Postoje neka pitanja u životu koja su čovjeku od osobite važnosti. Odgovor koji prema njima iznađe ili odabere definira ga i izgrađuje kao čovjeka. Jedno je od takvih pitanja i pitanje zagrobnoga života. Od svoje prapovijesti čovjek je pokazivao poseban odnos prema pokojnima. Osjećao je zahvalnost. Predci su mu dosta toga ostavili. Ali, osim zbog onoga što mu je ostavljeno, čovjek je poseban odnos prema pokojnima njegovao i radi drugoga razloga. Puno toga upućuje na to da se nikad nije mirio s pomišlju da bi zemaljski rastanak bio i definitivni kraj. Kad se »pepeo vrati pepelu« je li time završena priča? Ako nije, što onda, kamo se onda ide?
Društvena je zajednica, svjesna važnosti tih pitanja, ostavila čovjeku određene dane da im se baš posebno posveti. Tako imamo blagdan Svih svetih i Dušni dan. Sjećanje na svete i sjećanje na pokojne općenito. Ta dva dana prožeta su tolikom puninom, važnošću, emocijama i simbolikom da je to s jedne strane gotovo neizrecivo. A opet sve se da svesti na Kristov kratki poziv: »Ostavi sve i pođi za mnom.«
Iz Svetoga pisma zna se da taj poziv nije bio upućen onima koji su bili na izmaku zemaljskoga života. Testirao je spremnost da se zemaljsko podredi božanskomu. Poziv je bio upućen živima i zapravo je poziv na život. Nema dana da nije upućen svakomu čovjeku, pitanje je samo koliko ga čuje. Moderna tehnologija čovjeku je otupila reflekse, u ruke gurnula daljinske upravljače pa on utiša ton. Kristove opomene i pozivi kao da se uvijek odnose na neke druge.
Ostaviti sve! Kako? Pa čovjek je cijenjen po tome koliko je stekao i koliko ima. Jedni pate u neimaštini, drugi gomilaju. Zaslijepljeni, ne gospodare oni materijalnim, nego materijalno zagospodarilo njima.
»Pođi za mnom!« Baš sad? A toliko mjesta na kojima se mora biti viđen. Ugled se teško stječe, a lako gubi. I tako se odgovor na Kristov poziv odgađa sve dok se može.
Ali neizbježno će doći trenutak kad više ne će biti odgode. Posebnoga poziva »ostavi sve« možda ne će ni biti. Neizbježno je da se ostavi sve pa je taj dio poziva i nebitan. Puno je važnije pitanje: Što kad se ostavi sve? Kako bi tada bilo lijepo čuti onaj drugi dio poziva, čuti Krista kako nam kaže: »Pođi za mnom.«
A veće su šanse da će taj poziv i tada čuti tko ga ne ignorira danas.
