Papa Franjo u svojoj je poruci za 55. Svjetski dan medija, objavljenoj na blagdan zaštitnika novinara sv. Franje Saleškoga, 24. siječnja, pozvao sve koji rade u medijima na novo savezništvo. U poruci naslovljenoj »Dođi i vidi« na sve koji komuniciraju, a posebno medijske djelatnike, odnose se Papine riječi prema kojima treba prijeći samozadovoljno stajalište da određene stvari »već znamo«. Umjesto toga treba, tumači Papa, izići i vlastitim očima vidjeti što se događa, provesti vrijeme s ljudima, slušati njihove priče i suočiti se sa stvarnošću koja uvijek na neki način iznenadi. Vjerojatno će se u tjednima koji slijede dubinski analizirati pojedini dijelovi te poruke, pogotovo oni koji se odnose na ono novinarstvo koje reciklira jedne te iste vijesti i prenosi stajališta o ljudima, događajima i fenomenima koja su nastala u raznim uredima i kuhinjama, a da novinari i drugi medijski djelatnici uopće nisu bili na pravom izvoru posluživanih informacija.
Ta svojevrsna kritika glavne medijske struje zasigurno pripada kategoriji proročkoga govora Crkve za sadašnji trenutak, Crkve koja na neki način sada traži da i novinari postanu – proroci.
Prorok, naime, nije osoba koja, kako se to obično govori, tek proriče budućnost, nego je u biblijskom smislu to čovjek kojega Bog izabire i šalje ljudima da nastupa u njegovo ime, da ljudima prenese njegovu poruku, u širem smislu – da prenese istinu. Iako se proročki govor može ticati i budućnosti, najviše se ipak tiče sadašnjosti, ali i prošlosti. Moglo bi se reći da je biblijskim prorocima i medijskim djelatnicima zajedničko to da bi i jedni i drugi u naravi trebali biti slobodni i neovisni o moći pojedinaca i ustanova u državi i društvu, to jest da vrše kritičku ulogu odupirući se strujama vremena (i nemaju pritom pretenzija »osvajati vlast«). Budući da proroci posebno nastupaju u kriznim vremenima, kakvo je i sadašnje, njihova je zadaća upozoravati na nepravedne društvene i političke okolnosti, s pogledom u budućnost koja bi trebala donijeti zaokret – pa s obzirom na sadašnje okolnosti ne čudi da je Papa saveznike pokušao pronaći u medijskim djelatnicima kao svojevrsnim prorocima.
Papa u svojoj poruci spominje i cijepljenje protiv koronavirusa, koje proteklih dana ne prestaje biti u fokusu javnosti. Baš se na tom primjeru vidi da je medijski sustav mogao bolje ispuniti svoju proročku ulogu jer je zajedno s institucijama vlasti većinom zdušno sudjelovao u kampanji za cijepljenje stanovništva, a nedavno se otkrilo da cjepiva uopće nema dovoljno. Čudno je to što novca ima u izobilju, milijarde su uložene u razvoj i otkup cjepiva za koje se jamčilo da treba doći do najmanje dviju trećina pučanstva – a sada neki dovode u pitanje hoće li ga u dogledno vrijeme u Hrvatskoj biti dovoljno za potrebnu drugu dozu za one koji su već primili prvu. Nisu li u toj igri svi koji su sudjelovali u kampanji sada izigrani, uključujući i medijsku glavnu struju?
Dojam je da u sadašnje vrijeme, od pandemije koronavirusa preko saniranja posljedica potresa pa sve do začuđujuće zanemarivane teme migrantske krize koja kuca na hrvatska vrata (a to znači i na vrata Europske unije), nikad nije bilo više informacija, a tako malo istine. Ako ljudi u medijima ne krenu na izvore, ako riječima pape Franje ne »potroše đonove«, prestaju biti »proroci«, a postaju aktivisti. Čiji? Da bi se i to doznalo, valja dobro potrošiti đonove.
