U anketama oko 70 do 75 posto hrvatskih građana izjavljuje da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru, a jedan od brojnih mogućih primjera na kojem se to stajalište kristalno jasno potvrđuje je i odnos vlasti prema građanskim inicijativama koje su pokušale inicirati referendume. Upravo je nevjerojatno da si vlasti dopuštaju tako grubo, tako očito i tako bezočno izigravanje i hrvatskih građana i demokracije.
Hrvatski građani okupljeni u građanske inicijative »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« pokušali su stvoriti preduvjete za referendum, tj. za mogućnost da se svi ljudi u Hrvatskoj s pravom glasa izjasne o promjeni izbornoga zakonodavstva te o obustavi primjene Istanbulske konvencije u Hrvatskoj. Dakle građani okupljeni u te inicijative nisu ništa stvarno mogli prejudicirati i ishodi tih referenduma mogli su biti i nepovoljni za organizatore, a povoljni za vlast koja je jasno zauzela svoje stajalište prema meritumu referendumskih pitanja, odnosno koja je svojim stvarnim ponašanjem i činjenjem i protiv promjene izbornoga zakonodavstva i protiv opoziva obvezatnosti Istanbulske konvencije. Naime, ako su vlasti sigurne da bi na referendumu građani podržali stajalište organizatora, a ne stajalište vlasti, onda je više nego očito da se vlasti odriču legitimiteta u svojem odlučivanju i svrstavanju, odnosno da zapravo i ne mare za hrvatske građane, možda ih čak i preziru ako misle svojom glavom i ne mire se s usmjerenjem kojim kroče vlasti. Takve vlasti prestale bi biti predstavništvo onih koji su ih izabrali te bi zaplovile u vode autokracije, političkoga voluntarizma, a to znači da bi takve vlasti izgubile oznaku da su demokratske.
Već u vrijeme prikupljanja potpisa od 13. do 27. svibnja vlasti su pokazale nedopustivo aroganciju do gaženja biti demokratskoga poretka npr. u slučajevima kad pojedine lokalne vlasti nisu dopuštale prikupljanja potpisa, a ni jedna institucija hrvatske države, uključujući i Ustavni sud (osim jednoga izdvojenoga mišljenja!) nije reagirala na očigledno kršenje elementarnih građanskih prava. Nije li se to očitovalo stvarno djelovanje skrivene velike koalicije koja je najbolje prepoznatljiva i vidljiva u Ustavnom sudu u kojem sjede svojevrsni predstavnici najvećih političkih stranaka? Već u vrijeme prikupljanja potpisa ministar uprave govorio je o nepravilnostima pri prikupljanju potpisa, što navodi na neizbježno pitanje: Nije li ministar znao da su ili među organizatore ili među potpisnike ubačeni »igrači« da podvale na razne načine neispravne liste potpisa? Da to pitanje nije bez temelja dovoljno je podsjetiti da vlasti nisu željele razotkriti »igrače« koji su na Poljudu iscrtali kukasti križ da bi kompromitirali hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i Hrvatsku, te na činjenicu da je od predaje tih lista s potpisima za iniciranje referenduma bilo dovoljno vremena da se zamijene setovi lista potpisa. Činjenica da vlasti nisu željele da liste s potpisima provjeri neovisno tijelo kao što je Državno izborno povjerenstvo uz nazočnost promatrača, kao i to da nisu dopustile da prilikom provjeravanja lista s potpisima u državnoj agenciji (!) budu nazočni promatrači, potvrđuje da su svim sredstvima odlučile spriječiti referendume. Omogućavanje uvida u liste s potpisima koji su proglašeni nevažećima samo je bacanje prašine u oči organizatorima i javnosti, jer kojih to deset ljudi može nakon pet mjeseci stvarno prepoznati je li nešto izvorno došlo na provjeru u agenciju ili je nešto u međuvremenu vješto krivotvoreno?
Suprotno definiranim stajalištima Venecijanske komisije odnosno Europske komisije za demokraciju kroz pravo Vijeća Europe, vlasti su se usprotivile umjesto da su ostale neutralne glede merituma pitanja koja su pokrenule građanske inicijative prikupljanjem potpisa jer je to elementarno građansko pravo u svakom imalo demokratskom društvu. Takvim svojim stajalištem vlasti su pokazale koliko drže do građanskih prava i do demokracije u Hrvatskoj. Još više, vlasti su ukupnim svojim odnosom prema tim građanskim inicijativama za referendume izigrale i ljude, potpisnike za iniciranje referenduma, i samu demokraciju. Ako je oko 400 tisuća osoba dalo svoj potpis, makar dio potrebnih podataka i bio netočan, onda su ti ljudi ipak očitovali svoju volju, a upravo to vlasti ne žele vidjeti. U redu je tražiti da se prikupljanje potpisa ostvari u skladu sa svim propisanim odredbama, ali je političko sljepilo ne vidjeti izraženu volju svih onih koji su se odazvali na podupiranje građanskih inicijativa pa bili i neki od potpisa u nečemu manjkavi.
Svi ti ljudi koji su se odazvali na te građanske inicijative imaju svijest o svojim građanskim pravima i o potrebi da svoje stajalište sučele s drugim stajalištima na demokratskom referendumu, no ako im vlasti to različitim smicalicama onemogućuju, onda stvarno riskiraju da u njima dobiju ne samo oponente, nego možda i protivnike. HDZ je na prošlim parlamentarnim izborima dobio 61 zastupnika u Hrvatskom saboru glasovima samo 683 tisuće birača, a sada su vlasti izigrale oko 400 tisuća birača, od kojih je bez sumnje do sada većina glasovala za HDZ. Takav, čini se, »samoubilački« potez moguće je razumjeti samo ako je u igri neki veći interes ili neka moćnija prisila. U okolnostima kad je jasno da je promjena izbornoga zakonodavstva i stvarna demokracija preduvjet za boljitak Hrvatske, sprječavanje jednoga i drugoga ne može biti drugo nego djelovanje protiv općega dobra hrvatskoga društva u korist partikularnih interesnih skupina, bilo tzv. neformalne velike koalicije bilo otuđenih i skrivenih političkih snaga koje guše Hrvatsku.
