Ovogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca, o. 60. godišnjici njegova preminuća, osim što je potvrdila rast njegova štovanja, i po broju vjerničkih okupljanja i po broju štovatelja, snažno je obnovila svijest o njegovoj važnosti i u životu cjelokupne Katoličke Crkve i u cjelokupnoj ljudskoj zajednici.
Poznato je da je bl. Stepinac u hrvatskom narodu davno postao simbol ponajboljega Hrvata: čovjeka koji je bio malen i ponizan pred Bogom, predan u Božju volju, a uspravan pred svim ljudima i neslomljiv pred nasrtajima svih totalitarističkih ideologija i ljubitelj svoga naroda, njegove slobode i boljitka. Poznato je također da je do sada, povijesno gledajući, uspješno pobjeđivao sva ograničavanja, osporavanja i ocrnjivanja, proganjanja i ponižavanja te, što vrijeme više prolazi, njegova duhovna i humana veličina postaje sve sjajnija te prelazi granice hrvatskoga naroda i Crkve u njemu.
S pravom se može reći da zenit sjaja bl. Stepinca tek dolazi, i to ne samo kroz oblik službene kanonizacije, koja nikako ne može izostati, nego kroz univerzalne poruke njegova života, djela i osobito mučeništva koje su relevantne ne samo za opću Crkvu, nego i za čitavo čovječanstvo.
Na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca bila je posebna postaja ovogodišnja proslava njegova blagdana koja je više nego ijedna do sada imala važne elemente internacionalizacije, zapravo vraćanja kardinala Stepinca na njegovo stvarno i primjereno mjesto u općoj Crkvi i u čovječanstvu. Tomu je ponajprije pridonio u HNK-u u Zagrebu u subotu 8. veljače premijerno prikazan dokumentarni film Višnje Starešine »Stepinac – kardinal i njegova savjest«, nastao u produkciji »Interfilma« i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta uz potporu Zagrebačke nadbiskupije i drugih institucija. Taj film osvjetljava temeljnu liniju i univerzalnu poruku života i djelovanja bl. Alojzija Stepinca ponajviše iz usta inozemnih autoriteta i svjedoka, trojice visokih autoriteta u Katoličkoj Crkvi te neovisnih hrvatskih znanstvenika i vjernika. Dok u suvremenoj hrvatskoj historiografiji postoji prilično snažna borba za bolju komunističku prošlost, znanstveno utemeljena stajališta slobodnih i neovisnih povjesničara znanstvenika, kako britanskoga Robina Harrisa tako i židovskih Esther Gitman i Naide Mihal Brandl, otkrivaju veličinu otpora nacizmu i komunizmu u planetarnim razmjerima, i ne samo otpora, nego i spašavanja ljudskih života usprkos svim režimskim onemogućavanjima.
Nisu li planetarno važna na filmu prenesena očitovanja sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa Benedikta XVI. koji je rekao: »Ako kardinal Stepinac nije svet, tko je onda svet?« Stoga je u zahvalnom govoru kardinal Josip Bozanić s pravom istaknuo: »Ovaj je film išao tragom prošlosti, ali njegovo značenje i smisao dopiru u sadašnjost. Štoviše, vidjeli smo kako zahvaća i buduće naraštaje… Obično se za ovakve filmove kaže da su dokument jednoga vremena. No čini mi se da ovdje postoji nešto više i da ćemo večeras sa sobom ponijeti ono što treba biti dokument svakoga vremena.«
Na sveopću važnost poruke života i djela i mučeništva bl. Stepinca, predvodeći misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, upozorio je i prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer. On je na toj misi u homiliji uz ostalo rekao: »Osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, bio je prisiljen na život tišine i tame, posebno u vremenu provedenu u zatvoru. Ali to nije jedini element koji treba uzeti u obzir. Prije svega, njegov primjer i njegovo svjedočanstvo bili su poznati u cijelom svijetu. Njegova je svjetlost sjala pred ljudima.« A jednom očitovana svjetlost nikada ne gubi na svom sjaju niti se može utrnuti ni dokinuti.
Doprinos internacionalizaciji veličine i slave bl. Alojzija Stepinca bit će izgradnja na Betlehemskim poljanama u Svetoj Zemlji kapelice u čast njemu i svim hrvatskim svetcima, mučenicima i blaženicima za koju je na Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali blagoslovljen temeljni kamen, kamen izvađen u obnovi zagrebačke prvostolnice, kao i nazočnost misijskoga križa koji najavljuje Svjetski euharistijski kongres u rujnu u Budimpešti, a u kojem su uz moći 30 svetaca i blaženika i one bl. Stepinca. S tim u vezi kardinal Bozanić citirao je riječi nadbiskupa Stepinca izrečene 1938. na Svjetskom euharistijskom kongresu u Budimpešti: »Sveta euharistija zaista je najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama. Ako čovječanstvo želi isplivati iz svojih poteškoća i naći sreću i mir, nema mu drugoga puta negoli vraćanje svetoj euharistiji.
Materijalizam prošloga stoljeća… prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu. Sveta euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelomu ljudskomu društvu.« Te riječi bl. Stepinca apsolutno su aktualne i u sadašnjem povijesnom času čovječanstva i proročki glas u ime sveopće Crkve Kristove. I to je, može se reći, jedna postaja na putu prema zenitu sjaja bl. Stepinca.
