Ugodno iznenađenje došlo je iz Vatikana na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, u utorak 8. prosinca, kada je objavljeno apostolsko pismo »Otčevim srcem« kojim je papa Franjo na razini opće Crkve proglasio Godinu sv. Josipa. Povod je jasno istaknut: 150. obljetnica proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. No ne bi čudilo da je mogući razlog zbog kojega se Papa odlučio na taj čin svojevrsna suvremena »kriza otčinstva« koja je u posljednje vrijeme postala i sociološko pitanje. Naime, u doba tzv. »političke korektnosti« kada se sve što je povezano s pozitivnim vrjednovanjem uloge otca nerijetko povezuje s »patrijarhalnim društvom«, kada se umjetno nastoje redefinirati uloge u obitelji i djelovanjem rodne ideologije relativizirati poslanja koja je Bog povjerio ženama i muškarcima, prilično je hrabro od Pape čitavu jednu godinu isticati pozitivne aspekte otčinstva po liku sv. Josipa kao Isusova poočima. Papini veoma pozitivni pogledi na otca vidljivi su već u naslovima poglavlja apostolskoga pisma: Voljeni otac, Poslušan otac, Otac koji prihvaća, Otac kreativne hrabrosti, Otac koji radi i Otac u sjeni. Svaki od tih naslova zaslužio bi poseban osvrt, no možda se života vjernika u današnjoj Hrvatskoj posebno tiče i aktualizacija sv. Josipa kao »otca koji radi«. To je, naime, važno za Hrvatsku (sv. Josip njezin je zaštitnik od 1687.) u kojoj je dugotrajno sustavno ponižavanje otčeva nemogućnošću zaposlenja ili primanja dostojanstvene plaće bio važan okidač zbog kojega su mnogi među njima otišli raditi u inozemstvo, nadajući se da će ondje priskrbiti sebi i svojoj obitelji bolji život.
»Obitelj bez posla posebno je osjetljiva na teškoće, napetosti, otuđenost, pa čak i raspad. Kako možemo govoriti o ljudskom dostojanstvu a da ne radimo na tome da osiguramo da svi mogu pristojno zaraditi za život?« upitao je Papa u pismu. Te se njegove riječi gotovo doslovno mogu primijeniti i na motive zbog kojih je Hrvatska osiromašena za brojne građane koji su bolji život odlučili potražiti drugdje. Dugo forsirani klijentelizam i ostali »grijesi struktura« vratili su se kao bumerang jer sada pak među svojim građanima Hrvatska nema dovoljno radne snage. Koji su razmjeri štete potvrđuje i to što je nedavno u Hrvatskom saboru izglasan novi Zakon o strancima kojim će od 1. siječnja 2021. godišnje kvote za zapošljavanje stranaca biti – ukinute.
Sada se pokazalo da pandemija koronavirusa, unatoč ugrozama koje nosi, postaje i povijesna prilika da se promijene trendovi iseljavanja novoga naraštaja hrvatskih građana, pogotovo onih koji su sreću potražili u turističkim granama europskih zemalja, i koji bi se sada, dok ta gospodarska grana posebno pati, mogli vratiti u domovinu i svojim strukama. Pritom vraćanje dostojanstva hrvatskim otčevima radnicima nikako ne podrazumijeva dijeljene novca koji je za saniranje šteta pandemije došao iz europskih fondova. Potrebna je daleko ozbiljnija promjena u političkom pristupu hrvatskim radnicima jer, riječima pape Franje, i posljedice pandemije koronavirusa mogle bi poslužiti kao »poziv za preispitivanje naših prioriteta«.
