Uz svetkovinu Svih svetih i Dušni dan brojni vjernici posjećuju groblja, počivališta svojih najmilijih. Uz te se pohode grobljima vežu različiti običaji i liturgijske prakse pa smo uz pomoć liturgičara mr. Tomislava Hačka pokušali razjasniti pojedine liturgijske prakse i običaje, poput blagoslova grobova i groblja, mise uz molitvu odrješenja za pokojne, uređenja grobnih mjesta…
Vjera u vječni život
»Crkva prepoznaje i preporučuje blagoslov grobova koji se odvija u različitim prigodama i ravna se prema mjesnim običajima i okolnostima. Pojedinačni blagoslov nije nešto što je pod ‘mora se’, nego je svakomu vjerniku ostavljeno na slobodu da zatraži od svećenika taj blagoslov. Nikako se ovdje ne smije zaboraviti spomenuti da svaki put kada se pokojni brat ili sestra polaže u grob, svećenik taj grob blagoslivlja i moli da mu Gospodin udijeli svojega anđela čuvara. Prvo što svećenik čini kada sprovodna povorka dođe do groba jest njegov blagoslov kojim se moli da pokojnik u tom grobu počiva snom mira do dana kada ga Isus Krist uskrisi i obasja te u sjaju njegova lica u nebu ugleda svjetlost vječnu«, pojašnjava mr. Hačko.
Koliko je blagoslov groblja usmjeren prema razumijevanju kršćanskoga pogleda na smrt i uskrsnuće, a koliko prema pokojniku odgovor se može potražiti – kaže naš sugovornik – u liturgijskim knjigama u kojima stoji da se pohađajući groblje, počivališta naše preminule braće i sestara, obnavlja vjera u Krista umrloga, pokopanoga i uskrsnuloga za naše spasenje. »U toj nadi i vjeri u vječni život i mi nebeskomu Ocu onda upućujemo svoju molitvu«, kaže liturgičar Hačko.
Smisao molitve odrješenja
Osim sprovoda koji su svakodnevni na grobljima u velikim gradovima, neki posebni obredi i slavlja vezani su uz svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, pa se tako na mnogim grobljima tih dana slave mise. O tome naš sugovornik kaže: »Crkva svakoga dana i na svakom misnom slavlju moli za svoje pokojne članove. No na Dušni dan ili na Spomen svih vjernika pokojnika Crkva na poseban način moli za pokojnike, što na poseban način pokazuje i nakon mise molitvom kod središnjega križa na groblju.«
Dio je toga slavlja i molitva odrješenja za pokojne. Na pitanje o kakvoj je molitvi riječ i postoje li takve prakse i u drugim zemljama, liturgičar Hačko kaže: »U cijeloj Crkvi postoji neki način molitve koji je specifičan za neki narod, mjesto ili crkvenu zajednicu. Što se tiče molitve odrješenja, njezin smisao i značenje možemo čitati u kontekstu onoga kako čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve: ‘Za kršćanina, koji svoju smrt sjedinjuje s Kristovom smrću, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život. Kad Crkva, posljednji put, nad umirućim kršćaninom izrekne oprosne riječi Kristova odrješenja, kada ga posljednji put obilježi okrepljujućim pomazanjem i kada mu u popudbini (pričesti) dadne Krista kao hranu za putovanje, ona mu se obraća s blagim i ohrabrujućim riječima: Pođi, kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim […]. Vrati se svojem početniku koji te je načinio od gliba zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret Djevica Marija, anđeli i svi sveti […], da svoga Otkupitelja gledaš licem u lice.’«
Svetost groba
Na pitanje postoje li preporuke Crkve o uređenju groblja i koji bi savjet kao svećenik dao vjernicima kako urediti grob na način da odražava njihovu vjeru, mr. Hačko je odgovorio. »Konkretne smjernice, propisi o uređenju groblja ne postoje. No samim time što Crkva groblje smatra svetim mjestom, poželjno je da se svetost toga mjesta očituje i na svakom pojedinom grobu na određenom groblju. Osim što se o svetosti groba brine redovitim održavanjem, o svetosti toga mjesta svjedoči i polaganje cvijeća, paljenje svijeća i najviše vjernička molitva koja je uvijek prožeta onim što se ispovijeda u Vjerovanju: ‘Vjerujem u život vječni.’«
Crkva potiče da se blagoslove nova groblja
Crkva na groblja gleda kao na sveta mjesta, pojašnjava liturgičar mr. Tomislav Hačko, pa se stoga svako novo groblje blagoslivlja, a u pojašnjavanju razloga upućuje na odredbe iz obrednika blagoslova. »Crkva ‘potiče da se blagoslove nova groblja što ih osniva ili katolička zajednica ili javna vlast u katoličkim krajevima’. ‘U njima želi da se podigne Kristov križ, znak nade i uskrsnuća za sve ljude.’ Crkva blagoslivlja groblja jer se ‘Kristovi učenici od ostalih ljudi ne razlikuju ni po zavičaju, ni po političkim uredbama, i sa svima žele živjeti u prijateljstvu’. ‘Za sve se ljude mole nebeskom Ocu, i za one koji preminuše u miru Krista i sve pokojnike kojih je vjera samo Bogu znana. Zato kršćani u grobljima sahranjuju i štuju ne samo tjelesa svoje braće po vjeri, nego i onih koji su nam po ljudskoj naravi bliski.’«
