Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« pod naslovom »Pravna, radna i socijalna sigurnost – jamstvo dostojanstva čovjeka u hrvatskom društvu« privukla je znatan dio medija i izazvala više reakcija i to se može tumačiti kao dobar znak. Premda je ta izjava za medije po svom obujmu prevelika, ipak je privukla pozornost dijela relevantnih medija te je makar djelomice posredovana hrvatskoj javnosti, pa za ozbiljne i odgovorne protagoniste hrvatskoga društvenoga života ostaje, moglo bi se reći čak, obveza čitanja te izjave u cijelosti.
Izjava donosi tako pojedine poruke koje bi trebale biti same po sebi razumljive i već same po sebi ugrađene u funkcioniranje državnih vlasti na svim razinama. Upravo takvu poruku izriče sam početak izjave koji doslovno glasi: »Odgovornost za postizanje općega dobra, osim pojedinim osobama, pripada prije svega državi jer je skrb za opće dobro razlog postojanja političke vlasti. Cilj društvenoga života jest povijesno ostvarivo opće dobro te, da bi se ono zajamčilo, vlada svake države ima specifičnu zadaću s pravdom usklađivati različite pojedinačne interese.« Činjenica da je potrebno sada, 2018. godine, iznositi takvu poruku jasno očituje da mlada hrvatska država i njezina vodstva sve do sada nisu uspjeli ostvariti taj minimum minimuma pravoga smisla države i državne politike. Ipak to podsjećanje na ono najbitnije ne treba shvatiti toliko kao kritiku koliko kao poticaj da se konačno promijeni dosadašnji mentalitet po kojem je vrlo često hrvatska država bila nekima tek sredstvo za postizanje osobnih ili grupnih interesa. Najnovije opiranje referendumskim inicijativama, i to svim, pa i nedopustivim sredstvima, vrlo očito potvrđuje da je interes skupina, vladajućih garnitura koje se vole deklarirati da pripadaju lijevom ili desnom političkom centru, važniji od općega dobra. Otvoreno govoreći, mnogi relevantni društveni analitičari već dugo upozoravaju da koalicije okupljene bilo oko HDZ-a bilo oko SDP-a ne dopuštaju biračima uopće mogućnost izbora najboljih, najkompetentnijih osoba za upravljanje državom jer na svojim listama nude često nesposobne i tek poslušnički raspoložene ljude, a po postojećem izbornom zakonodavstvu pripisuju si i one glasove od lista koje ne uspiju prijeći zakonski prag, koji nikada po volji birača ne bi pripali velikima.
Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« koja progovara o zapostavljaju općega dobra, koje je smisao i države i političkoga upravljanja državom, i to u kontekstu pravne, radne i socijalne sigurnosti članova hrvatskoga društva, podsjećanje je na ono najtemeljnije i najvažnije bez čega nije moguće zdravo društvo ni zdravi uvjeti života članova društva. »Država je vezana mandatom koji je dobila od građana jer su joj oni, kroz ustavni poredak, ustupili dio svoga suvereniteta. To se ne odnosi na pojedine vlade, nego na državu kao kontinuitet i okvir za ostvarivanje prava čovjeka. Stoga država mora težiti potpunoj učinkovitosti i rukovoditi se isključivo općim ili zajedničkim dobrom. Oni koji vode državu moraju biti u službi svih građana i skrbiti se o njihovim različitim potrebama, uključujući i jednu od temeljnih ljudskih potreba – onu za sigurnošću« – kaže se doslovno u izjavi i upozorava da je u Hrvatskoj na djelu obrnut proces »kao da su građani u službi države«. Nisu li na primjer svi hrvatski građani plaćatelji i pridonositelji poreza (Hrvatska je rekorder po broju različitih nameta), a kad oni traže da im npr. država omogući da izaberu bolje osobe za upravljanje državom, onda im to vladajući u sprezi s najvažnijim oporbenima svim sredstvima priječe?
Progovarajući o pravnoj sigurnosti za hrvatske građene, u izjavi se upozorava: »Trodioba vlasti, kao isključivo jamstvo različitih oblika sigurnosti građana, u Republici Hrvatskoj još nije na razini na kojoj bi trebala biti.« Da je to stajalište i te kako istinito potvrđuje činjenica da je u izvješću Svjetskoga gospodarskoga foruma (WEF) Hrvatska glede neovisnosti sudstva zauzela 120. mjesto, a po učinkovitosti pravnoga sustava u rješavanju sporova je 139. od 140 zemalja. Ti pokazatelji nameću pitanje ne želi li netko moćan i utjecajan, a u tome mu servis pružaju sve vlade od 2000. godine, da Hrvatska bude što je moguće gora država? Doda li se tomu nepoštivanje načela razmjernosti, tj. da se za mala ogrješenja o zakone dobivaju velike kazne, a krupna ogrješenja ili se ne procesuiraju ili su kazne blage, selektivnost u procesuiranju, odavanje tajnih informacija tijekom izvida u kaznenim predmetima, a koji traju već godinama, te olako mijenjanje zakonskih odredaba, što stvara pravnu nestabilnost, očito je da u Hrvatskoj treba veoma hitno i veoma temeljito poraditi na izgradnji zadovoljavajućega stupnja uvjeta pravne sigurnosti.
Glede radne i socijalne sigurnosti izjava konstatira: »Stopa nezaposlenosti izrazito je visoka, a i oni koji rade u najvećem broju slučajeva imaju primanja nedostatna za životni standard dostojan čovjeka. Sigurnost radnih mjesta, ponajprije u privatnom i tzv. realnom sektoru, ugrožena je zbog neodgovornosti poslodavaca, raširenoga mentaliteta grabežljivoga (predatorskoga) kapitalizma i neodgovarajuće zaštite prava radnika«, a k tomu – kaže se u izjavi – »i porezni sustav demotivira rad – proizvodni, administrativni, kreativni«. Budući da Komisiji HBK-a »Iustitia et pax« nije cilj kritika ni napad na sadašnju vladajuću garnituru, svi odgovorni u strukturama državnih vlasti, kao i svi odgovorni u hrvatskom društvu, trebali bi sva ta dobronamjerna upozorenja uzeti najozbiljnije ili će Hrvatsku čekati daljnja stagnacija, iseljavanje i propadanje. Crkva iznosi ta upozorenja da se to ne dogodi!
