Autor melodije iz glasovitoga vesterna »Dobar, loš, zao«, prepoznatljiv po karakterističnom zvuku koji podsjeća na zavijanje kojota i tako dočarava Divlji zapad, talijanski skladatelj Ennio Morricone preminuo je u ponedjeljak 6. srpnja. Mnogo se u povodu njegove smrti govorilo s obzirom na njegovo autorstvo glazbe filmskih vestern-trilogija koje je režirao Sergio Leone, ili skladanje za filmove Quentina Tarantina, no možda je manje poznato da je riječ o skladatelju katoliku koji je umio kršćanskim vrjednotama protkati glazbenu filmsku kulturu.
Naime, papa Franjo 2019. odlikovao je Morriconea Zlatnom medaljom za »izvanredan umjetnički rad na području glazbe, univerzalnom jeziku mira, solidarnosti i duhovnosti«. Morriconeov glazbeni talent primjetan je i u filmu redatelja Rolanda Joffea »Misija« koji govori o isusovačkim misionarima u 18. stoljeću u Južnoj Americi. U glavnim su ulogama Robert De Niro i Jeremy Irons. »Ne mislim o vjeri dok nešto skladam. Glazba je apstraktna umjetnost. Ali naravno, kad skladam religioznu glazbu, onda tomu pridonosi vjera«, rekao je Morricone za američki katolički list »National Catholic Register« 2013. govoreći o vezi vjere i umjetnosti.
Skladao je i glazbu za film redatelja Giacoma Battiata iz 2005. »Karol – čovjek koji je postao papa« o životu pape Ivana Pavla II. Na poziv rimskih isusovaca, u povodu 200. obljetnice obnove Družbe Isusove skladao je i djelo »Missa pro papa Francisco« 2015. posvećeno Svetomu Otcu. »Nemojte pomisliti da plačem kad god mi se za to ukaže prilika, ali plakao sam dvaput – kada sam gledao ‘Misiju’ i kad sam upoznao Papu«, izjavio je Morricone nakon susreta s papom Franjom uoči praizvdebe posvećene mu mise.
Slavni talijanski skladatelj rođen je 10. studenoga 1928. u Rimu, gdje je i umro u 91. godini. Morriconeov otac Mario bio je trubač i obitelj je uzdržavao svirajući noću po klubovima i zabavama. Kad bi se otac razbolio, mali bi Ennio preuzeo ulogu svirača. Skladao je glazbu za više od 500 filmova. Osim vesternu kao filmskomu žanru, svojim je umjetničkim opusom pridonio i ostalim filmskim žanrovima poput komedije, drame, trilera, horora, romanse, umjetničkih, ali i eksploatacijskih filmova.
»Maestro«, kako su ga zvali mnogi, počeo je skladati već kao šestogodišnjak, a glazbu je studirao na Konzervatoriju »Santa Cecilia« u Rimu u klasi poznatoga talijanskoga skladatelja Goffreda Petrassija u dobi od 14 godina. Njegovi su ga učitelji tada poticali da se usredotoči na skladanje. Svirao je trubu u jazz bendovima, a nakon diplome na konzervatoriju radio je na talijanskoj nacionalnoj radijskoj mreži. Prepoznatljivi su zvukovi njegovih skladba upravo truba i klasična gitara, a volio je i zvuk harfe i električne gitare. Za kazalište i film počeo je skladati od 1955., isprva anonimno.
Morricone je pet puta bio nominiran za američku filmsku nagradu »Oscar« za glazbu u filmovima »Božanstveni dani« iz 1978., »Misija« iz 1986., »Nedodirljivi« iz 1987., »Bugsy« iz 1991. i »Malena« iz 2000. Počasnoga »Oscara« za životno djelo Morricone je primio 2007., a uručio mu ga je upravo Clint Eastwood, kojega je u trilogiji »Dobar, loš, zao« upravo pratila Morriconeova glazba. »Oscara« je dobio i 2016. za glazbu u filmu »Mrska osmorka« američkoga redatelja Quentina Tarantina. Surađivao je i s drugim poznatim redateljima poput Briana DePalme, Romana Polanskoga, Pedra Almodovara, Mikea Nicholsa, Olivera Stonea i Barryja Levinsona.
»Nema velike filmske glazbe bez velikoga filma koji glazbu inspirira« rekao je »Maestro« na 88. dodjeli Oscara 2016. primajući nagradu za rad na Tarantinovu filmu. »Ne opisujem slike svojom glazbom. Kada se radi o važnom filmu, ključno je da glazba kaže što nije rečeno i što se ne može vidjeti«, rekao je u jednom razgovoru za medije Morricone. Smatrao je da je kvaliteta najvažnija odlika glazbe i nadao se da će njegov rad ljudi pamtiti po kvaliteti. Morricone nije volio izraz špageti-vestern i smetalo mu je to što ga ljudi uglavnom pamte po vesternima jer, kako je rekao u jednom razgovoru za medije, filmska glazba koju je skladao za vesterne bila je samo osam posto njegova cjelokupnoga glazbenoga opusa.
Na izjave o tome kako je Morricone jedan od najplodonosnijih skladatelja suvremenoga doba on bi odgovorio da je on u usporedbi s njemačkim skladateljem Johannom Sebastianom Bachom nedovoljno zaposlen. Bach je skladao do četiri mise mjesečno, a Morricone bi za sebe rekao da on sklada samo jednu skladbu za film mjesečno. »Moja je glazba uvijek u službi filma i leži u njegovu srcu«, rekao je Morricone o svom životnom djelu.
Talijanski producent Aurelio De Laurentiis rekao je da s Morriconeom odlazi dio svjetske kinematografije. Kako velike tako i male filmove na kojima je radio, tvrdi producent, skladateljeva su poniznost i stvaralačka veličina učinile savršenima i nezaboravnima.
