Osobna odgovornost ključna je za suzbijanje pandemije koronavirusa i za sobom povlači usvajanje i dosljednu primjenu novih životnih navika kao što su održavanje fizičkoga razmaka među ljudima, pojačana higijena i nošenje zaštitnih maski. No usvajanje novih navika prilika je i za promjenu životnoga stila u smjeru veće održivosti. Tako bi kriza izazvana pandemijom mogla biti prava prilika za promjenu na bolje, za ljude i okoliš održivije ponašanje. Jer, kako je istaknuo papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji 19. kolovoza, pandemija je iznijela na vidjelo tešku situaciju u kojoj se nalaze siromašni kao i velike nejednakosti koje vladaju u svijetu. No uz opredjeljenje za siromašne koje je u samom srcu evanđelja, ne bi trebalo zanemariti ni očuvanje okoliša.
»Svi smo itekako zabrinuti zbog društvenih posljedica pandemija. Svi. Mnogi se žele vratiti normalnomu životu i nastaviti s ekonomskim aktivnostima. Naravno, ali ta ‘normalnost’ ne bi trebala uključivati socijalne nepravde i srozavanje okoliša. Ta je pandemija kriza, a iz krize ne smijemo izići isti: ili izlazimo bolji ili izlazimo gori. Trebali bismo izići bolji kako bismo poboljšali društvo da u njemu ne bude više društvenih nepravda i srozavanja okoliša. Danas imamo priliku izgraditi nešto drukčije«, rekao je Papa. Prvi korak da se promijeni svijet jest – mijenjati sebe. Ograničenja koja su donijele mjere za suzbijanje koronavirusne bolesti podsjetila su mnoge na disciplinu i tražila osobnu odgovornost kako bi se spriječilo širenje koronavirusa i tako zaštitilo najranjivije, bolesne i starije. Ljudi su strpljivo stajali u redovima pred dućanima, dezinficirali ruke i nosili maske, izbjegavali bliže kontakte i odgađali obiteljske proslave, radili i školovali se u kući, misu pratili preko medija… Brinuli su se mnogi o starijim članovima obitelji i susjedima, donosili im lijekove i nabavljali životne potrepštine. Kriza je ujedno izazvala i veliki val solidarnosti i pokazala da ljudi doista mogu biti bolji, suosjećajniji i brižniji.
Na stranu sad što se čovječanstvo za koji mjesec opustilo, i pokušalo ponovno vratiti na staro. No toga »staroga«, čini se, više nema. Virus se i dalje širi, a napori u obuzdavanju klimatskih promjena i smanjivanju onečišćenja okoliša zbog toga su pali u drugi plan. Rješavanje pak oba problema traži isto – spremnost ljudi na promjenu ponašanja, odgovornost i dosljednost. To znači da se moraju promijeniti svakodnevne navike, a neke od mjera za suzbijanje pandemije mogu pomoći i u usvajanju održivijega životnoga stila na koji u enciklici o brizi za zajednički dom »Laudato si’« poziva papa Franjo.
Papin je poziv ponovno aktualiziran proglašenjem Posebne godine »Laudato si’« koja se slavi od 24. svibnja 2020. do 24. svibnja 2021. Primjerice, u nove navike moguće je uvrstiti planiranje kupnje namirnica unaprijed. To ne znači da treba gomilati nepotrebne zalihe, nego je riječ o smanjivanju mogućih rizičnih kontakata tijekom kupnje kao i bacanja hrane. Nažalost, iako postoje sugrađani koji gladuju, u Hrvatskoj se godišnje baca oko 400 tisuća tona hrane, na čiju su proizvodnju uzalud potraćeni vrijedni resursi poput vode, energije i goriva, da bi ipak postala otpad, a sve to negativno utječe na okoliš. Stoga je dobro planirati kupnju, pri čemu je od velike pomoći uvođenje tjednoga jelovnika jer se ciljanom kupnjom smanjuje bacanje hrane. Isto će se postići i redovitim provjeravanjem roka trajanja namirnica kao i rotacijom hrane u hladnjaku i u smočnici na način da se nove namirnice stave u stražnji dio. Također, zamrzavanjem viška pripremljene hrane ili njezinom uporabom drugi dan također se izbjegava njezino bacanje.
Biranjem pak sezonskih namirnica koje su proizveli lokalni proizvođači čuvaju se i njihova radna mjesta te ujedno podupire prehrambena samodostatnost Hrvatske, o čemu se u jeku krize izazvane koronavirusom uvelike raspravljalo. Pandemija je tako još jednom aktualizirala duboku ovisnost Hrvatske o uvozu hrane, te se pokazalo da je nužno osigurati što veću samodostatnost u njezinoj proizvodnji radi učinkovite i pravovremene opskrbe stanovništva.
Slično je i s električnom energijom koja je potrebna za rad ili školovanje od kuće i koju bi trebalo u što većoj mjeri proizvoditi iz obnovljivih izvora kao što su sunce ili vjetar. Pandemija može biti snažan poticaj da Hrvatska, pored velikih resursa u vidu plodne zemlje, obilja vode i potencijala u obnovljivim izvorima energije, svoju budućnost počne graditi tako da teži što većoj samodostatnosti u proizvodnji hrane, po mogućnosti što više organskoj, kao i energije na način da se hrana i energija proizvode i troše na mjestu nastanka, lokalno.
Ušteda emisija stakleničkih plinova postiže se i štednjom energije, što znači da uređaje koji se ne rabe nije razborito ostavljati uključenima ili na »standby« načinu rada, jer to također troši energiju.
U godini »Laudato si’« koja potiče da se više živi briga za potrebite i očuvanje zajedničkoga doma, planeta Zemlje, došlo je i iskustvo kroz koronavirusnu bolest, pa se pokazalo da je moguće promijeniti ponašanje ako postoji svijest o rizicima. Iako se globalna ekološka kriza i klimatske promjene ne čine tako pogubnima, jer njihove se žrtve ne broji, po svojoj ozbiljnosti i dramatičnosti nepredvidivih posljedica to je još uvijek jedan od najvećih izazova s kojim je čovječanstvo danas suočeno.
Iz krize, kako je papa Franjo u spomenutoj katehezi istaknuo, ljudi bi trebali izići bolji kako bi poboljšali društvo da u njemu više ne bude društvenih nepravda i uništavanja okoliša. Jer, kako je rekao: »Bilo bi žalosno kad bi se kod cjepiva za koronavirusnu bolest dalo prioritet bogatijima! Bilo bi žalosno ako bi to cjepivo postalo vlasništvom ove ili one države, a ne univerzalnim i za sve. A kakva bi tek sablazan bila kad bi se svu ekonomsku pomoć koja se pruža – najvećim dijelom javnim novcem – koncentriralo na spašavanje industrija koje ne pridonose uključivanju isključenih, unaprjeđivanju onih koji su potisnuti na rub društva, općemu dobru i očuvanju stvorenoga svijeta. Postoje kriteriji kojih se treba držati kod odlučivanja kojim će se industrijama pomagati: onima koje pridonose uključivanju isključenih, promicanju posljednjih, općemu dobru i čuvanju stvorenoga svijeta.«
