Tri kratka igrana hrvatska filma »Trešnje« Dubravke Turić, »Smrt bijela kost« Filipa Mojzeša i »Predmeti koji tonu« Filipa Peruzovića nastali su prema pričama Olje Savičević Ivančević, Ksenije Kušec i Romana Simića. Spojeni su po jednim kadrom u dugometražni film, omnibus »Duboki rezovi« prikazan na Pulskom festivalu, gdje je dobio »Zlatnu arenu« za kameru.
Pojedinačno su filmovi prikazani na raznim festivalima, pa tako i na Danima hrvatskoga filma, gdje je svaki nagrađen. Vrlo su različite kvalitete, a tematika prikrivena nasilja u obitelji, u raznim oblicima i odnosima te nikad eksplicitno prikazana, ono je što ih spaja.
Najbolji je »Trešnje«, film koji je premijeru imao u Cannesu, dobio niz nagrada i priznanja, a na DHF-u osvojio nagradu za najbolji scenarij stručnog žirija i nagradu »Oktavijan« Hrvatskoga društva filmskih kritičara za najbolji kratkometražni igrani film. Dugi po kvaliteti jest »Smrt bijela kost«, a Filip Mojzeš nagrađen je za najboljega redatelja do 30 godina nagradom »Jelena Rajković«, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja. Vinko Kraljević dobio je nagradu za najboljega glumca na DHF-u za ulogu u filmu »Predmeti koji tonu«.
»Duboki rezovi« prikazani su i na Festivalu o pravima djece srednjoškolcima, s kojima je potom bila rasprava o nasilju. Film je doista nezaobilazna prilika za tinejdžere i odrasle da vide i suoče se s čudnim, izopačenim, pa čak i morbidnim dječjim nasilničkim ponašanjem, koje nažalost roditelji katkad prikrivaju, te s onim neizgovorenim, psihičkim i mentalnim, koje pogađa i djecu i odrasle, iako na vrlo suptilan način. Tu je i problem bračnoga nasilja.
