju drugima. Poput Leopolda Mandića osjetila je da ju je Bog pozvao da pomaže drugima, da smanji njihovu bol i patnju.«
Maja Bender magistra je sestrinstva koja od 2015. radi na mjestu županijskoga koordinatora palijativne skrbi u Domu zdravlja Dubrovnik. Prošla je brojne edukacije u svom usavršavanju, a dugo se bavila osobama treće životne dobi patronažom i palijativom te kao vanjski stručni suradnik nastavnik i mentor na vježbama u srednjoj medicinskoj školi. »Stanovništvo je sve starije, a time i bolesnije. Nedostatak medicinskih sestara posebno se osjeti u ruralnim sredinama i na otocima, gdje u zimskim mjesecima mnogi ostaju bez zdravstvene skrbi jer nakon ljeta sve bude pusto i zdravstveni se djelatnici vraćaju u centre. Starija populacija često se nalazi u bezizlaznoj situaciji jer je sve brojnija, sve je skuplji život i standard im se počinje urušavati odlaskom u mirovinu. Mirovine su male, lijekove koji su im potrebni često moraju skupo plaćati ili nadoplaćivati, a neki su primorani biti smješteni i u ustanove jer se u njihovim domovima nema tko brinuti o njima ili ne mogu sami živjeti«, navodi magistra sestrinstva Bender.
Iz bogatoga iskustva ističe da su medicinske sestra na svim razinama zdravstvene zaštite, nebitno s kojim stupnjem obrazovanja, nezamjenjive, bez obzira na to jesu li pokraj bolničkoga kreveta ili u kući s bolesnikom ili sa starijom osobom. »Blizak kontakt s bolesnikom, dodir utjehe i empatiju ne može zamijeniti nikakav stroj, nikakav visokosofisticirani medicinski uređaj, nikakva umjetna inteligencija. Empatija koju svaka medicinska sestra nosi u sebi pokazuje da to nije posao, nego poziv.« (jp/vč)
