Drugi je vatikanski koncil najotvoreniji dijalog Crkve sa svijetom. Crkva je otkrila svoju dušu suvremenomu čovjeku. Svaki narod ima svoje duhovno obilježje i dijalog je među narodima optimalno sredstvo općega napretka. Dijalog je danas po medijima, znanosti, sredstvima komunikacije moćniji nego ikad, ali se na najprisniji način ljudi osobno sreću u najmasovnijem fenomenu našega vremena, u turizmu. Hrvatska je sa dvanaest milijuna turista godišnje među 156 članica Svjetske turističke organizacije (STO) dionik svjetskoga dijaloga.
Dijalog je znak mladosti. Čovjeku koji raste svojstven je dijalog. Riječ je medij kojim se očitujemo i dajemo. Stoga i piše: »U počeku bijaše Riječ!« Već sam pojam dijalog znači uzajamno davanje. U današnjoj je civilizaciji povlašteno vrijeme dijaloga godišnji odmor, kada se isključujemo iz svakodnevice i iz stereotipnih obveza. S godišnjim je povezan turizam, danas najmasovnija pojava na svijetu, kad preko granica putuje više od 1,1 milijarda ljudi, s tendencijom rasta.
Prvo što posjetnik osjeti u novom kraju je priroda. Turisti se ne mogu nahvaliti ljepote i ekološke čistoće Hrvatske u svim njenim krajevima. Posebno je lijepa dolaznicima iz velikih gradova gdje je sve stvorila ljudska ruka. A priroda je djelo nebrojenih silnica koje u konačnici imaju svoj početak u Bogu koji je sazdao prirodne zakone i ljepote. I biblijski izvjestitelj dovodi čovjeka u vezu s Bogom upravo preko prirode. Na samom je početku Biblije pred našom inteligencijom razastrt svemir za pristup k Bogu. Zauvijek će ostati tajnom što su sve naši gosti doživjeli u lijepoj Hrvatskoj u doticaju sa Stvoriteljem. A spoznati je Boga, kako kaže Katekizam Katoličke Crkve, vrhunac ljudskoga napretka.
Ima jedan Venecijanac, koji premoren od 30 milijuna turista, koliko ih godišnje prođe Venecijom, dolazi u Hrvatsku i inicira dolazak na osamljena mjesta i sam boravak u tišini smatra najvećom blagodati u danas bučnoj civilizaciji. Upravo kako reče onaj pogonski inženjer: »Najljepše što sam čuo je tišina.« U nas ima bezbroj takvih mogućnosti za »slušanje« tišine. Nije li dar Providnosti što Lijepoj Našoj, toliko puta izmučenoj, dolaze gosti sa svojim darovima! Nisu li upravo turisti bili ovdje vjesnici demokracije koju bi trebalo ostvariti svagdje?
Druga je razina dijaloga čovjeka s čovjekom. Kako je Adam kliknuo kad je kraj sebe opazio drugo ljudsko biće! Svaki je čovjek bogatstvo za sebe. I samo je Sotona mogao donijeti plan kako danas globalno stanovništvo treba smanjiti na 500 milijuna. Šteta što su u Hrvatskoj stvorena i sodomska mjesta za zavođenje i kvarenje mladih. Ono što ne mogu raditi kod kuće dopušteno im je ovdje. Posebnost su ovdje živi ljudi koje gosti susreću. Hrvatski čovjek i hrvatski genij ima nešto što nema nijedan drugi narod, jer je svaki narod »djelo Duha Svetoga«. U tom je smislu svaka veza među ljudima i narodima milost. Treba promovirati mir među narodima kao sklad organa u organizmu.
U svakom narodu i kraju ima karizmatičnih ličnosti, svetaca koji su nepotrošivi uzor i nadahnuće. Zabranom »kulta ličnosti« u vrijeme jednoumlja, zaboravili smo u svakom kraju dići spomenik uzorima. Tako gosti k nama dolaze kao u neki bezlični kraj. Gdje su spomenici sv. Jeronimu, sv. Maksimilijanu koji je izgradio Ravenu, Taveliću, istarskomu čudotvorcu i pustinjaku sv. Romualdu, Matiji Gupcu, Gunduliću, Boškoviću, Tesli, Stepincu, Strossmayeru, Dobrili, Milanoviću, Kuhariću? Postoje možda skromni spomenici u nekoj crkvi ili predvorju, ali ih nema u vodičima, vodiči ih ne nude našim gostima. Kao da je Hrvatska neplodna, bez svojih velikana! Treba ponuditi referentne ličnosti prema kojima se naši gosti mogu izgrađivati. Treba, osim cesta, plaža i kulinarstva, ponuditi i kulturu koja se ovdje stvarala vjekovima. »Ovaj je narod ispisao divne stranice svoje povijesti… herojske povijesti kao možda nijedan drugi narod«, piše o. Matej Kuhar, »i očuvao narodnost i vjeru.«
U Bibliji je opisano kako su se izraelska plemena upravo u nevoljama suživjela u narod. I kako je narod djelo Božje po čudesima i ličnostima koje im je podigao kao vođe. I svaki je narod djelo Božje. Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda, povezani sa Svetom Stolicom od 641. godine. I od 679., premda okruženi poganskim narodima, u diplomatskom savezu s papom Agatonom. Za vjernost Svetoj Stolici trebat će proliti »rijeke krvi«, a papa će Ivan X. Hrvate prozvati »najposebnijim sinovima svete Rimske Crkve«. Povijest hrvatskoga naroda, kao i njegovo mučeništvo, slabo su poznati drugim narodima. Čak i u vrijeme posljednje agresije na Hrvatsku bilo je neobaviještenih političara koji su Hrvate nazivali plemenom.
U današnje vrijeme globalizacije, kapitalizma i neorobovlasništva mali su narodi gotovo isključeni iz svjetske igre. Rodnom revolucijom želi se izbrisati svaka razlika među spolovima. Ima novih gospodara koji hoće vladati ljudima. Hrvatska, u turizmu, u izmjeni ljudi, ima svoj glas. Generalni tajnik Svjetske turističke organizacije Taleb Rifai rekao je da je turizam po svojim učincima »četvrta grana svjetske ekonomije i ima mnogo veći utjecaj na ljude nego što se obično misli«. A Hrvatsku je ocijenio »najprivlačnijom na Sredozemlju«. Hrvatska je sa svojom poviješću i karakterom važan uzor za sve narode.
Hrvatska danas među 156 članica STO-a ima mogućnost proročki svjedočiti najveće vrijednosti: nacionalnu osviještenost, vjeru, brigu za obitelj i ravnopravnost spolova, na čemu je čovječanstvo do danas gradilo i gradit će svoj napredak, ili ga ne će biti.
Blagoslovio Gospodin svakim »nebeskim i zemaljskim blagoslovom« sve goste i gostoprimce u Lijepoj Našoj!
